Muzika

Vrećo: Prepušten sam emociji koju sevdah isijava

Vrećo: Prepušten sam emociji koju sevdah isijava
Vrećo: Prepušten sam emociji koju sevdah isijava

Otkako se pojavio na bh. muzičkoj sceni, Božo Vrećo, talentovani i harizmatični interpretator sevdalinki, zaintrigirao je domaću javnost kao malo koji muzičar do sada. Svoju veliku ljubav prema sevdalinci ima priliku da iskaže kroz rad u sastavu "Halka", uz koji uporedo gradi i solo karijeru.

Da je i u solo vodama uspješan, dokaz je i nedavno objavljen njegov prvi solo album pod nazivom "Moj sevdah", koji dobija izuzetno pozitivne kritike. Njegova pojava nikoga ne ostavlja ravnodušnim, te o Vreći pričaju i oni koji ne slušaju njegovu muziku.

"Halka" će sutra s početkom u 20 časova nastupiti u Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci, u organizaciji portala Buka. Vrećo u intervjuu za "Nezavisne" govori prvenstveno o sevdahu, ali i svojoj specifičnoj pojavi.

NN: Na radost svih ljubitelja sevdalinke, "Halka" će konačno 13. marta nastupiti u Banjaluci. Šta je to što posjetioci vašeg koncerta mogu da očekuju, ali i kakva su vaša očekivanja?

VREĆO: Sigurno očekujem jednu čarobnu i emotivnu noć ispunjenu sevdahom, prepunu čežnje, nade, tuge i ljubavi. Očekujemo divnu reakciju svih koji dođu i nadamo se da će Banski dvor biti ispunjen do posljednjeg mjesta, u Banjaluci je sevdah oduvijek bio prisutan i voljen.

NN: Čitajući neke izvještaje sa koncerata "Halke", posebna emocija i ljubav su ono što novinari najčešće navode opisujući iste. Da li ste prije nekoliko godina mogli da zamislite da će jednog dana uz Vaše i ime članova Vašeg sastava stajati ovakvi epiteti?

VREĆO: Ja sam i te kako vjerovao, to je cijeli moj život, posve sam prepušten toj emociji koju sevdah isijava. Dečki također sve jače vjeruju u naš projekat, sa svakim koncertom koji dolazi, dolazi i taj val ispunjenosti da smo uspjeli i da smo na pravom putu, i što se stvaralačkog dijela tiče i onog koncertnog i vizualnog i glazbenog. Sretni smo što stvaramo preemotivnu sevdah muziku koja dopire do srca i duša ljudi, da ih opčinjava i vida ljubavne boli.

NN: Uz sastav "Halka" aktivno radite i na Vašoj solo karijeri. Nedavno ste objavili  i album "Moj sevdah". Koliko je bilo neophodno rada i truda da Vaš solo prvenac izađe i koliko je uopšte danas opravdano i finansijski isplativo raditi albume? 

VREĆO: Posvećenost je i te kako bitna, odabir pjesama, način izvedbe, sve je bitno, no kad se prepustite da vas pjesme nose, repertoar se mijenja i na kraju i vi sami ostanete pomalo zatečeni jer vas mnoge od njih iznenade,  na albumu su i tu su se spontano utisnule i našle. Na drugom albumu sa "Halkom" stoje dvije numere "Koliko su teška tuđa milovanja" i "Biser Naza", pjesma o istinitoj priči dvoje nesretno zaljubljenih u Banjaluci, o utopljenici Biser Nazi i njenom Ibru, koji zbog nemogućnosti da budu skupa umiru, ona se utapa u Vrbasu, a on od tuge za njom poseže za nožem i skončava život. Ljudi  ih jako vole i osjete svim svojim bićem.

NN: Sevdalinku osim što interpretirate i pišete Vi i istražujete. Postoje li još sevdalinke koje nisu izvođene ili su gotovo potpuno zaboravljene? Zašto ste se odlučili da tragate i izvodite baš te, koje većina ljudi prvi put čuje?

VREĆO: Naravno da postoje, moj arhiv je poprilično velik i raste svakog mjeseca sa novim pridošlim materijalom i u  njemu je velik broj nedovršenih i neopjevanih sevdalinki. To je naše najveće blago, sevdah ne čini dvadesetak poznatih sevdalinki koje ciklično ponavljaju  mnogi i ispjevavaju oni koji sevdah ne žive, već to čine poprilično samo iz komercijalnih razloga. Zato je moja misija da idem dublje, da otkrivam one stare i stvaram posve nove, moje, sa posebnim nadahnućem.

NN: Osim što nadahnjujete svojim glasom i pjesmama nadahnjujete i samom pojavom. Neki hvale to što oblačite i mušku i žensku odjeću, nekima se, pak, to ne sviđa. Ali, Vi ostajete vjerni sebi.

VREĆO: Naravno, želio sam biti posve slobodan, živjeti i stvarati slobodno i isto tako i nastupati. Moja muško-ženska dualnost je prirodna i iskrena, i kao takva posebna. Jako mi je drago što imamo ispunjene koncertne sale i ljude koji nemaju predrasude i ograničenja u svojim glavama, dolaze čistog srca i odlaze ispunjeni sevdahom i s posebnim oduševljenjem. To je negdje i poenta i smisao života ma čime da se bavimo, biti najprije svoji i autentični, tek tada sve i te kako vrijedi i ispunjava.

NN: Među mladima u našem regionu danas su mnogo popularniji neki drugi muzički žanrovi. Može li sevdalinka doprijeti do njihovih srca i postati dio urbane kulture, na koji način to uraditi?

VREĆO: Ja poznajem i svjedok sam da mnogi mladi ljudi već jako vole i slušaju sevdah koji do njih dopire na različite načine. Mislim da je to pitanje koje odvaja više one koji slušaju sve ono što vrijedi čuti i one koji slušaju potpuno isprazne tekstove i banalne muzičke forme. Meni osobno pišu ljudi koji nikada nisu slušali ranije sevdah, ali ih je moja a capella izvedba dotakla i sad jako često slušaju te pjesme. To je divno i inspirativno, zar ne?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije