Selma Selman je mlada romska umjetnica, koja je zahvaljujući svom radu postala ovogodišnja laureatkinja nagrade "Zvono", koju Centar za savremenu umjetnost Sarajevo dodjeljuje za najbolja umjetnička djela nastala u posljednje dvije godine.
Selmanovoj je ovo priznanje pripalo zahvaljujući video-radovima i performansima koji su dokumentovani kao video. Prvi rad je "Performiranje romske zastave", drugi "Ispočetka", treći "Ne gledaj Ciganku u oči" i posljednji "16.000 dijelova".
Nedavno je diplomirala na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a nagrada je došla u pravo vrijeme s obzirom na to da "Zvono" podrazumijeva šest sedmica boravka u Njujorku.
Selmanova je odranije poznata javnosti zahvaljujući kako njenim slikarskim radovima, tako i performansima kojima se u posljednjem periodu intenzivnije bavila. Stvarajući sjajna umjetnička djela Selmanova u prvi plan svog rada stavlja borbu protiv diskriminacije Roma. Ova mlada djevojka uzor je mnogim mladim Romkinjama iz njenog kraja, koje su zahvaljujući njoj upisale srednju školu.
U intervjuu za "Nezavisne" Selmanova govori o početku školovanja, slikarstvu, ali i mogućnostima koje joj performans pruža da kaže ono što želi.
NN: Postali ste jedna od dobitnica najvažnijeg priznanja koje se za umjetnost dodjeljuje u BiH. Šta "Zvono" znači za jednu mladu umjetnicu pred kojom je tek, bar kada je karijera u pitanju, najveći dio posla?
SELMAN: Svako priznanje vrijedi, a moja nagrada "Zvono" mi puno znači i dala mi je motivaciju i samouvjerenost za budućnost. Veoma sam sretna i ponosna, te mislim da će svako dobiti šansu kada će njegov rad vrijediti, a možda je ovo moje vrijeme.
NN: Iako ste imali izbor da idete u školu ili ne, odlučili ste se za obrazovanje. Kako Vas je životni put naveo na umjetnost?
SELMAN: Odmalena sam pokazivala interesovanje za učenje i takmičenje. Na sreću, imam roditelje koji su me podržavali u svim mojim odlukama. Sve se to samo desi, osjećate da nešto trebate, živite s tim, nosite to u sebi i kasnije shvatite da je dio stvaranja vaš život.
NN: Počeli ste sa slikarstvom, ali se veoma uspješno snalazite i u performansu. Šta to ima ovaj vid umjetničkog izražavanja što Vam omogućava da bolje kažete ono što želite?
SELMAN: Novi mediji su nove spoznaje, a performans je medij s kojim ja najlakše i najbolje komuniciram. Performanse izvodim svjesno jer u tom momentu imam priliku da usmjerim svu pažnju na ono što želim da performiram, a tad posjedujem auru koja je bitna za performans jer se tako prenosi energija na publiku. Lično smatram da ne može svaki performans da bude uspješan, kao što ni svaka slika ne može biti uspješna. Bitno je da umjetnik koji radi performans ili slika sliku zna šta radi i da je iskren u tome. Svaki rad, odnosno svaki umjetnik će dobiti priliku kada će njegova umjetnost biti dobra, potrebno je strpljenje, a to je vrijeme koje će doći. Ja još nisam završila sa slikarstvom. Samo za neki rad izaberem performans, za neki sliku ili drugi medij.
NN: Vaš performans pod nazivom "Sestro, čuvaj se kriminalaca" izuzetno je zapažen u javnosti zbog teme na koju skrećete pažnju. Ako mogu tako da se izrazim, interesantan je i sam momenat koji Vam je poslužio kao inspiracija za nastajanje performansa?
SELMAN: "Sestro, čuvaj se kriminalaca" je rad kojem je glavna karakteristika moja molitva, odnosno mantra koju sam gradila performiranjem ove rečenice. Savjet koji sam govorila u ime svoga naroda bio je upućen svim ljudima, a isključivo se vezao za gender žene.
NN: Takođe, tokom izvođenja Vaših performansa ima dosta reakcija ljudi, često i ne toliko primjerenih. Koliko su Vam one bitne i koliko ih slušate?
SELMAN: Radim privatne performanse koje dokumentujem i javne pred publiku. Za neke mi treba publika, a za neke ne. Svaka reakcija je lijepa - i ona koja je neprimjerena, jer tad shvatiš da si uradio ono što si htio, a to je da navedeš ljude da razmisle o tome šta performiraš u datom trenutku. Najbitnije je da performer svjesno izražava ono što želi jer tada ima šansu da se dopuni energijom, a isto tako da je prenese publici.
NN: U jednom od intervjua ste istakli da niste zadovoljni ljudima. Šta Vas to posebno tišti u vezi s ljudima?
SELMAN: Nisam rekla da nisam zadovoljna ljudima, možda njihovom reakcijom. Smatram da je dobro da publika malo razmisli i da je zainteresirana za umjetnost uopšte jer to je dio kulture, a kultura je bitna. Ne stvara se umjetnost samo za sebe i umjetnike, već i za ljude koji nisu umjetnici.
NN: Koliko Vas pogađaju brojne predrasude prema pripadnicima romske populacije i sa kakvim ste se Vi lično problemima suočavali baš zbog toga što ste Romkinja?
SELMAN: Mislim da je sada nevažno da govorim s kojim sam se ja problemima suočavala zbog identiteta jer bi tako osuđivala ljude kojima je svejedno da li smo Srbi, Bosanci, Romi, Cigani...
NN: Kako se boriti sa diskriminacijom, šta je izlaz?
SELMAN: Samo pričanje o diskriminaciji je diskriminacija, tako da je ona konstantno prisutna. Izlaza osim prihvatanja samog sebe nema.
NN: Nedavno ste završili i Akademiju, no jeste li mogli do sada i da prodate svoje radove i generalno da živite od toga?
SELMAN: Prodam ponekad sliku, učestvujem na raznim festivalima, ali ne mogu generalno da živim od toga. No, bitno je da preživim i da sam zadovoljna.
NN: Umjetnošću se bave i dvojica Vaše braće, koji takođe pohađaju Akademiju umjetnosti u Banjaluci. Koliko je njihovo prisustvo uz Vas olakšavajuća okolnost?
SELMAN: Moja dva stričevića su takođe na Akademiji, Mersud je bio sa mnom u klasi, a Ferdi upisuje četvrtu godinu. Živjeli smo dvije godine zajedno i bilo nam je lijepo, ali svako ide svojim putem. Da, nas smo troje bili podrška jedno drugom i to je jako bitno.
NN: Kakvi su Vam planovi i želje za neki budući period? U kom pravcu biste željeli nastaviti što se tiče Vašeg umjetničkog rada?
SELMAN: Želim da upišem master i da pripremim izložbu jer bih voljela da sve ovo o čemu govorim i prikažem. A, ja i dalje radim radove i uživam u tome.
Biografija
Selma Selman rođena je 1991. godine u Bihaću. Nakon osnovne škole upisuje Umjetničku školu u Bihaću, te se počinje ozbiljno baviti slikarstvom i primijenjenom umjetnošću. Diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a pored slikarstva, veoma uspješno izučava i performans. Uspjehom smatra činjenicu da je odlučila da uspije i počne da ostvaruje cilj. Prvu samostalnu izložbu imala je u trećem razredu srednje škole, kad je i počela njena karijera umjetnice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.