Nedostaje kvalitetne muzike, mada je ima više nego prije pet godina. Nema veze o čemu se pjeva, važno je da je to iskreno i istinito i da je prošlo neku minimalnu kontrolu kvaliteta od samog autora.
Ako se to preskoči, publika će to prepoznati, smatraju članovi sastava M.O.R.T. iz Sinja.
M.O.R.T. je prije dvije godine pobijedio na festivalu "Jelen Demofest", a ove godine se u grad na Vrbasu i na pomenuti festival vraćaju nastupom u revijalnom dijelu. Svoju muziku opisuju kao psihodelični pank-bluz, a nakon pobjede na "Demofestu" snimili su i album pod nazivom "Odjel za žešće", koji predstavljaju publici u regionu.
U intervjuu za "Nezavisne" vokal Ivan Katić John i basista Jakov Maleš Kikos govore o tome kako izgleda kada cijeli bend stvara muziku, otkrivaju da još ne žive od muzike, ali i da bez obzira na sve pohvale lako ostaju hladne glave.
NN: "Jelen Demofest" vas i ove godine spaja s publikom u Banjaluci, nastupate u revijalnom dijelu festivala. Šta je to što pripremate za nastup na festivalu, čija vas publika veoma voli?
JOHN: Zahvaljujemo organizatoru na pozivu i jedva čekamo zasvirati. U Banjaluci nam je uvijek bilo predobro i jako se veselimo nastupu. A pripremamo energičnu svirku, iskrene emocije i zagrljaje za sve ljude dobre volje. Jedva čekamo da se istulumarimo sa starim prijateljima i da steknemo nove.
NN: U posljednje tri godine, ali i nakon objavljivanja albuma "Odjel za žešće" M.O.R.T. je bio svugdje. Definitivno proživljavate najuspješnije momente od početka karijere. No, koliko je zapravo bilo teško doći do svega toga, s obzirom na to da ste na muzičkoj sceni duže od decenije?
JOHN: Ah, koliko teško... ne volimo stavljati riječ "teško" u ovo što radimo zato što mi nikada nismo imali neka velika očekivanja od svega toga. Želja nam je bila samo svirati, družiti se, putovati, tako da smo se prijavljivali na sve moguće demo festivale i slične manifestacije... Sve ostalo se dogodilo samo od sebe. Znači, nije teško poslati online prijavu ili uputiti telefonski poziv i sjesti u auto i otputovati... U tome smo uvijek uživali.
NN: Jeste li konačno uspjeli kupiti kombi kojim putujete na svirke?
KIKOS: Da, uzeli smo kombi "Tamaru" od nagrade od "RockOffa". Već je član obitelji.
NN: U bendu svi stvarate i muziku i tekstove. Može li to biti mač s dvije oštrice, kako usklađujete sve prijedloge i šta je presudno u odabiru onog najboljeg?
KIKOS: To ne može bit loše. Inspiraciju je nemoguće iscrpit. Kad jedan zablokira, ostali uskoče. Netko donese ideju, riff, katkad i čitavu pjesmu, ali svakome je dopušteno svoj dio na svom instrumentu odsvirati kako god želi, samo da je u atmosferi te skladbe. Valjda zato nema svađe.
NN: Zanimljivo je da je vaš uspjeh na neki način podstakao i ostale bendove iz Sinja da se malo više eksponiraju. Još jedan dokaz da se i u manjim sredinama može uspjeti i da ima dobre muzike od koje se može živjeti.
KIKOS: Nije sve baš tako jednostavno. Mi još ne živimo isključivo od muzike, ali se nadamo uskoro. Danas je zbog interneta lakše uspjeti iz manje sredine, prije je to bilo gotovo nemoguće ako se ne preselite u Zagreb. Ipak, svi mediji su još u glavnom gradu, ako niste iz Zagreba, ne daju vam više od par koncerata tamo, a ZG bendovi sviraju po deset puta... I danas postoje zatvorene skupine bendova i promotora koje su dosta isključivo postavljene. Oni izvan tog kruga im tu i tamo posluže da ih iskoriste i ispljunu. U Sinju je veliki plus što se svi bendovi drže zajedno, a sviraju različite žanrove glazbe. I kao šta ste kazali, u zadnje vrime vježbaju i rade sve više i čut će se za još njih. Za "Darkvud" sigurno, a nadolaze i ostali. Zavisi samo koliko će želje i vremena imati. Kvalitetu imaju.
NN: Kada ste počeli svirati probe ste održavali u vašim sobama, pa je bilo i problema s policijom. Da li vam danas progledaju kroz prste jer vas sada puno više ljudi zna i sluša ili vam i dalje oni ili komšije prave probleme?
KIKOS: Problema s policijom i susjedima nije nikad bilo na probama. Čak su nas znali dolaziti slušati i donosili piće, inzistirali da im sviramo obrade "Doorsa" i "Led Zeppelina"... Problema je znalo biti s tulumima, koji su nekad bili nakon probi, a većinom nevezano za probe, samo u prostoriji u kojoj se vježbalo. Sad smo nazadovali, nemamo svoju prostoriju za probe, dijelimo s ostalim bendovima. Prostorija se nalazi u sklopu zgrade koju koriste dvije udruge mladih u kojoj se održavaju i koncerti, izložbe, okrugli stolovi... Zgrada je u bivšem vojnom kompleksu odvojena od susjeda, pa nema prigovora.
NN: Učešća na festivalima, pobjede i pohvale svakako su dobrodošle svakom bendu. Ali, kako ostati hladne glave i pored svih hvalospjeva nastaviti rasterećeno stvarati muziku i svirati?
KIKOS: Lako. Dođeš dan nakon pobjede na festivalu u Banjaluci ili Zagrebu i sviraš ispred 30 ljudi. I nemaš za kavu. Nije ovo Holivud, već Balkan. To je spuštanje ega na negativan način. S druge strane, svugdje se družimo s ljudima iz publike, kad god možemo, ostanemo u gradu još pokoji dan, navratimo kad opet prolazimo. Zapravo stvaramo prijatelje, a ne fanove. Sebi smo svakako podigli ljestvicu što se tiče stvaranja. Ali, ideja nam ne nedostaje, već sad imamo stvari za dva albuma, tako da biramo. Prostor za rad imamo, ne žurimo se i nijedna pjesma neće biti objavljena dok ne budemo s njom zadovoljni u potpunosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.