Knjiga koja je na mene ostavila dubok trag i na koju se često znam vratiti je "Životinjska farma" Džordža Orvela.
Istini za volju, prve impresije te priče su došle od strane gledanja animiranog filma kojeg nisam u potpunosti shvatio i sva ta prenesena značenja i poređenja su bila previše za nekog ko je došao u kontakt s tim još u trećem razredu osnovne škole, ali su impresije ostale duboko urezane u sjećanja, i to do te mjere da jednom kad sam pročitao knjigu i shvatio kontekst ideje o "teoriji ravnih stomaka" ispričane u divnom poređenju i sa tačke gledanja: gazde farme (propalog i trulog sistema koji brine samo o svojim prohtjevima), pobuni inteligentnijih životinja (rađanja novog sistema i poretka), prvih nasljednika na vlasti (koliko malo je dovoljno da se konceptualna i u teoriji dobra ideja pokvari i da volja i ljubav za svoje dobro i korist postane jedina bitna stvar tako da korupcija i mogućnost manipulisanja vlasti je apsolutni imperativ) i svih drugih životinja na farmi kojih ima i previše da bih pisao o tome jer ću otići u krajnost i početi pisati recenziju svoje omiljene knjige.
Prva pjesma na prvom albumu "Alexandrie" "Drugi su krivi za sve" je direktno inspirisana "Životinjskom farmom".
Jedan od mojih omiljenih filmova je "Fargo" braće Džoela i Itana Koena. Kroz njihov dosadašnji rad skoro je nemoguće naći loš film, nešto slično Tarantinu i njegovom opusu, mislim na činjenicu da su skoro svi filmovi Tarantina, baš kao i braće Koen, genijalna djela. Album koji bih preporučio ljudima koji slušaju muziku zbog muzike, a ne zbog činjenice da je trenutno popularna ili se jednostavno uklapa u žanr koji je predominantan u nečijem ukusu, je "Sing o' the Times" Prince. To je album koji mi je otvorio vrata za uživanje u muzici i shvatanja da toliko toga ima u muzici da usredotočiti se na jedan žanr je kao stavljanje amova na oči.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.