Pozornica

Volim kad me uloge iznenade

Volim kad me uloge iznenade
Volim kad me uloge iznenade

Dara Džokić jedna je od najpoznatijih srbijanskih glumica, a nedavno se okitila novim priznanjem.

Ovog puta dobila je nagradu za izuzetan doprinos pozorišnoj umjetnosti - statuetu "Joakim Vujić". Džokićeva je odigrala više od 50 pozorišnih uloga i ostvarila najmanje 30 uloga na filmu i televiziji. Trenutno igra Vajolet Veston u predstavi "Avgust u okrugu Osejdž".

O nagradama, ulogama i današnjoj pozorišnoj sceni govori za "Nezavisne".

NN: Prije nekoliko dana uručena Vam je statueta "Joakim Vujić". Šta za Vas predstavlja ta nagrada?

DŽOKIĆ: Jako sam se obradovala jer je nagrada za doprinos pozorišnoj umetnosti. Radujem se što su žiri i oni što su me prodložili prepoznali da sam se toliko posvetila pozorištu. I prosto je lepo kad to neko prepozna i kad vas nagradi za svojevrstan napor. Sve sam dala od sebe za pozorište i mislim da se sad na neki način to zaokružilo.

NN: Bogata pozorišna i filmska karijera je iza Vas. Na šta ste posebno ponosni? Možete li da izdvojite neke uloge koje su Vam posebno drage, kako na TV-u tako i u pozorištu?

DŽOKIĆ: Na neki način su mi sve moje uloge drage. Ali, kada bih morala baš da biram u pozorištu pomenula bih ovu poslednju u "Ateljeu 212", koja mi je donela niz nagrada - ulogu Vajolet u predstavi "Avgust iz okruga Osejdž". To je poslednja velika i značajna uloga. Pre toga uvek bih istakla moju Mariju Stjuart, koju sam igrala pre dosta godina i koja je bila tako važna u mojoj karijeri. I niz drugih uloga. Tu je i uloga majke Milice u "Odumiranju", koju sam igrala i u pozorištu i na filmu. Takođe, volim i ulogu u predstavi "Trg heroja". Od filmova, najdraži mi je film "Azra".

NN: Da li još postoje neke neostvarene želje u poslu kojim se bavite?

DŽOKIĆ: Celog života sam se nekako rukovodila da uloge dolaze do mene, a ne da ja idem ka ulogama, tako da zaista nikada nisam fiksirala neku ulogu koju bih, kao, volela da odigram. Zato što se prosto bojim da bih se razočarala, a ovako nekako volim kad me uloge iznenade. Kao što volim kada me nagrada iznenadi, volim i da me uloge iznenade. Naravno da bih volela da igram nešto veliko i važno, nekog Čehova, nekog Šekspira, ali prosto nekako volim da to dođe do mene.

NN: Kako protiču Vaši dani kada nema proba i snimanja?

DŽOKIĆ: Svoje slobodno vreme volim da iskoristim na pešačenje. Pored toga volim da idem na plivanje. U kući uvek volim da pogledam neki film i da pročitam dobru knjigu.

NN: Koliko je u današnjem vremenu glumac cijenjen? Koliko toga se promijenilo od vremena kada ste počinjali da se bavite ovim poslom?

DŽOKIĆ: Nažalost, živimo mnogo teža vremena za kulturu. Nekako, mi smo tako i školovani i vaspitavani da kad završimo taj naš fakultet da nas čeka stvarno jedno ogromno polje gde ćemo mi moći da se razigramo i da će biti puno posla i u pozorištu i na filmu i na televiziji, ali to je toliko različito od današnjeg vremena. Sve manje je tržište. Zbog iscepkanosti država, sve manje gostovanja po regionu. Predstave se igraju samo u "svom" ateljeu, a na sve ovo broj umetničkih škola se povećao. Tako izlazi jako puno mladih glumaca, reditelja i pisaca, a ne grade se nova pozorišta, niti se snima toliko filmova kao što se nekada snimalo. To je jedan paradoks i strašno brinem za te mlade ljude, šta će oni i gde će raditi. To je nemila budućnost i to me brine. Ali, da ne budem pesimistična, sve se nadam da će se nekako to promeniti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije