Neka mjesta, pejzaže, događaje jednostavno je teško opisati i dočarati riječima. Da biste shvatili njihovu ljepotu, šarm i dušu, morate se naći na licu mjesta. Jedan od takvih gradova zasigurno je kraljica Jadrana, Venecija, koju mnogi nezvanično nazivaju i najljepši grad na svijetu.
Venecija - centar svijeta: U vrijeme održavanja najprestižnije smotre savremene umjetnosti Venecijanskog bijenala ovaj grad poprima drugu dimenziju, drugačiju, još ljepšu i zasigurno postaje centar svijeta.
Ovogodišnje, 55. izdanje najstarije svjetske izložbe, ustanovljene 1895. godine, protiče u znaku do sada najvećeg broja akreditovanih novinara, oko 5.700, i najviše nacionalnih paviljona - 88, čiji se broj iz godine u godinu povećava.
U istorijskim zgradama Đardina i Arsenala i na drugim lokacijama Venecije svoje radove na temu "Enciklopedijska palata" umjetničkog direktora Masimilijana Đonija, osim u nacionalnim paviljonima, u okviru centralne postavke, predstavlja više od 150 umjetnika iz četrdesetak zemalja.
Venecijansko bijenale uklopilo se ove godine u sveprisutni koncept globalizma i političke korektnosti.
Nijemci i Francuzi izazvali "konfuziju": Nacionalni paviljoni više ne podrazumijevaju uobičajenu praksu da u njima izlažu umjetnici državljani zemlje iz koje je paviljon. Tako su najveću "konfuziju" napravili Nijemci i Francuzi. Oni su zbog specifičnosti radova, ali i u znak šezdesetogodišnjeg prijateljstva, zamijenili prostore, pa tako u njemačkom paviljonu izlažu Francuzi, a u francuskom se predstavlja Njemačka.
Ali, tu se konfuzija ne završava. Francuze na bijenalu predstavlja Albanac Anri Sala, vrlo uspješan mladi umjetnik, čak i francuski državljanin.
U njemačkom paviljonu izlaže četvoro umjetnika, među kojima nijedan nije Njemac. Među njima je i čuveni kineski umjetnik Ai Vijejvi, aktivista i kritičar kineske vlade, više puta hapšen navodno i zbog utaje poreza. Vijejvi je konstruisao instalaciju od više stotina drvenih stolica i tako "premrežio" prvu sobu paviljona.
Odvojite vremena za posjetu: Za šetnju paviljonima bijenala nije dovoljan jedan dan, s obzirom na to da, kada uđete u nacionalni paviljon jedne zemlje, zbog mnoštva različitih tema i ideja koje imate priliku da vidite, sigurno nećete izaći nakon pet minuta.
Pored njemačkog i francuskog, najveći redovi za ulazak u paviljone prave se i ispred korejskog paviljona, gdje se čeka i po sat vremena, posjetioci u ovom paviljonu ulaze u potpuno mračnu, gluvu sobu.
Podjednako zanimljiv je i paviljon Kanade, koju ove godine predstavlja umjetnica Šeri Bojl, koja u svojim radovima spaja crtež, instalacije, zvuk, sjenila i porculan, te pomoću njih oblikuje svoj svijet iz mašte.
Od kako je Angoli pripalo priznanje "Zlatni lav" za najbolji nacionalni paviljon, postavka ove zemlje na Venecijanskom bijenalu bilježi sve veće posjete.
Zanimljivo je da se Angola predstavlja prvi put na bijenalu, a na izložbi "Luanda, enciklopedijski grad", Edson Čagas je prikazao svojevrsni katalog napuštenih objekata koji, razmješteni po gradu, stvaraju nove odnose sa urbanim kontekstom, nove forme i mogućnosti tumačenja.
Engleska magija: Ovogodišnji predstavnik Velike Britanije Džeremi Deler postavio je vjerovatno najzanimljiviji od velikih paviljona. Izložbu pod nazivom "English Magic" temelji na događajima iz britanske kulturne i političke istorije koje isprepliće s imaginarnim projekcijama u budućnosti.
Deler gradi gotovo psihodelični narativ u kojem posjetilac u jednom momentu posmatra sjekire iz perioda neolita, da bi se u susjednoj prostoriji našao pred muralom vaskrslog Vilijama Morisa koji uništava jahtu Romana Abramoviča (referenca na prošlo bijenale kada je Abramovičeva jahta ometala normalan protok ljudi ispred Đardina).
Šetnja kroz paviljone na Arsenalima dovešće vas i do ogromne pres-hale, gdje novinarske ekipe iz cijelog svijeta svakodnevno dolaze kako bi preuzele svoje akreditacije, ali i koriste slobodan prostor kako bi svojim redakcijama poslale zanimljivosti sa najveće izložbe savremene umjetnosti u svijetu.
Istorija na rumunski način: Od ostalih nacionalnih paviljona pažnju i interesovanje posjetilaca privlači rumunski. Projekt Aleksandre Pirići i Manuela Pelmusa pod nazivom "Nematerijalna istorija Venecijanskog bijenala" na inventivan način priča istoriju prethodnih bijenala samo tijelima nekoliko performera.
Šetnja kroz Veneciju pružiće vam pored nevjerovatnih građevina, koje se vjerovatno ne mogu pronaći ni na jednom mjestu u svijetu, i svojevrstan pogled u bogatu i burnu istoriju, čije ćete znakove lako naći ugravirane na palatama i mostovima, u muzejima i bazilikama.
Interes za Miljanovićev "Vrt uživanja": Sve države bivše Jugoslavije ove godine su takođe predstavile svoju umjetnost i umjetnike na Vanacijanskom bijenalu. Ipak, najveću pažnju turista koji su ovih dana okupirali Veneciju privlači paviljon BiH u kojem izlaže banjalučki umjetnik Mladen Miljanović sa temom "Vrt uživanja". Komesari izložbe su Sarita Vujković i Irfan Hošić, a inicijator je Muzej savremene umjetnosti RS.
Bez obzira na to koliko ste senzitivni prema radovima savremene umjetnosti među 88 nacionalnih paviljona, koliko ih je na bijenalu, zasigurno ćete pronaći bar desetak paviljona koji će vas ostaviti bez daha.
Ovo je trenutno jedino mjesto na svijetu sa tolikim brojem turista, nacija i šarenilom kultura.
Zbog toga, ako se nađete u Veneciji u periodu do kraja novembra, nemojte propustiti priliku da i vi prošetate paviljonima bijenala. Zasigurno će vam ostati zauvijek u sjećanju.
- 55. venecijansko bijenale
- 88 nacionalnih paviljona
- 150 umjetnika koji izlažu u okviru centralne postavke
- 5.700 akreditovanih novinara
Najmlađi kustos
Masimilijano Đoni najmlađi je kustos centralne izložbe u istoriji Venecijanskog bijenala. Na pitanje zašto je baš njemu povjeren ovaj odgovoran i veliki posao, Paolo Barata, direktor Venecijanskog bijenala, odgovorio je: "Zato što volim da rizikujem."
Baratinu smjelost Đoni je iskoristio da napravi izložbu "Enciklopedijska palata", inspirisanu idejom Italijana Marina Auritija, automehaničara koji je kao veliki kritičar Musolinijevog režima prebjegao u Pensilvaniju. Auriti je 1950. godine zamislio da napravi muzej univerzalnog znanja i napravio je maketu ove građevine od 136 spratova, koja je izložena na ulasku u Arsenale.