SARAJEVO - Čestu predrasudu o tome da su ljudi mnogo manje aktivni i vitalni u trećoj životnoj dobi razbija primjer 66-godišnje Jasne Bečević, koja penzionerske dane provodi uz umjetnost.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA) baka Jasna kaže kako je, iako u trećoj životnoj dobi, spoznala kako se treba baviti stvarima koje donose mir, a koje su i korisne.
Za nju je život, kako kaže, "stao" prije nekoliko godina kada je njen životni saputnik preminuo. Nakon tog događaja, koji je na nju ostavio neizbrisiv trag, baka Jasna se izborila i sa zloćudnom bolešću. Iz tih iskustava, ističe, shvatila je da treba živjeti i radovati se svakom novom danu u okruženju voljenih osoba.
Ova 66-godišnjakinja od starih novina oblikuje razne korpe, zdjele, lampe, tacne, igračke. Za AA ističe kako je većina stvari u njenom domu ručno napravljena, ukrašena dekupaž i drugim umjetničkim tehnikama. U najdražem kutku doma, u svom sunčanom ateljeu, iscrtava, boji i stvara predmete od papira, dajući im novu umjetničku dimenziju.
Ljubav prema papiru, kako kaže, rodila se sasvim slučajno.
"Vidjela sam na televiziji emisiju da se se od fišeka i novinskog papira prave korpice. Ja sam to odmah otišla probati da vidim može li, i onda pomalo dođem na ovo što ja radim na jedan drugačiji način nego što to rade drugi. Uglavnom, većina plete, ja volim sve što je "mimo svijeta", što ne rade drugi, radim ja. Nekada sam voljela slikati, sada svi slikaju, svi idu na tečajeve slikanja, e pa sada ja neću da slikam. Sad ću raditi nešto što drugi ne rade", kaže kroz smijeh.
Najviše se traže abažuri
Lijepeći papir i stvarajući oblike, dodaje kako u mislima već razrađuje neke nove ideje. Ono što sve njene prijatelje i poznanike oduševljava jeste sposobnost pravljenja abažura, odnosno papirnog ili platenog dijela lampe koji usmjerava svjetlost. U svom domu, baka Jasna ima nekoliko lampi raznih oblika, a većina njih bude poklonjena dragim osobama.
"Lampe su najzanimljivije jer svugdje se može kupiti posudica, zdjelica, tacna, podmetač. Lampe su mi izazov", ističe Jasna pokazujući na lampu koja je u njenom životu, kako kaže "posebna".
"To je jako stara lampa i moja sestra mi je nju donijela u Sarajevo iz Beograda 1997. godine, kada je sve bilo golo i prazno. Ona je tada donijela sve stvari kojima se ponovo počinje život, osim namještaja. Donijela je tu lampu koju sam ja voljela još i prije. Propala je bila, razmišljala sam kako da je osposobim, probala sam heklati, i kad sam ovo napravila, onda su lampe krenule masovno. Dolazili su svi, bilo je čak onih koji su kupili novu lampu i dali da se uradi abažur, jer je zanimljiv", kazala je.
Budući da su njen osnovni materijal novine, dodaje kako ih uvijek ima u velikim količinama. Njeni poznanici, prijatelji i košije, kako kaže, svi oni koji znaju za njen hobi, uvijek joj umjesto kafe donose snopove novina.
Za jedan abažur lampe, uz novine i drvofiks, potrebno joj je tri do četiri dana. Pored vremena, u pravljenju raznih oblika potrebno je strpljenje te volja i želja za radom.
"To zahtijeva preciznost, trud, ali kad vidiš rezultat, onda naravno ništa nije teško", dodaje baka Jasna.
Motivaciju za rad i inovacije pronalazi svakodnevno u osmijesima dragih ljudi koji se oduševljavaju njenim radom.
"Svi oko mene me motivišu, kada nešto napravim, a oni se oduševe. Kako je super, ja odmah razmišljam šta bi to sljedeće moglo biti. Stalno me to potiče, nešto me nosi da smislim još nešto. Imam još ideja puno i kada nešto radim već mi se stvara ideja za nešto drugo", kaže naglašavajući kako ponekad prođe par dana bez ijedne napravljene lampe, zdjelice, košarice.
"Bude dana, ali ne zato što mi se ne pravi, već radim nešto drugo, oko unučadi. Trudim se da mojoj djeci, i maloj i velikoj, budem pri ruci a svo slobodne vrijeme provodim u kreativnom radu".
Korisno provoditi vrijeme
Pored novinskih predmeta, baka Jasna u posljednje vrijeme također se bavi izrađivanjem narodne nošnje.
"Počela sam da vezem jeleke i zadovoljna sam, svaki je različit. Gledajući fotografije originalnih nošnji, radim replike", kaže Jasna.
Na kraju ističe kako godinama i životnoj dobi ne treba pridavati preveliku važnost kada je riječ o načinu života. Zbog svakodnevnih obaveza, kako kaže, ne ide u šetnje, na planinu, na razne kurseve, ali u tom periodu pokušava uskladiti lijepo s korisnim.
"Mislim da svi koji smo prošli 60 godina i više treba da se aktiviramo. Ne smijemo se prepustiti. Normalno je da negdje nešto žigne, da negdje nešto boli, ali trebamo korisno provoditi vrijeme", poručuje baka Jasna.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
