Kada je muzika u pitanju, moja preporuka je sve što je slavni violinista Nemanja Radulović snimio u posljednjih nekoliko godina.
Izuzetan virtuozitet, inovativan pristup kompozicijama i njihova interesantna obrada plijene pažnju i sasvim običnog slušaoca, ostavljajući ga bez daha.
Posebno bih izdvojila ciklus A. Vivaldija "Godišnja doba" i djela P.D. Sarasatea.
Kada je pisana riječ u pitanju, izdvojila bih knjigu Sesilije Ahern "Da samo možeš da me vidiš", koju sam dobila na poklon od učenice i koja mi je zaista uljepšala vikend.
Nježna porodična priča i sasvim neobična ljubav. Treba je pročitati jer je puna optimističnih deskripcija, uvjerenja i pomalo budi zaboravljeno dijete u svim odraslim osobama. Knjiga govori o Elizabet Igan, koja je zarobljena u klaustrofobičnom gradiću u Irskoj, svima je poznata kao ozbiljna mlada žena, koja se nikad ne smije šalama niti se raduje jednostavnim životnim užicima. Ipak, život joj mijenja Ajvan, neposredan, nesputan i uvijek u potrazi za avanturom.
Za sve poštovaoce pozorišne umjetnosti moja preporuka je predstava "Radnička hronika" u izvođenju glumaca Narodnog pozorista RS. Nekoliko puta sam je gledala. Odlična priča, koja donosi probleme savremenog društva, običnog čovjeka, radnika i mladih.
Glumci to odlično donose i prikazuju, prosto mame na smijeh. Ali, istovremeno to je i toliko tužna, ironična priča "savremenog" čovjeka, koji pati, traži i samo želi svoja prava.
Pisac kroz ovaj komad spontano obuhvata i neke druge društvene grane, kao i porodicu kao instituciju, koja posebno trpi u ovim teškim vremenima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.