Muzika

Mladen Matović: Rastuže me oni koji nemaju svoj san

Mladen Matović: Rastuže me oni koji nemaju svoj san
Mladen Matović: Rastuže me oni koji nemaju svoj san

Dok god se umjetnici paralelno uz svoje zahtjevne umjetničke aktivnosti budu bavili pitanjima obezbjeđenja prevoza, smještaja, ishrane, kostima za nastup, svaki rezultat će biti plod nečijeg donkihotizma, kazao je Mladen Matović, dirigent i umjetnički rukovodilac Ženskog kamernog hora "Banjalučanke" koje su na nedavno održanoj Svjetskoj horskoj olimpijadi u Rigi osvojile zlato.

Matović, se veoma uspješno bavi i kompozitorskim radom, a i profesor je na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, gdje trenutno predaje u nastavnom zvanju docenta.

Između brojnih obaveza Matović je našao vremena, te u intervjuu za "Nezavisne" ispričao kako funkcioniše jedan hor, otkrio na koji način radi na popularizaciji horske muzike, ali pričao i o radu na muzici za djecu i pozorišnim predstavama.

NN:  Osvajanjem zlatne medalje  na Svjetskoj horskoj olimpijadi u Rigi "Banjalučanke" su ostvarile istorijski rezultat. Sa kakvim osjećanjem nosite ovo priznanje i šta ono znači za jedan hor iz BiH?

MATOVIĆ: Osvajanje zlatne medalje na Svjetskoj horskoj Olimpijadi u Rigi predstavlja krunu našeg dosadašnjeg rada i potvrdu rezultatske konstante ansambla, koji već punih pet godina u kontinuitetu postiže zapažene rezultate. Podsjećanja radi, ženski kamerni hor "Banjalučanke" je od 2009. godine do danas osvojio zlatne medalje na internacionalnim takmičenjima u Lincu, Veneciji, Budimpešti, Malti i Barseloni, te dva olimpijska srebra na prethodne dvije olimpijade u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Eto, na kraju smo iz trećeg puta uspjeli da osvojimo ono što je san svakog horskog ansambla – zlatnu medalju na horskoj Olimpijadi. Zahvaljujući svim navedenim rezultatima, naš hor se nalazi na zvaničnoj rang listi 50 najboljih kamernih horova Svjetske horske asocijacije "Interkultur", u okviru koje je najbolje rangirani kamerni ansambl iz jugoistočne Evrope.

NN:  Šta biste Vi kao dirigent i umjetnički rukovodilac hora istakli kao posebnost, odnosno šta je to po čemu su ove djevojake drugačije i zahvaljujući čemu ostvaruju sjajne rezultate?

MATOVIĆ:  Da bi neko aktivno učestvovao u radu jednog ozbiljnog horskog ansambla, pored osnovnih muzičkih predispozicija, prije svega je neophodno da istinski voli horsku muziku i pjevanje u horu. U tom smislu mislim da je jedan od najvećih kvaliteta našeg ansambla, što kao pedagog smatram velikim uspjehom, činjenica da smo izgradili jedan izuzetno harmoničan i zdrav kolektiv u kojem svi funkcionišemo kao jedna velika i složna porodica. Istovremeno, ponosan sam na činjenicu da smo u horu uspjeli da razvijemo visok stepen kolektivne odgovornosti i samosvijesti u smislu iskrene želje za što boljim predstavljanjem svog grada i Republike u svijetu i kod nas se vrlo dobro zna šta je prioritet. U mjesecima pred takmičenje, česti su slučajevi da imamo i pet ili šest proba sedmično, što najslikovitije govori o tome kolika su odricanja i posvećenost potrebni da bi se stiglo do bilo kojeg priznanja.

NN:  Nije čest slučaj da svjetska priznanja, pogotovo kada je oblast kulture u pitanju, stignu u naš grad, ali je to istovremeno i najbolji način za promociju i kulture i države u svijetu.

