Ako uložite energiju i vrijeme u nešto što želite da razvijete, a posebno ako se bavite umjetnošću, onda bi tu moralo postojati nešto više od egzistencijalnog dijela, osim ako nećete da budete "tezgaroš", kaže Darko Đekić, direktor izdavačke kuće "Koliba" i banjalučki perkusionista, najpoznatiji po radu u sastavu "Afrodizijak".
"Mislim da je Banjaluka podbacila po pitanju istrajnosti bendova da dostignu neke veće nivoe. Kod nas se često dešava da grupa ima početni elan, da dođe do koncerata, prvog, pa i drugog albuma, ali onda nastaje problem. Kod nas se ljudi mnogo lakše odlučuju na posao koji nema veze s njihovim životnim interesovanjem zbog plate, a tim gore ako su te plate male", ističe Đekić.
Dodaje da muzičari često usmjeravaju vrijeme i energiju na takve vidove života, što smatra veoma lošim izborom.
"Moje životno iskustvo mi je pokazalo da gdje god da sam uložio vrijeme i energiju, a vezano za muziku, pokazivali su se neki rezultati, a to se i sada dešava", navodi Đekić.
NN: Po Vašem mišljenju, iz kojih razloga muzičari nisu istrajni da idu do kraja?
ĐEKIĆ: Mislim da ljudi olako odustanu od ideje i želje da kao bend uspiju da se bave samo time i od toga. To je teško, ali to je osnovni preduslov. Ko se ne odluči za to, neće ni biti ono što očekuje. Ako vam koncerti zavise od privatnih obaveza, onda imate ozbiljnih problema u ozbiljnom bavljenju muzikom. Ako vas nema neko vrijeme, ljudi vas vrlo brzo zaborave. A povratak uvijek zahtijeva veći "bum". Bilo je slučajeva da ljudi naprave pauzu nekoliko godina, pa onda i firma za koju rade propadne, pa se opet vrate muzici. Moja logika je da ako smo trošili tih nekoliko godina na muziku, onda smo na višem nivou.
NN: Sa još nekoliko kolega ste nedavno osnovali izdavačku kuću "Koliba". Da li ste zadovoljni rezultatima? Šta novo "Koliba" sprema nakon što ste izdali posljednji album grupe "Sopot" koju zastupate?
ĐEKIĆ: Prošlo je samo osam mjeseci, a nama se već čini jako dugo, s obzirom na to da smo uradili toliko stvari. Jesmo očekivali ekspanziju, ali imamo to nesrećno društvo koje nas vraća, koči, usporava, jer radimo tu - ovdje i odavde. Ali, sva iskustva tokom ranih godina nam omogućuju da "Sopot" svira četiri do pet koncerata mjesečno, a govorimo o bendu iz Banjaluke. "Koliba" trenutno radi na pripremi nekih novih izdanja, a jedna od njih je novi "Sopotov" spot za pjesmu "Beskonačnost", koji je nedavno sniman. Nakon toga, u planu je i "Sopotov" EP, koji bi trebalo da se pojavi početkom iduće godine. Inače, "Koliba" je preuzela sve obaveze koje se tiču "Sopota", u svakom smislu produkcije, i to je širok obim posla. U planu je i izdanje koje će se zvati "Ton Generator", koje je planirano za iduću godinu jer nas u "Kolibi", kao i na početku, ima malo, a posla oko samo jednog benda je puno, a kamoli više izvođača. Zato će "Ton Generator" morati da sačeka - zbog produkcijskih i vremenskih razloga.
NN: "Ton Generator" je u stvari projekat u koji ste uključeni zajedno sa Petrom Topalovićem iz "Sopota", a do sada ste imali i nekoliko nastupa. Ako izuzmemo finalno izdanje, dokle se stiglo s radom na muzičkom polju?
ĐEKIĆ: Jedan dio je gotov, nama to dobro zvuči i mislim da će naići na dobar odziv kad se to pojavi, još smo u kreativnom procesu. To je DJ dvojac, a ja naglasak stavljam na afrički zvuk, od samog "rootsa", tj. samo bubnjeva, pa do savremenih produkcija. Petar je više okrenut elektronskom dijelu, ka drum'n'bassu i dubstepu. Nastupima pripremamo publiku na izdanje, što i nama znači, jer se do sada nismo bavili takvim vrstama nastupa. Uglavnom, imamo ponuda i poziva iz Banjaluke i van grada, međutim s obzirom na kompletnu situaciju - u ne tako malom padu je i muzička industrija, što se može vidjeti na terenu kad se krećete po koncertima i festivalima, a mi smo imali sreću da ih zaista mnogo obiđemo ovog ljeta.
NN: Još jedan od uspješnih koraka "Kolibe" je saradnja s izdavačkom kućom "MenArt", koja stoji iza imena kao što se Darko Rundek, Edo Maajka, "Elemental" i mnogi drugi...
ĐEKIĆ: Potpisali smo ugovor s kućom "MenArt" za distribuciju prva dva izdanja "Sopota", s obzirom na to da već imamo ugovor sa holandskom kućom "Triple Vision" za "Sopotnik". Ta prva dva albuma nikada nisu doživjela digitalna izdanja, tako da je ovo tek početak saradnje. S njima smo pričali i o nekim drugim izdanjima, ali kad dođe vrijeme objavićemo o čemu se radi.
