BANJALUKA - Đuro Damjanović, pjesnik, pripovjedač, romansijer i dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja, umro je juče u Banjaluci u 64. godini.
Damjanović je dobitnik mnogobrojnih nagrada među kojima su "Kočićevo pero", "Kočićeva knjiga", Ćopićeva nagrada, te nagrada "Isidora Sekulić".
Eva Ras, književnica i glumica iz Beograda, rekla je da umjetnici poput Damjanovića vrijede više mrtvi nego živi.
"Bio je fantastičan, oni koji su ga osporavali za života, u smrti će ga veličati", kratko je prokomentarisala smrt ovoga velikog književnika.
Rođen je 6. maja 1945. godine u Golešima kod Banjaluke, gdje je završio osnovnu školu, srednju školu završio je u Banjaluci, a višu pedagošku u Sarajevu 1969. godine. Filološki fakultet završio je u Beogradu, a magistraturu je prekinuo pošto nije dobio studentsku stipendiju.
Damjanović je 25 godina radio kao saradnik u raznim novinama u Beogradu, a kasnije se seli u Banjaluku gdje živi i piše do smrti.
Na početku je pisao pjesme, pa potom prozu i tako naizmjenično.
Objavio je više od 15 knjiga među kojima su pjesme "Uspomene iz pakla", "Magla u rukama", za koju je dobio nagradu "Isidora Sekulić" 1974. godine. Značajna djela su mu i "Jednodnevni dnevnik", roman "Zemunska hronika", zbirka pjesama za djecu "Negde nešto peva" po kojoj je uvršten u četiri čitanke i školsku lektiru. Napisao je i poemu "Moja nacija ili moj kameni vrt" i ep "Srbijana", te "Noćno sunce", zbirku pjesama za koje je 1994. godine dobio Ćopićevu nagradu, kao i knjigu "Poezija i jezik poezije Miloša Crnjanskog" za koju je 1995. godine nagrađen Kočićevom nagradom.
Njegovi recenzenti bili su i najveći srpski pisci Stevan Raičković, Matija Bećković, Ljubomir Simović i Milorad Pavić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.