BEOGRAD - U Muzeju istorije Srbije otvorena je spektakularna retrospektivna izložba jedinstvenog likovnog umjetnika iz Tuzle Nesima Tahirovića kojom ovaj stvaralac obilježava svoj 70. rođendan.
Nepojamno je da je ovo i prva njegova samostalna izložba u Beogradu a djela su mu obišla, ne samo sve veće gradove bivše Jugoslavije, već su imala čast da samostalno budu izložena u Varšavi, Torinu, Beču, Minhenu, Getingenu, Lajpcigu, Berlinu, sve u svemu u više od 30 gradova.
Istina, izlagao je na grupnim izložbama sa umjetnicima iz cijele Jugoslavije, ili na međunarodnim smotrama gdje je odlazio po pozivu: u Havani, Parizu, na Mauricijusu, u Istanbulu, Sen Klodu, Panami, Poatjeu, a izvjesno vrijeme je živio i radio u Italiji, Poljskoj, Njemačkoj.
Tahirovićevi radovi su rasuti po muzejima, galerijama i prvatnim kolekcijama cijeloga svijeta od Amerike do Australije.
Za ovu beogradsku smotru, kako je u razgovoru za Tanjug rekao umjetnik, radove je odabrao i postavio 200 eksponata istoričar umjetnosti Saša Janjić koji je i autor luksuznog kataloga.
Tahirović mu je omogućio da izbor načini na osnovu svih radova (između 2.000 i 3.000 ) koje čuva po depoima u Tuzli. Radovi koji su stigli u Beograd teže 2.000 kilograma.
Na pitanje da li je još neko, pored Beograda, imao priliku da vidi presjek njegovog poluvjekovnog rada, on je odgovorio da je prije dvije godine priređena retrospektiva u Sarajevu gdje je u najvećem galerijskom prostoru izloženo čak 600 radova.
Zamoljen da objasni zašto je ovu veličanstvenu smotru radova koji su spoj slika, reljefa, skulptura, objekata, svih likovnih tehnika uz primjenu raznovrsnih materijala naslovio "Prastari simboli mira i tolerancije", Tahirović je odgovorio da sve što stvara "niče iz najvećih dubina čovjekove svijesti i svega što se nataložilo od kamenog doba do naših dana a poruka cjelokupnog njegovog stvaralaštva su mir među ljudima i tolerancija".
"Kada me pitaju kada sam rođen i koliko godina imam, ja kažem: rođen sam od kada je ovoga svijeta, a u čovjeku su nataložene svi ti slojevi, sva ta tutnjava, a to s najbolje vidi u ovim radovima", započeo je umjetnik priču o autopoetici.
"Volim ljude koji se svaki dan rađaju tako što čitaju lijepu poeziju, gledaju lijep film, pozorišnu predstavu, slusaju muziku, sliku", nastavio je Tahirović.
Njegov kredo je da je "uzdizanje ka onom što neki nazivaju Bog, bit našeg života, 'odvojiti' se od tla i penjati se imaginarnom spiralom". "Za umjetnika se kaže da je pravi onaj koji razgovara sa Bogom a ja vjerujem u 'nešto' što se očima ne vidi, ali kada se 'to' prenese u sliku, onda je ta slika dobra a vjerujem da sve ovo dobijam odozgo, iz nekih kosmičkih visina", povjerio se umjetnik.
Kada stvara, kako je rekao, 'to' prolazi kroz njegovo tijelo i izlazi kroz ruke, kojima su na dohvat svi elementi, koje, zatim, slaže po sopstvenim, unutarnjim, estetskim zakonima.
Zanimljiv je Tahirovićev stav da je "tragično što ljudi ne znaju doći do sebe, ući u sebe, i onda živjeti i stvarati, pjevati, letjeti a on je u tome uspio". Umjetnik misli da su na njega uticale priče i legende i sve što su mu prenijeli roditelji u djetinjstvu.
Na pitanje kako je došao do tako autentičnog koncepta umjetnosti, Tahoriović je kazao da se odupirao porivu da postane slikar jer se stidio da radi ono što je već hiljadama godinama rađeno i zato je nastojao da pronađe u sebi nešto što će biti samo njegovo.Tako je, kako kaže, pronašao sopstveni umjetnički izraz i "izmislio" tehnike koje primjenjuje a sve mu je "došlo lako i spontano, bez muke i tereta".
Podsjetivši da nam je vrijeme donijelo puno bola, on je skrenuo pažnju da i sa njegovog djela "stiže krik", jer "nema umjetnosti bez krika i bez bola, koji opet prelazi u neku radost".
Osvrnuvši se na jedinstvenu tehniku koju koristi, on je istakao da je "u stvari otvorio jedan novi put, jer se ne može reći da su to akvareli, slike, ili skulpture a djela su nova vrsta vizuelne umjetnosti". Tahirović je otkrio da vjeruje da je "slika danas, pored onog estetskog, otišla duboko u misaone sfere, u filozofiju i zato se trudi da puno toga 'nabije' u nju, ali da je ne optereti".
Na primjedbu da izložba ima fantastičnu postavku u monumentalanom prostoru Muzeja, Tahirović je prokomentarisao da bi "volio da mu je prijatelj Mika Antić još živ, pa da prođe kroz izložu"
Beograđanima se pruža prilika da je pogledaju najmanje do kraja jula.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.