NN: S obzirom na to da si, prije svega, muzičar, kako ti sada izgleda ta druga strana "muzičkog biznisa"?
ĐEKIĆ: I kada sam se aktivno bavio muzikom, pa i kasnije, uvijek sam preuzimao ulogu organizacije u svim muzičkim projektima kojima sam se bavio unazad deset godina i više. Bio sam, svojevremeno, zadužen da se brinem o nekim prostorima ili festivalima, što mi je pomoglo da sagledam drugu stranu organizacije, u čemu sam sada mnogo više. Sada, kad s nekim pregovaram, znam kako da posmatram situaciju i s njegove strane. To je dobro iskustvo i ne mogu reći da mi nedostaje vođenje spomenutih prostora, gdje se borite sa raznim problemima. Mnogo je ljepše putovati sa bendom u druge gradove, to više ispunjava, čak i kada je posao u pitanju. S druge strane, teško je finansijski, ali djelimično opravdamo to nekakvim skromnim "polupreživljavanjem", a snalazimo se i na nekim drugim stranama.
NN: Nerijetko, ljudi ostanu začuđeni činjenicom da često organizujete nastupe u inostranstvu. Zašto je to ljudima toliko neobično, možda zato što drugima ne polazi za rukom?
ĐEKIĆ: Ne trude se ljudi dovoljno da "iščačkaju" te kontakte, ne možete vi svirati ovdje i očekivati da vas neko vani prepozna i pozove. Morate dane i dane provoditi na internetu, nabavljati kontakte i dijeliti ih sa drugim organizatorima, menadžerima i saradnicima kako bi se napravila neka mreža, pa tako sada, recimo, već nekoliko bendova putuje i nastupa u jednom klubu. Možda se tu radi i o samoj ambiciji benda, da li uopšte ima želju da ide napolje ili ne. Mi smo, recimo, išli do Osla do kojeg ima nekoliko hiljada kilometara, a postoje članovi nekih naših bendova kojima je to patnja. To je stvarno tako! Takođe, bitno je koliko vi kao bend s ovih prostora možete biti atraktivni na inostranom tržištu. Evo, kod "Sopota" se pokazalo da ima tu neku notu koja može da opravda taj odlazak vani i moderni pristup muzici, koji je napolju već "podebelo" u mejnstrimu. Zasad nam polazi za rukom da razvijamo mrežu gradova u Evropi u kojima možemo svirati s ciljem da ih bude što više, ali svakako i u regionu. Banjaluka ima više albuma nego ikad, ali ne mogu reći da ima bendova koji sviraju van Banjaluke. Tu i tamo, povremeno i pojedinačno, ima. Ali ako niste regionalno prihvaćeni, nema ništa od toga.
NN: Kad smo već kod Banjaluke, prepoznajete li neke nove bendove koji imaju potencijal? Pratite li šta se dešava na sceni?
ĐEKIĆ: Moram priznati da kao malo stariji čovjek s porodicom manje izlazim, pa ima dosta mlađih bendova koje nisam imao priliku da slušam. Sjajno mi je što je "Brutal protest" dobio nagradu "Jelen Demofesta" za najperspektivniji banjalučki bend, pratim dobrim dijelom njihov rad i ova nova transformacija meni je jako zanimljiva i ovom prilikom im čestitam. Tu su i bendovi kao što je "Tanker", zatim i "Važno obavještenje" koji su se već istakli svojim rezultatima, pa je to i prepoznato. Volio bih da imamo još više bendova, pa da je ta konkurencija jača. Neka ovo shvate kao poziv da stvaraju jer će onda i scena biti jača.
NN: S obzirom na to da ste zauzeti poslom u "Kolibi", stignete da li uzmete instrument, bar za svoju dušu?
ĐEKIĆ: Instrument uzmem ponekad, ali ništa više od ponekad. Stalno čekam "Ton Generator" kako bih se posvetio tom autorskom dijelu sa Petrom jer je to zapravo "live act" ideja i postaće to sigurno, a uključuje perkusije i vokale, pored elektronskih momenata. Zasad još ima više ideja nego vremena za sviranje. Recimo da sviram skoro svaki dan, ali s trogodišnjim sinom (smijeh). Imamo bubnjeve kod kuće pa mu pokazujem, uči da svira. To mi je odlična relaksacija, pa se, eto, uhvatim bubnjeva u toj nekoj hobi-porodičnoj varijanti.
NN: Vrijeme je festivala pa se čini da situacija na muzičkom planu i nije tako loša. Šta će se desiti kada dođe hladniji period, koji ne pogoduje ovim manifestacijama?
ĐEKIĆ: Sami festivali neće održati scenu ako nema klupskih prostora, a trenutna situacija po tom pitanju u gradu je katastrofalna. Nakon zatvaranja nekoliko prostora čini mi se da nam se crno piše na jesen i zimu. S druge strane, tu je problem publike i nerazvijene svijesti o potrebi plaćanja ulaznice za koncert, što apsolutno uništava cjelokupnu situaciju kad je scena ovdje u pitanju. Čudno mi je i neobično da se ne pojavljuju novi, drugačiji stilovi, pa imamo maltene po jednog predstavnika svakog žanra u gradu. Sreća, imamo dosta sastava pank i rok žanra, ali nemamo "egzotičnije" sastave. Da li je to nedostatak profila muzičara koji to vole ili nedostatak ideje, nisam siguran.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.