Grupa muzičara okupljenih pod imenom "Kumpania Algazarra", koja obožava balkansku muziku, posjetila je Banjaluku nakon učešća na festivalu u Guči, gdje su se i takmičili. Sve to ne bi bilo nimalo neobično da ovi momci ne dolaze, ni manje, ni više, nego iz poprilično udaljenog Portugala.
Nasmijana bratija sa Pirinejskog poluostrva raspoloženo i susretljivo je ispričala kako su sa ulica Lisabona dospjeli u srce Balkana i završili na bini proteklog Dragačevskog sabora.
"Neki od nas su prije desetak godina bili dio međunarodnog projekta 'Balkanska staza mira' sa sjedištem u Hrvatskoj, i tamo smo prvi put došli u dodir sa muzikom ovog podneblja. Nije puno trebalo da shvatimo da se radi o jednoj veoma bogatoj i raznolikoj kulturi sa sjajnom muzikom. Tako smo počeli da je slušamo, studiramo detaljno i, naravno, sviramo", objašnjava Francisko Amorim Kiko, trombonista spomenutog sastava.
Zvuk koji ovaj bend stvara Kiko karakteriše kao kaleidoskop raznih zvukova, u kojem se prelivaju balkanska žestina, arapska lelujavost, južnoamerička toplina, kao i afrička otmenost.
Spajajući navedeno, on definiše muziku sastava "Kumpania Algazarra" kao višejezičnu, univerzalnu, ali i nomadsku, što ih je, na kraju, dovelo i do Srbije.
Guča je ludilo! Jako lijepo i autentično iskustvo. Družili smo se sa raznim orkestrima i upoznali ljude iz svih krajeva svijeta, kaže Kiko
"Znamo za festival u Guči već dugo vremena, a postao je veoma poznat u cijelom svijetu, koliko mi se čini. S obzirom na to da sviramo limenu muziku koje je veoma inspirisana balkanskom etno muzikom, već smo imali određene reference", ističe Kiko i dodaje da nisu bili lijeni, te da su poslali mejl, nakon čega su ih organizatori kontaktirali.
"Ispunili smo aplikaciju, prošli dalje i evo nas. Imali smo veliku podršku jedne organizacije iz Portugala, koja nam je platila avionske karte. Na taj način nam je direktno omogućeno učestvovanje na Guči, ali i boravak u Banjaluci", naglašava on.
Kiko pojašnjava da ne sviraju isključivo balkansku muziku, koja im je najviše prirasla srcu.
"Naravno da sviramo muziku iz Portugala, ipak je to naša muzika. Ipak, bez obzira na to, uvijek se trudimo da naučimo što je više moguće o muzici, raznim ritmovima i melodijama koje dolaze iz raznih regija Balkanskog poluostrva. Muzika sa ovog podneblja je veoma raskošna i postaje popularnija sve više u cijelom svijetu. Iako se bitno razlikuje od portugalske, pokušavamo da napravimo neku kombinaciju sa balkanskim ritimovima, skalama i melodijama", otkriva on.
Dodaje da istovremeno sve to miješaju sa pravcima kao što su rok, ska, pop, rege, pa čak i sa elektronskom muzikom.
Predstavljajući bend kao jako fleksibilan, Kiko kaže da se broj članova povećava ili smanjuje od nastupa do nastupa, pa su tako u Guču došli "samo" kao duvačka sekcija, iako ih na bini zna biti i dvadesetak.
"U Portugalu, recimo, nastupamo i kao standardni bend sa bubnjevima, gitarama, basom, elektronikom i mnogo drugih instrumenata. Radi se samo o drugačijem pristupu", pojašnjava on.
Sumirajući utiske iz Dragačeva, napominje da su bili sjajno prihvaćeni i da je to bila nesvakidašnja avantura.
"Ukratko - Guča je ludilo! Bili smo veoma lijepo dočekani od strane ogranizatora i ljudi koji su nas ugostili. Jako lijepo i autentično iskustvo, u svakom slučaju. Družili smo se sa mnogo ljudi, sa raznim orkestrima, upoznali smo ljude iz svih krajeva svijeta", oduševljeno objašnjava on i dodaje da im nije bitno što nisu pobijedili, te da idu dalje.
