Rašid Fuad Abdula je kurdski ratnik koji se nalazi u kasnim pedesetim godinama i koji je mlađi od svoje puške.
U pitanju je britanska puška proizvedena 1941. godine, koja je godinama održavana u dobrom stanju i koju kurdske snage koriste da bi pojačale borbe oko drugog po veličini iračkog grada Mosula. Abdula je jedan od nekoliko desetina ratnika koji su stacionirana na planini Zartak, koja gleda na grad s istoku. Mosul se još nalazi pod kontrolom Islamske države, ali kurdski ratnici se nalaze u ratničkom raspoloženju nakon što su djelomično povratili teritoriju koju su islamisti osvojili prošlog ljeta.
Kurdi govore da im nedostaje osnovna oprema kao što su noćni viziri. Najveći dio inflitracije koju vrše islamisti se dešava tokom noći ili kada je gusta magla. U jednom dijelu svoje odbrane Kurdi su postavili automatske reflektore da bi detektovali pokrete tokom noći, ali oni ne pokrivaju dovoljno veliki prostor. Sin predsjednika Kurdistana, general Sirvan Barzani, rekao je da su im potrebni mitraljezi, protivtenkovski projektili i oklopna vozila.
"Sedamdeset odsto od 1.000 poginulih kurdskih boraca je nastradalo u eksploziji improvizovanim bombama. Islamisti su ih postavili u selima iz kojih su se povukli. Tako su ih postavili i sakrili da se jedino mogu otkriti preciznom forenzičkom metodom", kaže Barzani.
Oni postavljaju mine iznenađenja u bilo koju stvar koju pronađu, uključujući frižidere i kućno posuđe.
Kurdi su pravili sopstvena oklopna vozila koja izgledaju kao da dolaze iz filma "Med Maks" - s metalnim pločama postavljenim na šasiju manjeg kamiona. Kurdi, koji sami sebe smatraju velikim ratnicima, odlaze na ratište svake dvije sedmice i među njima ima djedova koji treći ili četvrti put učestvuju u ratu. "Suviše sam star za ovakve stvari, ali usjeli smo ih potisnuti nazad kada su nekoliko puta pokušali preći rijeku", kaže Said Mahmud u blizini sela Gver. "Prije nekoliko noći, kada je padala kiša, islamisti su prešli rijeku u čamcu. Borili smo se s njima do ranog jutra. Pobjegli su kada nam je stigla podrška", kaže Mahmud, koji ima brkove kakvi su se nosili prije nekoliko vijekova. Kurdi su izgradili preko 150 kilometara dug odbrambeni zid s tornjevima za nadzor, ogradama i dubokim kanalima koji imaju za cilj da zaustave samoubilačke napade islamista. Nekada uspiju zaplijeniti vozila koje samoubice koriste i brzo ih prerađuju za svoju vojnu upotrebu.
"Dobijamo američko naouružanje", šali se jedan borac. "Amerikanci su ga davali iračkoj vojsci da bi nakon njihovog povlačenja palo u ruke islamistima. Sada ga mi uzimamo od njih."
Neki od ratnika su se nadvili nad starim zelenim topovima okrenutim prema susjednom selu, dok je zemlja oko njih ispunjena šrapnelima iz žestokih bitaka s ekstremistima Islamske države. Jedan od njih, Mustafa Saleh, tapše po topu svojim blatnjavim čizmama.
"Top je ruske proizvodnje i takođe ga je davno koristio moj djed", kazao je Saleh.
Kurdi se uglavnom bore starim oružjem, koje potiče iz Sovjetskog Saveza. Pored oružja, nedostaje im i svih ostalih vojnih stvari, uključujući pancirke i uniforme.
"Kurdski ratnici su se ranije obučavali samo za odbranu Kurdistana i da spriječe teroriste da uđu u regiju", kaže Halgurd Hekmat, portparol kurdskih snaga iz Irbila.
"Planiramo poslati novije teško naoružanje, ali tek kada budemo sigurni da će ih znati koristiti u borbi i popraviti kada zaštekaju", kazao je Hekmat.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.