Andrićgrad je prvi grad koji gradimo po receptima istorije i kojim hoćemo da oživimo multietničku i multikulturnu tradiciju. Svaki drugi grad je to izgubio, kaže proslavljeni režiser i idejni tvorac tog projekta Emir Kusurica.
"Postojaće i instutut 'Ivo Andrić', koji će imati svoju formu koju ima i Geteov institut", ističe Kusturica.
U intervjuu za "Nezavisne" govori i o festivalu "Kustendorf", čiji je osnivač, svojim novim projektima, ali i o mladima.
"Otkrio sam da mladi svijet prije nego što napravi prvi film mjeren po teškim mjerama komercijalnog filma, kada izađu na tržišni megdan izgube tu bitku", kaže Kusturica.
NN: Kada očekujete da bude završen Andrićgrad?
KUSTURICA: Sigurno će biti gotov 2014. godine. On je u fazi da do kraja godine bude sve u kamenu i pod prozorima i da bude napravljeno još oko dvije hiljade kvadrata. U septembru 2014. godine biće premijera opere "Na Drini ćuprija".
NN: Otkud ideja za tu operu?
KUSTURICA: Ideja je nastala u Šatleu u Parizu, jer je direktor želio da ona bude urađena, a trebalo bi da se uključi i Opera "Feniće" iz Venecije i da bude napravljen ugovor između tri kuće, te da opera bude igra u isto vrijeme u Parizu i Višegradu.
NN: Nerijetko ste u Banjaluci i RS, posebno zbog izgradnje Andrićgrada. Kakva je to posebna veza između Vas i ovog dijela BiH?
KUSTURICA: To je ideja, koja u ovom ludom svijetu, koji gubi kompas i identitet, postoji, ideja predsjednika RS Milorada Dodika i njegovih saradnika i ambijent koji tamo postoji. Dragi su mi ljudi koji su ostali na istoj liniji koja je bila zacrtana u raspadu Jugoslavije, kroz tu političku ideju nedavno preminulog Ante Markovića. On je pretpostavio ono zašto se vidjelo da Zapad nije bio. On je kroz ekonomske reforme koje se danas rade, htio da reformiše državu, ali to nije bilo dozvoljeno. Upravo taj koncept koji je zagovorao i kao čovjek koji je u ratu bio protiv njega i izvan njega napravio ekonomsku česticu BiH i dokazao da je nova ideja Evrope, Evropa ne nacija, već regija. Sada u tom premještanju stanovništva dobro je procijenio da je Banjaluka srpski grad blizu Zapada, gdje su običaji malo drugačiji nego oni na rubu. Kada kreneš iz Beograda autoputem brzo stigneš u Banjaluku. Kada uđeš u zgradu Vlade RS imaš osjećaj da si došao u Bon, dođeš u Trebinje, vidiš da ta energija veje nad tim gradom i kako god okreneš sklonost ka dobrim projektima je dovela da radimo i taj Andrićgrad. Republika Srpska se pokazuje kao jedan obrazac koji jedan čovjek svojom energijom i znanjem drži. Utoliko je ova buka koja se stvara u Sarajevu protiv RS i njega, bijes ne samo protiv rasporeda koji je napravljen u Dejtonu, nego i na njegov ekonomski koncept koji realizuje.
Mislim da je Dodik značajan u mom životu posebno po Andrićgradu. Veliko pitanje je da li bi i jedan drugi predsjednik RS angažovao sredstva i investirao u grad koji će imati svoj karavan saraj, svoj muslimanski dio. To znači da učestvuje u istorijskoj rekonstrukciji onog što je u BiH izgubljeno. To je prvi grad koji gradimo po receptima istorije i kojim hoćemo da oživimo multietničku i multikulturnu tradiciju. Svaki drugi grad je to izgubio. Postojaće i instutut Ivo Andrić koji će imati svoju formu koju ima i Geteov institut.
NN: Jedni Vas dižu u nebesa poput Francuza, Rusa, jednog dijela Srba, dok Vas drugi, posebno ljudi u Sarajevu, mrze. Vi, uprkos tome, ostajete dosljedni svojim idejama i radite ono što želite i volite.
KUSTURICA: Moja majka je bila vrlo čvrsta žena i mislim da sam od nje naslijedio to, dok sam od oca naslijedio šarm i inteligenciju. Srednjobosanski basen u kojem uglavnom žive Bošnjaci, koji su meni vrlo dragi ljudi, ja osjećam kao dio svoje tradicije. Samo sam htio da završim jednu fazu sa krštenjem, međutim, to je proizvelo sve ovo što je proizvedeno. To je dio elite ili fakir fukare, kao što kaže Andrić, koja stvara grupacije spremne na linč i to je dobar dio kriminala koji bi da se proširi i uništi svaku drugu tradiciju. Pripadam objektivno internacionalističkom miljeu i moj život je proveden u tome. Ideja u Sarajevu, gdje žive samo muslimani, a drugi su ukras, to jednostavno nije dio mog ukusa. Svjetovnost ovog čemu ja pripadam je mnogo prirodnija od onog tamo gdje me napadaju. Nikada sebe nisam uzimao previše ozbiljno i možda me to održalo, a to je dio odgoja sarajevskog, kada prebrzo ne pomisliš da si neko, a pritom čuvaš tu energiju. Te negacije su bazirane uglavnom na emocionalnom jeziku, koji mi nije stran. Kako su oni odlučili da nad Srbima izvrše verbalni progon, kao što su nad muslimanima bili izvršeni fizički progoni, mislim da je cijena koja je plaćena za totalno pogrešnu politiku. Mislim da su porodica Izetbegović i manje-više svi koji se bave politikom u muslimanskom svijetu praktikovali politiku koja je bila nemoguća. Kao što bi Andrić rekao "njihove su ljubavi tako daleko, a mržnje tako blizu i mi uvijek ratujemo da stare probleme ne riješimo, nego da stvorimo nove koje ćemo rješiti u novom ratu".
NN: Festival "Kustendorf", koji je održan od 17. do 23. januara na Mokroj gori, doživio je mali jubilej, svoje peto izdanje, a po mnogo čemu je unikatan. Kako gledate na njegov razvoj od prvog izdanja?
KUSTURICA: On se nije povećavao. Za ovaj koncept da se veliki autori sreću sa onima koji tek počinju da rade i to katarzično uzbuđenje kada sam napravio prvi film i kada sam se sreo sa Milošem Formanom dao mi je krila da i ja mogu nešto tako da napravim. Taj koncept da dobri gosti i autori koji čine okosnicu svjetskog autorskog filma dođu na "Kustendorf" i popričaju sa mladim ljudima je formula, kao i u kvalitetu filmova tih autora, ali i filmova mladih ljudi koji su izabrani. Pokazalo se da možemo da utičemo ne samo na gledaoce koji dođu, nego i na sudbinu mladih autora. Ovdje su bili i selektor Filmskog festivala u Kanu Tjeri Femo i producenti koji su gledali filmove i tako je stvoren takav ambijent koji odgovara svima.
Otkrio sam da mladi svijet prije nego što napravi prvi film mjeren po teškim mjerama komercijalnog filma, kada izađe na tržišni megdan izgubi tu bitku. Sretanje, ne sa tim pogrešnim tipovima, nego sa pravim, njih ohrabruje. Da sam bio u pravu potvrđuje činjenica da su već njih dvojica koja su bila na "Kustendrofu", napravili svoje prve filmove.
NN: Vi niste imali tu priliku kada ste napravili svoj prvi film "Gernika"?
KUSTURICA: Nisam. Ali sjećam se kakav je utisak ostavio na mene susret sa velikim autorima čije sam filmove gledao kada sam bio student i zamišljao kako i ja jednog dana mogu biti to. Nisam to artikulisao, ali sam se osjećao uzvišeno, kao kada sam na "Kustendorfu" vidio da student sjedi tri sata i priča sa braćom Darden. To je ono što stvara uslove kakvi drugdje ne postoje. Ne postoje, jer prostor nije tako definisan, da se ljudi toliko vesele, atmosfera i ambijent ne stvara agresiju. Ovom festivalu ljudi se uvijek vraćaju.
NN: Nekoliko budućih projekata je vezano za Vas. Snimanje izraelskog filma "Pančo Vilja", srpske verzije "Zločina i kazne"... Šta je sljedeće na rasporedu?
KUSTURICA: Prioritet je "Pančo Vilja", ali je važna stvar što postoje dva, tri mala projekta za koje postoji scenario i interes. Odluka će biti donesena do kraja februara. Zavisi i od Benisija del Tora, jer je i njegov život definisan šansama da zgrabi veliki film u Holivudu, pa ako bude mogao da 1. decembra bude u filmu "Pančo Vilja" onda će to biti on, ako ne onda će biti neko drugi, ali sigurno u decembru počinje snimanje tog filma. "Zločin i kazna" neće sigurno biti jedan od projekata, jer to pišem kao roman, koji bi trebalo da bude objavljen u Rusiji.
NN: Benisio del Toro bi onda glumio dva revolucionara, Če Gevaru kod Sodeberga i Vilju kod Vas?
KUSTURICA: Samo što će ovaj biti mnogo divlji i grublji. Onaj je glumljen i pravljen mnogo mirnije sa mnogo dostojanstva. Ovaj će biti kao da stiže iz filma "Underground" i stvarnog života. Meksička revolucija je prva autentična socijalna revolucija i pokazuje da svijet ulazi u fazu novih revolucija, ne samo arapskih. Film će naići na veliku pažnju, jer je vrlo aktuelan.
NN: Napravili ste i jedan kratki film o pravoslavlju u sklopu omnibusa o religijama. O čemu se tu radi?
KUSTURICA: To je projekat koji producira Giljermo Arijaga iz Meksika. On radi projekat svjetske religije, u čemu ima jedna priča i o ateizmu, koju on režira. To je bilo vrlo izazovno, jer je tu pitanje pravoslavne religije u širem smislu. Priča koja se zove "Naš život" ima filozofsku ideju u ljudskom životu koju živi jedan monah. Pravoslavlje kao bazična religija je u svojim kanonima ostala kada je i dobijala svoju oficijalnu funkciju. U ovom filmu radi se o čovjeku koji se sa vrećom kamenja penje na brdo i o tome šta sve proživi na tom putu, a onda kada se popne baca to kamenje i sve vraća na početak.
NN: Imali ste glavnu ulogu u filmu "Pelikan Nikostatos" i prije toga u nekim francuskim filmovima. Kako je to kada režiser Kusturica postane glumac?
KUSTURICA: Ima mnogo filmova u kojima sam glumio, a sada ću ponovo glumiti. Čovjek vježba čitav život. Gluma je postala disciplina koju sam naučio dok sam korigovao glumce u hiljade dublova koje sam pravio. Mislim da je u glumi osnovna crta ta kamera koja to voli ili ne voli. Pokazalo se to u tih nekoliko filmova u kojima sam glumio, kod Nila Džordana, a posebno kagebeovca. To je vrlo zanimljiva eskurzija koja upotpunjuje moj ludi život koji se odvija između milion aktivnosti.
NN: Zbog čega multitalentovane osobe poput Kim Ki Duka, Vas i još nekih režisera, ne mogu samo da se baziraju na pravljenje filmova, već rade nekoliko stvari odjednom i "rasipaju" energiju na sve to?
KUSTURICA: Ne znam tačno, ali izvjesno je jedno, poslije prva dva filma koja sam napravio, htio sam da napravim iskorak u neki novi svijet. Umjesto da ostanem na liniji pričanja realističnih priča, kao Vudi Alen, koji pravi filmove već 40 godina svakog proljeća uz poštovanje, ja sam htio da život ima neočekivane obrte pa je utoliko i pitanje filma bilo iscrpljeno. Ja sam prvo režiser, kojem je sve poslije bilo omogućeno iz tih filmova koje sam napravio.
NN: Da li biste ikada postali režiser da nije bilo Hajrudina Krvavca?
KUSTURICA: Teško. Njegova pojava je bila pojava raskošnog karaktera kada je ušao u sobu u bijeloj košulji i s velikim stomakom, s dubokom emocijom i širinom koja se rijetko danas nalazi, jer su i drugačija vremena. Tu je i posebna njegova briga prema meni, pošto nije imao djece, uzeo je kao da sam mu ja sin, pa je u vrijeme na Jahorini, kada sam htio da idem u diskoteku, tjerao me da čitam Andrića i držao onako kako je njega njegova majka držala. Ta režija je bila odluka više mojih roditelja nego mene samog, ali uticaj Krvavca na to bio je presudan.
Lična karta
Puno ime: Emir Kusturica
Datum rođenja: 24. novembar 1954.
Mjesto rođenja: Sarajevo
Druga imena: Nemanja Kusturica
Zanimanje: režiser i scenarista
Supruga: Maja
Djeca: Stribor i Dunja
Biografija
Emir Kusturica je srpski reditelj. Za svoje kratke filmove nagrađivan je još u srednjoj školi. Filmsku režiju završio je na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU). Dvostruki je dobitnik "Zlatne palme" Filmskog festivala u Kanu, za filmove "Otac na službenom putu" i "Podzemlje". Nosilac je ordena viteza reda umjetnosti i književnosti. Nacionalni ambasador UNICEF-a u Srbiji postao je 8. septembra 2007, zajedno sa sportistima Anom Ivanović, Aleksandrom Đorđevićem i Jelenom Janković.
U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vrijeme je svirao bas gitaru, a sada kao gitarista zajedno nastupa kao član grupe "Emir Kusturica & the No Smoking Orchestra". Bavi se i pisanjem.
Godine 2010. objavljena je njegova autobiografija pod nazivom "Smrt je neprovjerena glasina".
Filmografija
*1978 - "Gernika"
*1979 - "Nevjeste dolaze"
*1980 - "Bife Titanik"
*1981 - "Sjećaš li se Doli Bel"
*1985 - "Otac na službenom putu"
*1988 - "Dom za vješanje"
*1993 - "Arizona Dream"
*1995 - "Podzemlje"
*1998 - "Crna mačka beli mačor"
*2001 - "Priče superosmice"
*2004 - "Život je čudo"
*2007 - "Zavet"
*2008 - "Maradona"
Karijera glumca
Godina Naziv Uloga
1972. "Valter brani Sarajevo" omladinac
1978. "Nevjeste dolaze"
1982. "13. jul" italijanski oficir
1988. "Dom za vješanje" klijent u baru
1993. "Arizona Dream" čovjek u baru
1995. "Podzemlje" švercer oružja
2000. "La veuve de Saint-Pierre"
2002. "The Good Thief"
2003. "Jagoda u supermarketu" general
2006. "Viaggio segreto"
2007. "Brat" Čomski
2009. "Alice au pays s'émerveille"
2009. "L'affaire Farewell"
2011. "Pelikan Nikostatos"
Najvažnije nagrade
*1981 - "Zlatni lav" na Filmskom festivalu u Veneciji za "Sjećaš li se Doli Bel?"
*1985 - "Zlatna palma" za film "Otac na službenom putu"
*1989 - Najbolji režiser na Filmskom festivalu u Kanu za "Dom za vješanje"
*1993 - "Srebrni medvjed" na "Berlinaleu" za "Arizona Dream"
*1995 - "Zlatna palma" za "Podzemlje"
*1997 - "Podzemlje" - najbolji film na stranom jeziku na festivalima Boston Society of Film Critics, Prix Lumičres i Kinema Junpo Awards u Tokiju
*1998 - "Srebrni medvjed" za najboljeg režisera u Veneciji za "Crna mačka, beli mačor"
*2004 - Nagrada "National Education" u Kanu za "Život je čudo"
*2005 - Nagrada "Cezar" za film "Život je čudo"
*2005 - Najbolji balkanski film na festivalu u Sofiji za "Život je čudo"
Biblioteka
NN: Imate veliku biblioteku u Drvengradu?
KUSTURICA: Da, to su knjige koje sam sakupljao godinama, ljudi su mi ih poklanjali.
Jedan veći dio sam uspio izvući iz Sarajeva iz kuće u kojoj sam živio. Knjiga ima svuda po Mećavniku.