Ističe da je veliki broj umjetnika koje vole da slušaju sa ovog područja, te da su u Guči imali priliku da upoznaju Bobana Markovića, Ekrema Mamutovića, Dejana Lazarevića i mnoge druge balkanske izvođače, ali takođe i orkestre iz Francuske, Italije i Brazila.
"Prije neke dvije godine smo imali priliku da sviramo prije Bobana Markovića u Portugalu, i tada smo se u Portu sreli nakratko. A čuo nas je, takođe, i u Guči, kao član žirija", ponosno priča Kiko.
Nakon Dragačevskog sabora, put ih je donio u grad na Vrbasu, gdje učestvuju na jednom interesantnom projektu, koji podrazumijeva druženje i svirke.
"Kada smo odlučili da posjetimo Guču, istovremeno se poklopilo da su nas pozvali u Banjaluku i učestvujemo na projektu organizacije 'Zdravo da ste', pa smo iskoristili priliku da obiđemo region. Radi se o projektu koji je podijeljen u tri grupe. Mi smo, naravno, u muzičkoj grupi, gdje ćemo u sklopu radionice praviti muziku sa ljudima iz pet-šest različitih zemalja. Takođe, spremamo i koncert koji ćemo svirati ove subote u parku Petar Kočić. To će, zapravo, biti nešto kao završni ispit projekta, uz podršku prezentacija video-grupe i one zadužene za strip", priča Kiko, kojem je ovo drugi boravak u najljepšem gradu Republike Srpske.
Što se tiče hrane i pića, kroz smijeh priznaje da je najupečatljivije utiske na cijeli bend ostavio popriličan izbor različitih vrsta piva.
"Banjalučko pivo je veoma dobro, ne smijem zaboraviti ni razne vrste rakija. Hrana je originalna. Moram da priznam da su ćevapi u Banjaluci veoma specifični", tvrdi Kiko i naglašava da se potpuno razlikuju od onih koje su probali u Guči.
U njihovom zvuku preliva se balkanska žestina, arapska lelujavost, južnoamerička toplina i afrička otmenost
On kaže da se cijelom bendu jako svidjela Banjaluka, te da im je veoma žao što već nakon vikenda moraju ići kući.
"Zapravo, svakoga dana razmišljamo o tome kako nam se ne ide natrag. U svakom slučaju će nam mnogo nedostajati Banjaluka. Ljudi su, prije svega, jako dobri i ljubazni, a grad je prelijep. Takođe, možemo voziti bicikl cijelim gradom, što je za nas nevjerovatno, jer je Lisabon veoma brdovit. A djevojke su veoma, veoma, i da naglasim još jednom - veoma lijepe", iskren je Kiko.
Govoreći o planovima za budućnost, kaže da trenutno rade na novom materijalu, ali i da planiraju ponovo doći na Balkan, ako budu imali prilike.
"Sigurno je da ćemo pokušati da budemo u Guči i naredne godine. U Portugalu privodimo kraju radove na drugom albumu, tačnije sve je već snimljeno, a sada radimo na finalnim sitnicama. Po našim planovima, trebalo bi da izađe u oktobru ove godine. Uglavnom, taj album je trenutno naš primarni cilj", dodaje muzičar.
Žive muziku
Talentovani Portugalci, koji i danas rado sviraju na ulicama gradova različitih država, učestvovali su na različitim festivalima i osvajali nagrade.
"U Barseloni smo osvojili prvu nagradu na internacionalnom takmičenju uličnih bendova. Takođe, učestvovali smo na mnogim drugim festivalima, svim vrstama parada, različitim demonstracijama, baš iz razloga što je bend jako fleksibilan, ali prije svega jer se trudimo da živimo muziku koliko god je to moguće", kaže Kiko.
Istorijat
Grupa "Kumpania Algazarra" nastala je 2004. godine u Sinatri, a nakon četiri godine izdala je prvi album. Nastupaju u najrazličitijim uslovima i često na veoma neobičnim mjestima.
Svirali su na ulicama, trgovima, u parkovima, na vjenčanjima i protestima. Pored originalnog "stajlinga", pažnju privlači i jedan njihov plavokosi trubač, koji dolazi iz Holandije i koji svijetlom puti odudara od kolega Portuglaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
