Deda me je znao slati u svoj atelje da mu donesem konjsku glavu ili akt, a ja bih svaki put donijela krivu stvar, jer kao djevojčica nisam znala prepoznati šta je šta, pa smo se tome uvijek smijali, prisjeća se Ana Martina Bakić, unuka Vojina Bakića, jednog od najvećih hrvatskih vajara 20. vijeka, čija su djela izložena u MSU RS u Banjaluci.
Priznaje da je on za nju i njenu sestru Vjeru uvijek bio samo deda i kao djevojčice nisu ni shvatale koliki je zapravo njegov dar i talenat.
"Puno njegovih radova u meni evocira sjećanja i vidim kako pored nekih skulptura stoji, odmiče se, primiče i minuciozan je u detalju, kako zapravo stalno kontrolira ono što vidi oko i ono što osjeća ruka", istakla je Bakićeva.
Ispričala je da su ga, kako su postajale starije, sestra i ona stalno gnjavile da im crta, ali i da su mu na kraju rekle da ne zna crtati ruke i noge djevojčica, već samo tijelo, pa tu i leži objašnjenje zašto je u svom vajarskom radu uglavnom radio torzo.
"Za neka od njegovih djela ne možemo sa sigurnošću reći da li ih je oblikovala ljudska ruka ili priroda, a on je i sam rekao da se prostorna iskustva sažimaju u skulpturi", rekla je Bakićeva.
Bakićevo djelo duži niz godina bilo je zanemareno, a njegova unuka je navela da oni danas rade ispravke jedne velike rupe vremena kada nije bio prisutan.
"Ta rupa je nastala usljed previranja na ovim prostorima gdje se svi skupa nismo snalazili u tome koje su to trajne vrijednosti", istakla je ona.
Bakićeva i njena sestra su autorke likovne postavke i saradnice na izložbi "Svjetlonosne forme", koju mogu da pogledaju ljubitelji umjetnosti iz grada na Vrbasu.
Nataša Ivančević, kustos izložbe, napomenula je da je Bakić bio umjetnik velike stvaralačke energije, kao i da je tokom gotovo 50 godina stvaranja realizovao veliki broj radova izuzetnog umjetničkog kvaliteta.
"Na početku akademije njega su zanimale buržoaske teme, aktovi, kupačice, bik, dakle neke mitološke teme, i portreti, da bi nakon 1945. godine, kada su mu ubijena četvorica, braće počeo da mijenja svoje umjetničke teme. Javljao se na natječaje za spomenička rješenja i bio je daleko iznad ostalih radova koji su nicali u to vrijeme", navela je Ivančevićeva.
Napomenula je da je traganje za svjetlom, boljitkom i napretkom dio modernističke utopije koju je dijelio sa savremenicima, koji su u poslijeratnoj Jugoslaviji željeli stvarati bolji i humaniji svijet.
"Postavka u MSU RS je jedan vrlo kompleksan projekt, uzmite u obzir činjenicu da je bio neophodan 17 metara dug šleper da bismo sve dopremili. Značajno je što su tu i makete nekih spomenika, poput onog žrtvama u Kragujevcu, spomenik pobjedama u Kamenskoj i spomenik na Petrovoj Gori koji su tada nazvali spomenikom svih spomenika", zaključila je Ivančevićeva.
Otvorena izložba
U Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci večeras je otvorena retrospektivna izložba djela slikara i vajara Vojina Bakića "Svjetlosne forme" na kojoj je predstavljeno 150 radova.
Direktor Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske Sarita Vujković navela je da je na izložbi predstavljeno 100 skulptura iz svih Bakićevih stvaralačkih ciklusa, te crteži, skice, makete spomenika, fotografije, audio i filmska građa.
"Opus mu je bio fragmentarno predstavljen, pa je retrospektivom u Muzeju savremene umjetnosti u Zagrebu prvi put ostvarena stručna valorizacija njegovog cjelokupnog stvaralaštva i objektivna interpretacija njegovog apstraktnog izraza, koji je nedjeljiv dio evropske modernističke tradicije", rekla je novinarima Vujkovićeva. (SRNA)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.