MATOVIĆ:  Mislim da mi još nismo ni približno svjesni kolika je istinska moć kulture i koliko naši umjetnici mogu doprinijeti kulturnoj i globalnoj afirmaciji ovih prostora. Ja sam već u nekoliko navrata rekao da su se horovi u proteklih deset godina pokazali kao ponajbolji ambasadori naše kulture i svjedoci smo sjajnih međunarodnih rezultata i nagrada koje su uz ženski kamerni hor "Banjalučanke" osvojili naši mješoviti horovi "Jedinstvo" i "Srbadija". Naravno, muzičari nisu jedini i tu su i uspjesi naših slikara, književnika i brojnih drugih umjetnika koji na najljepši mogući način, kroz umjetnost, doprinose razbijanju predrasuda o nama.

Imamo izuzetne i talentovane mlade ljude koje treba  ohrabriti i podržati na putu

NN:  Zahvaljujući novitetima koje uvodite u nastupe "Banjalučanki" čini se da horsko pjevanje dopire i do onih koji i nisu veliki poklonici iste. "Ubijanje dirigenta" svakako je izazvalo veliku pažnju javnosti, da li je tako?

MATOVIĆ:  Iskreno, rad ženskog kamernog hora "Banjalučanke" doživljavam na neki način i kao i misionarski jer smo u proteklom periodu uspjeli da animiramo i "horskoj muzici privolimo" značajan broj onih koji su imale predrasude o horovima i vokalnoj muzici uopšte. Mislim da je  stilski i žanrovski veoma raznovrsan repertoar našeg ansambla jedna od najznačajnijih odlika našeg hora. Danas nemate baš puno horova koji se podjednako dobro snalaze u različitim žanrovima a raspon repertoara našeg ansambla se kreće od kompozicija starih majstora renesanse, pa preko klasičara i romantičara seže do veoma složenih djela savremene muzike i efektnih aranžmana i autorskih kompozicija zasnovanih na našem tradicionalnom melosu. Istovremeno naš hor je prvi u BiH na svoj repertoar uveo horske obrade poznatih numera popularne i filmske muzike uz podršku beat box-a, po čemu je za kratko vrijeme postao poznat srbijanski hor "Viva Vox". Ali kao što rekoh, mi nastavljamo da njegujemo različitost žanrova i siguran sam da to daje posebnost svakom našem koncertu. Kad smo kod "Ubijanja dirigenta na sceni", moram priznati da sam prijatno iznenađen pažnjom i interesovanjem koje je izazvala premijera moje kompozicije "Odbrojavanje ili tri na 'e'", koja je sa velikim uspjehom praizvedena na prestižnom horskom takmičenju u Budimpešti u martu prošle godine.

NN:  Kakvo je Vaše mišljenje u pogledu funkcionisanja kulturnog života u RS, ali i BiH. Postoji li neki mehanizam koji bi unaprijedio i podržao domaće kulturne radnike?

MATOVIĆ: Da bi bilo koji umjetnički kolektiv napredovao potrebno mu je obezbijediti konstantnu i redovnu finansijsku podršku. S obzirom na to da nema previše takvih pojedinaca i ansambla, mislim da bi najsmislenije i najsvrsishodnije bilo ustanoviti insitucionalni mehanizam kontinuirane podrške za sve one koji donose rezultat odnosno da takva podrška bude uslovljena rezultatom. Dok god se umjetnici paralelno uz svoje zahtjevne umjetničke aktivnosti budu bavili pitanjima obezbjeđenja prevoza, smještaja, ishrane, kostima za nastup, svaki rezultat će biti plod nečijeg donkihotizma. S druge strane, želim da istaknem neospornu činjenicu da se odlasci  hora na najrespektabilnija međunarodna  takmičenja ne bi mogli realizovati bez podrške, pomoći i razumijevanja nadležnih republičkih i gradskih instanci i ovom prilikom želim u ime ansambla da izrazim svoju iskrenu zahvalnost za dosadašnju podršku Vladi RS, Kabinetu Predsjednika Republike i Gradu Banjaluka, te svim prijateljima ansambla.

NN:  Pored rada sa  „Banjalučankama“ , aktivni ste kao kompozitor umjetničke, pozorišne i dječije muzike, te organizator i muzički urednik značajnih manifestacija i svečanih akademija. Postoji li nešto od svega nabrojanog u čemu Vi lično najviše uživate ?

