Amira Medunjanin, interpretatorka sevdalinke, ali i narodnih pjesama iz regije, koja je divnim glasom osvojila srca mnogih u regiji i šire, kaže da za nju sevdalinka predstavlja puno više od pjesme, te da joj ona daje snagu da prebrodi sve životne nedaće.
U intervjuu za "Nezavisne" ova pjevačica anđeoskog glasa, koju svjetski mediji nazivaju i Bili Holidej Balkana, govori o svom novom albumu "Silk and Stone", brojnim nastupima i sevdalinkama.
Ona se osvrnula i na katastrofalne poplave koje su zadesile region, te najavila humanitarne koncerte.
" Ljudi koji su pogođeni poplavama moraju krenuti iz početka sa životom. Svi smo svjesni da situacija nalaže da pomognemo jer smo svi nekada bili u istoj ili sličnoj poziciji kao i ti ljudi. Želja bi mi bila da se ljudi uključe u humanitarne akrivnosti na bilo koji način i da to traje što duže, jer svaki dan nam je bitan. Već smo dogovorili nekoliko koncerata humanitarnog karaktera koji će se održati u Austriji za ugrožene poplavama u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Ali opet kažem, ti su ljudi ostali bez igdje ičega i svi koji su u situaciji da pomognu bi trebali dati svoj doprinos", istakla je Amira.
NN: Objavili ste novi album na kojem je 10 pjesama, pored sevdalinki tu su i tradicionalne pjesme iz Makedonije i Srbije. Možete li nam reći nešto o njemu?
MEDUNJANIN: Da. Pored toga, tu se nalaze pjesme iz Hrvatske i Crne Gore. Pokušala sam da uradimo svojevrstan prikaz saradnje sa svim saradnicima u prethodne dvije godine. Nisam puno razmišljala o tome odakle pjesme dolaze, više sam se fokusirala na senzibilitet i poruke koje pjesme nose. Na albumu učestvuju Bojan Zulfikarpašić - klavir, Nenad Vasilić - kontrabas, Boško Jović - gitara, Hakan Gungor - kanun, Yurdal Tokcan - oud i Stjepan Horvat - kontrabas.
NN: Kada će Vas Banjalučani moći slušati i gledati?
MEDUNJANIN: Vjerujem da će biti prilike. Nastupala sam na Kastelu prije dvije godine i zaista mi je bilo prekrasno.
NN: Zbog čega ste se odlučili za izvođenje sevdalinke, što je bilo presudno za Vaš izbor?
MEDUNJANIN: Uvijek kažem da je mene sevdalinka izabrala. Valjda nije moglo biti drugačije. Odrastala sam u vrijeme kada je sevdalinka bila popularna i tako je ljubav počela. Moja fascinacija sevdalinkom još traje. I tako će vjerojatno i ostati.
NN: Jednom ste izjavili da se uz sevdalinku osjećate boljom osobom, da Vam je lakše podnositi sve nedaće. Možete li nam to objasniti?
MEDUNJANIN: Vjerojatno da sam rekla da utječe na mene da budem bolji čovjek. Sevdalinka me na neki način formirala u mom djetinjstvu i kasnije u pubertetu. Naučila me što je bitno i, sigurno, kako sam sazrijevala, dala mi je određenu slobodu u kreativnom dijelu mog života.
NN: Vaše izvođenje sevdalinke je jedinstveno, potpuno drugačije, različito od onoga na šta je većina ljudi koja poznaje taj muzički izraz navikla. Da li su Vam u tome pomogla istraživanja koja ste radili?
MEDUNJANIN: Svemu što sam radila u svom životu prilazila sam detaljno i to je moj način da saznam više o onome što me interesuje. Voljela bih da imam više slobodnog vremena, ali uvijek neke druge obaveze sačekaju iza ugla.
NN: Većina onih koji Vas čuju na sceni kažu da Vi duboko preživljavate svaki stih pjesme koju izvodite. Da li je to iz ljubavi ili prevelikog znanja onoga što prezentujete ljudima, ili je oboje u pitanju?
MEDUNJANIN: Ne bježim od emocija i sevdalinka se ne može interpretirati bez potpune predaje interpretatora. Nekada to može biti preteško za interpretatora, ali drugačije jednostavno ne može. Kako čovjek ide u starost, i ti stihovi imaju veću težinu. Sa druge strane, čovjeku lakše bude kada ima taj svijet i zna da može otići tamo kad god želi.
NN: Da li se Vaš pristup izvornoj muzici promijenio od 2009. godine, otkako nastupate s Bojanom Zulfikarpašićem, koji je izvrstan džez muzičar?
MEDUNJANIN: Od početka sam pokušavala kombinirati različite muzičke žanrove. I sva četiri studijska albuma su potpuno drugačija. Prvi je bio posve u tradicionalnom maniru. Drugi je predstavljao eksperiment, samo vokal i klasična harmonika. Posljednja dva sam snimila s Bojanom Zulfikarpašićem i drugim saradnicima. Od početka saradnje Bojan i ja smo imali slična razmišljanja o tradicionalnoj muzici i uvijek je neka druga dimenzija kada nastupamo uživo. Na albumu "Silk and Stone" pokušali smo snimiti neke ideje koje su izašle na površinu tokom godina saradnje, kao i nekoliko novih momenata s muzičarima s kojima sam sarađivala na drugim projektima. Sigurno je da Bojan uvijek ima neke nove ideje na pameti, stoga moramo biti poprilično fleksibilni kako bismo došli do najboljeg mogućeg rješenja.
NN: Da li Vam nova iskustva donose i nastupi s vrsnim muzičarima iz cijele regije?
MEDUNJANIN: Meni je veoma važno uspostaviti saradnju i uraditi nešto pametno s vremenom koje nam je dato. Kao primjer navešću projekat "Reka", koji je još aktuelan i omogućio je saradnju s umjetnicima iz deset zemalja jugoistočne Evrope. To je vrlo interesantan projekat, gdje smo pokušali sklopiti zajedničku muzičku sliku geografskog prostora u kojem živimo i, što je važnije od svega, istaknuti sličnosti u muzičkoj tradiciji svih zemalja iz kojih dolazimo. Kada imate umjetnike iz deset zemalja na jednoj pozornici i kada se radi o vrsnim muzičarima kao što je to slučaj s projektom "Reka", onda stvarno čovjek ne može tražiti više od toga.
NN: Na koji način tradicionalnu sevdalinku prilagođavate svom senzibilitetu, da li je to teško, postoje li sevdalinke koje niste nikad pjevali i one koje jednostavno ne biste izvodili?
MEDUNJANIN: Samo se treba prepustiti, pa kud vas voda odnese. Nemam baš puno snimljenih sevdalinki, iako su četiri albuma iza mene. Ima dosta sevdalinki koje još nisam izvodila. Vjerojatno će biti prilike.
NN: Kako Vi definišete sevdalinku?
MEDUNJANIN: Sevdalinka je bosanskohercegovačka autohtona muzičko-poetska forma. Pjesma koja govori o nama samima. Kakvi smo kao ljudi bili, a i kakvi smo danas. Sevdalinke možda najbolje opisuju naš karakter, kuda želimo da idemo i kako želimo da živimo. To je moje lično mišljenje. Ja u suštini i želim da razmišljam na takav način o nama samima, o Bosancima i Hercegovcima, gdje god se oni nalazili.
NN: Šta sevdah znači za očuvanje bh. muzičke tradicije?
MEDUNJANIN: Mi smo se našli u ovom procjepu digitalne revolucije, na koji niko nije ostao imun. Razumijem da je to civilizacijsko dostignuće, ali mislim da se ne može puno ići naprijed ako nemamo dobru bazu. Moramo prvo dovoljno dobro upoznati sebe i svoje mogućnosti, saznati više o vjekovnoj tradiciji i našim precima. Više vremena i resursa bi trebalo uložiti u proučavanje naše kulturne baštine i pokušati promovisati naš pogled na život i način života izvan granica ovih prostora. Sigurno da institucije mogu uraditi dosta toga, ali i pojedinci mogu puno doprinijeti očuvanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Nismo mi velika zemlja, ali zato veliko bogatstvo leži u ljudima, našoj tradiciji i specifičnom bosanskohercegovačkom duhu.
NN: Neki teoretičari muzikolozi smatraju da je sevdalinka iskaz bh. identiteta. Šta Vi mislite o tome?
MEDUNJANIN: Mislim da je možda odgovor u stihovima jedne sevdalinke. Tako jednostavno, a opet tako kompleksno, a opet tako tipično naše.
"Pšeničice, sitno sjeme, ah moj dragi slatko ime,
Otkada se mi gledasmo, još se nismo poljubili,
Ja bih tebe poljubila, kad bi majka dozvolila."
Šta čovjeku treba više od toga?!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.