Oni koji me vole kupuju mi knjige za posebne prilike jer znaju da s tim ne mogu pogriješiti.
U mojoj maloj biblioteci mogu se pronaći klasici kakve je pisao Dostojevski, ali i savremena književnost u koju spada Mika Antić.
Često govorim da ne volim čitati pisce koji su još živi i da mi se ne sviđa smjer u kome književnost ide. Ne mogu reći da volim samo jedan stil pisanja ili da imam samo jednog omiljenog pisca, ali ako bih morala da izdvojim nekoga to bi bili Gogolj, Tišma i Orvel.
Tokom posljednje dvije godine svima preporučujem knjigu "Niko i ništa u Parizu i Londonu", autobiografski roman Džordža Orvela. On majstorski opisuje sebe, profesora jezika, kako se našao na dnu i bori se da preživi.
Da bi mogao platiti kiriju prodaje lične stvari, laže gazdarici da ima posao kako ga ne bi izbacila, pristaje da pere suđe u restoranima da ne bi gladovao. Njegovi opisi su surovo realni i definitivno će vas natjerati da se zamislite o ljudima koji se nalaze na margini, koji su svuda oko nas i preživljavaju dan za danom. Takođe, Orvel čitaocu približava stanje u restoranima u kojima je radio. Odnos prema radnicima, šta se sve dešava sa hranom koju skupo plaćamo a u stvari ne znamo šta sve stavljamo u usta, ko su ti ljudi koji su nas poslužili, koje su njihove muke... Ova knjiga se čita u jednom dahu i u jednom danu.
Dvoumila sam se da li da preporučim odličan film "Teorija svega" o Stivenu Hokingu ili sjajnu francusku komediju "Hipohondar", ali da ne bi obje preporuke bile pomalo tmurne, odlučujem se za drugu opciju. Sve vrijeme ćete doslovno umirati od smijeha, zaboravićete da na svijetu postoji bilo šta osim vas i tog ludog čovjeka koji na sve strane vidi bolest, bakterije i viruse. Za relaksaciju preporučujem "Hipohondra", a ako ste za tešku priču i željeli biste da naučite nešto o požrtvovanju i snazi, "Teorija svega" je film za vas.
(Autorka je Vanja Stokić, urednica eTrafike)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.