MATOVIĆ:  Ja sam tek nedavno postao svjestan da sam jedan od najsrećnijih ljudi na svijetu jer se bavim onim što iskreno volim. Dakle moj odgovor je "sve je to muzika" i uživam u svakom muzičkom izazovu. Potpuno mi je nevažno da li se radi o autorskoj muzici za neku predstavu, pjesmi za djecu, rođendanskoj kompoziciji posvećeno dragom prijatelju ili nekoj kompleksnoj kompoziciji za hor i orkestar, svemu pristupam sa istim žarom i elanom. Takav sam kakav sam i  jednostavno ne mogu pobjeći od sebe. Kao neko ko se bavi muzičkom pedagogijom i metodikom opšteg muzičkog obrazovanja, posebno sam ponosan na festival dječijeg muzičkog stvaralaštva "Mali kompozitor" koji se već punih osam godina realizuje u organizaciji udruženja umjetnika "Art Puls" i u partnerstvu sa UNICEF-om. NN:  Kroz rad na Akademiji umjetnosti u Banjaluci susrećete se i sa novim, još uvijek neafirmisanim umjetnicima. Kakva je budućnost pred njima i šta im možete savjetujete?

MATOVIĆ: Akademija umjetnosti je već iznjedrila značajan broj imena koja su u međuvremenu postala nosioci kulturnog života u sredinama u kojima rade i djeluju. Imamo izuzetne i talentovane mlade ljude koje treba  ohrabriti i podržati na putu ka njihovom umjetničkom i pedagoškom osamostaljenju. Moj savjet je da vjeruju u sebe i nikada ne odustaju od svog sna. Rastuže me oni koji nemaju svoj san.

NN:  Kako uopšte izgleda jedan dan Mladena Matovića, pronađete li malo vremena za sebe i za svoje prijatelje i porodicu?

MATOVIĆ: Radni dan Mladena Matovića vrlo često obuhvati i noć, zbog čega Mladen Matović intenzivno razmišlja kako da pronađe malo više vremena za sebe i za svoje prijatelje i porodicu.

NN:  Sa radom nikada ne stajete, pa pretpostavljam da Vas i u budućem periodu očekuje mnogo novih izazova, možete li nam otkriti neke od njih?

MATOVIĆ: Nakon kraće pauze u avgustu, ženski kamerni hor "Banjalučanke" će već krajem meseca početi sa pripremama za veliki cjelovečernji koncert koji planiramo realizovati na ljetnjoj pozornici tvrđave "Kastel", na kojem ćemo pokazati svu raznovrsnost našeg repertoara i koncert će predstavljati svojevrsnu rekapitulaciju svega onog što je hor uradio u posljednjih 5 godina. Ovih dana me posebno obradovala informacija da sam od strane Svjetske horske asocijacije "Interkultur" predložen za člana Svjetskog horskog savjeta (World Choir Council), za prostor Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Izuzetna je čast i privilegija biti izabran u članstvo jednog od najznačajnijih međunarodnih  strukovnih tijela i  tokom septembra očekujem zvanično imenovanje.

Operska scena

NN:  U Banjaluci malo je projekata koji su zasnovani na žanru mjuzikla, opere ili operete. Mislite li da bi se u budućem periodu trebalo ili moglo i po ovom pitanju nešto promijeniti?

MATOVIĆ:  Premijera i pozitivni odjeci operete „Orfej u podzemlju“  u produkciji Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, pokazali su sa kakvim potencijalima i kapacitetima raspolažemo i "šta bi to moglo biti kad bi bilo". S druge strane, trebamo biti svjesni da su ovo finansijski i produkcijski visoko zahtjevne muzičko-scenske forme koje iziskuju ozbiljnu  materijalnu podršku i jedini način je sistemsko rješenje koje će biti plod ozbiljnih analiza i elaborata o obnavljanju operske scene u Banjaluci. U tom smislu podržavam sve inicijative koje idu u pravcu oživljavanja operske scene na daskama Narodnog pozorišta RS.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije