Njegova igra slovima počela je početkom četvrtog razreda srednje škole zahvaljujući profesorici srpskog jezika Smiljani Antonić, koja je, sada već 21-godišnjeg, Leona Bijelića iz Banjaluke uvela u svijet mašte koji se može prenijeti na papir.
Ovog mladića javnost zna kao talentovanog fotografa, a počeo se baviti i pisanjem scenarija za kratkometražne filmove i ima spremne svoje tri knjige, a jedna od njih uskoro će biti predstavljena publici. Riječ je o zbirci dječjih pjesama koja će se zvati: "Da li cvijet mašta".
"Svako od nas ima neki put i neke ljude na njemu. Meni je neizmjerno drago što se na mom putu pojavila moja profesorica srpskog jezika. Da sam imao neku drugu profesoricu, ko zna da li bih ikad pisao, stvarao i igrao se riječima", kaže Bijelić.
Iako ne zna tačan datum izlaska prve knjige, on već traga za novim idejama.
"Lako je napisati i izdati knjigu, teško je prihvatiti da je ona onog trenutka kada se ištampa već stara i nije baš toliko dobra. Kako se čovjek svakim danom razvija i ako dozvoli sebi, primijetiće da šta god da radi, to uvijek može uraditi bolje. Tako da ću ja tokom cijelog života stvarati, pisati i izdavati knjige sve do one posljednje koja će biti najbolja jer će ta knjiga označiti moje gostovanje na ovoj planeti", kazao je Bijelić.
Inspiraciju za pisanje pronalazi u svakom trenutku koji proživi, osjeti i dodirne.
"Čovjek može da pronađe inspiraciju u svemu, ako on to želi. Djeca su oduvijek bila bića koja su me oduševljavala. Ne postoji iskrenije biće od djeteta. Možemo se ponekad i naljutiti na dijete, ali naša ljutnja je samo naša ljutnja. Dijete često i ne zna zašto se mi ljutimo", objašnjava Bijelić.
On se, kaže, sa maštom davno sprijateljio kada mu je jednom zbunila glavu i pomiješala ljubav i dobrotu sa njegovim životom.
"Moja poezija je samo igra koja me čini izuzetno srećnim i sve dok je tako, nastaviću da se igram. Fotografija je jedan od načina da se zaustavi trenutak postojanja. Pjesma je jedan od načina da se zaustavi emocija koja je tad postojala. Svi smo mi i fotografi i pjesnici i glumci i razni umjetnici. Iako pjesmu svi mogu napisati, neko jednostavno ne pronalazi svoju sreću u pjesmi. Neko sreću doživljava na drugi način, kroz neka druga djela i druge misli", priča Bijelić.
Ovaj mladi Banjalučanin trenutno ima dvije ideje, odnosno dva scenarija za kratkometražne filmove.
"Siguran sam da ću u budućnosti imati i nekoliko kompozicija jer planiram upisati časove da naučim svirati klavir, što je bila moja želja još od osnovne škole. Proučavam čovjeka, načine razmišljanja i djelovanja, o čemu ću takođe napisati knjigu. Pomažem svima, a najviše onima koji pomoć žele. A postoji i misao po kojoj živim i nastojim djelovati, ona je napisana na zidu moje sobe, iznad kreveta i ide ovako: "Ja sam ostavio pozitivan trag u vremenu koji će se nataložiti na mnoge ljude i u njihovim tragovima ostaviti mali dio prošlog mene", istakao je Bijelić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
