Književnost

Svjetlosti, ponovo se porodi iz mraka

Svjetlosti, ponovo se porodi iz mraka
Svjetlosti, ponovo se porodi iz mraka

Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali, sa sretnim vidom iz očinjih jama, početak je poeme "Jama", pjesnika Ivana Gorana Kovačića, čiji je život počeo prije 102 godine.

Odmah na početku poeme pjesnik prikazuje nasilno osljepljivanje žrtve - sliku razmjere zločina na jednoj i snagu bola na drugoj strani. Profesor Staniša Tutnjević u svojim zapažanjima, povodom "Jame", otkriva: "Na osnovu narodnog vjerovanja  i ukupnog ljudskog iskustva izgrađen je jedan dosta čvrst arhetipski obrazac zasnovan na dragocjenosti i osjetljivosti očinjeg vida. U tom pogledu u našem svakodnevnom životu artikulisano je nekoliko poslovičnih, najčešće metaforično prikazanih životnih situacija u kojima je sadržano to iskustvo: ljudi se kunu u oči ('očiju mi', 'očinjeg mi vida'), govori se da nekog ili nešto treba 'čuvati kao oči u glavi', 'kao zjenicu oka svoga', veli se da je neko nekom 'trn u oku', kada se nekom prijeti kaže se 'oči ću ti iskopati' itd". Zaključuje da pjesnik već u prva tri stiha daje do znanja da su zločinci žrtvi, što je bilo sasvim nepotrebno za konačno ubistvo, oduzeli ono što se smatra najsvetijim - očinji vid.

U poemi "Jama", prvi put čitanoj 10. februara 1943. ranjenicima Prve proleterske divizije u Livnu, kroz različite varijacije postoji simbolika svjetlosti i tame. Tragika i istinitost onoga šta je rečeno u tim stihovima "Jamu" su svrstali u red najsnažnijih, najdubljih, najsugestivnijih pjesničkih ostvarenja na sad već četiri ili pet jezika, koliko ih je nastalo iz jednog u posljednje vrijeme na ovim prostorima.

Rođen od oca Hrvata i majke Jevrejke, uz Skendera Kulenovića Ivan Goran Kovačić ostavio je za sobom jedan od najpotresnijih pisanih tragova o zločinima ustaške NDH nad srpskim življem, a ironija ovih prostora je takva da je prije prvog objavljivanja tog pomena, sredinom 1943, pjesnik već stradao od četničke ruke. Pjesma je objavljena tek 1944. godine i Kovačić je zauvijek ostao simbol bratstva i jedinstva. Međutim, kada je kao politička opcija to bratstvo i jedinstvo praktično počelo da se primjenjuje, 1945. godine, jame o kojima je pisao Ivan Goran Kovačić, na području Livna, Glamoča i ostalih mjesta bivaju betonirane. Ubrzo nakon što je većina tih jama 1990. godine, u pomen žrtvama, ponovo otvorena, počeo je novi rat.

Težinu stihova "krv je moje svjetlo i moja tama" ponovo su mogli osjetiti mnogi, a jedan od tih mnogih, koji je u neku ruku podijelio pjesničku i vojničku sudbinu Ivana Gorana Kovačića, bio je Vladimir Vukić, srpski pjesnik iz Bihaća. Ogorčen na ratna zbivanja, slijedeći neke Kovačićeve motive, Vukić u pjesmi "Svjetlost" prijeti toj sili da će joj iskopati oko kako ona ne bi vidjela šta se to dešava, u suprotnom potamniće nam zoru, zacrniti noć, oteti nam zvijezde i mjesec.

Kovačić i Vukić po čitanosti, zastupljenosti, pjesničkom imenu i mnogo čemu još ne mogu da se porede, nisu bili u istoj vojsci, ni u istom ratu, ali su imali istu sudbinu i slične stihove. Prvi je poginuo sa 30, po nikad do kraja utvrđenom slijedu događaja, drugog je kad je imao samo 22 usmrtio snajperski hitac pogodivši ga, nevjerovatnom igrom sudbine, baš u oko. Iako nije napisao ništa toliko epohalno kao što je Kovačićeva "Jama", Vukićevi stihovi su i te kako vrijedni pažnje: "O svjetlosti, ponovo se porodi iz mraka, kad noć ne bude prekopana rovovima, kada oči ne budu iskopane noževima, kad ljubav ne bude ubijena mržnjom i kad se opet pojave ptice i ljudi".

Imajući u vidu šta su pisala ova dva sudbinska pjesnika, koliko je jednog jedna vlast zasluženo uzdigla, a drugog druga nezasluženo (vjerovatno jer nikad nije čula za njega) zapostavila, pored toga što se sjetim da književnost pamti na specifičan način, imam u glavi sliku Džona Lenona preko cijelog ekrana u jednom dokumentarcu, u kojem spiker govori: "Bože, zašto uvijek dobre likove ubijamo".

Tu rečenicu treba izgovoriti i pored slika Kovačića i Vukića, žrtava rata, a o žrtvama iz "Jame" ovdje je suviše trošiti riječi, sve piše tamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije