Iako su naučnici dokazali povezanost između antiperspiranata i raka, u tolikoj mjeri da neki naučnici govore da su oni jedni od krivaca povećanog broja oboljelih od raka dojke, ljudi svaki dan odlučuju da začepe svoje pore hemikalijama samo da se ne bi znojili.
Ljudi često ne razlikuju antiperspirante i dezodoranse. Antiperspiranti u potpunosti zaustavljaju znojenje tako što hemikalijama začepe pore. Dezodoransi, uz pomoć parfema i nekog antiseptičkog sredstva, ne zaustavljaju znojenje, već samo uklanjaju neugodne mirise, piše KoDren.com.
"Ljudsko tijelo mora da se znoji. Korišćenje hemikalija za blokiranje prirodnog procesa nikada nije dobro. Problem s antiperspirantima je taj što koriste hemikalije za začepljavanje znojnih žlijezda, a samim tim blokiraju mogućnost tijela za detoksikaciju, što može da utiče na limfni sistem. Pošto su svi sistemi u tijelu povezani, blokiranje limfnog sistema može imati uticaj na čitav imunološki sistem", rekao je Rob Strajsfeld.
Zbog toga su obični dezodoransi mnogo bolji izbor. Umjesto da blokiraju pore hemikalijama, prirodni dezodoransi koriste mineralne soli, ulja i biljke kako bi balansirali pH vrijednost i smanjili rast broja bakterija. Mnogi od njih sadrže biljke koje su prirodni antiperspiranti, kao što su aloe vera, korijander i lišajevi.
Većina ljudi se ne znoji toliko da bi se to smatralo ozbiljnim problemom. Međutim, postoje osobe koje pate od problema o kojem se rijetko priča i koji se zove hiperhidroza. Hiperhidroza predstavlja povećano i neprirodno znojenje. Pošto hiperhidroza ostavlja vidljive tragove na odjeći, osobe koje pate od ovog poremećaja se uvijek trude da ostanu neprimjećene. Osobama sa hiperhidrozom ne pomažu čak ni antiperspiranti.
Jedan od načina borbe protiv znojenja je i ubrizgavanje botoksa ispod pazuha. Injekcije botoksa mogu pomoći osobama koje imaju problema sa prekomjernim znojenjem. Botoks funkcioniše drugačije od antiperspiranata. Umjesto da isuši znojne žlijezde, botoks sprečava mišiće oko znojnih žlijezda da se stežu, pa tako minimalizuje količinu znoja koja se oslobađa iz određenog područja u toku 6 mjeseci.
Rezultati istraživanja provedenog u Čikagu pokazuju povezanost između antiperspiranata, brijanja ispod pazuha i raka. Rezultati pokazuju da se aluminijum-hlorohidrat, hemikalija koja se nalazi u antiperspirantima, puno brže apsorbuje u tek obrijanu kožu i direktno ulazi u limfni sistem, koji je povezan sa grudima.
Način pripreme
Soda bikarbona, skrob i kokosovo ulje jedino je što vam je potrebno za pravljenje domaćeg dezodoransa, koji će vam omogućiti svježinu tokom cijelog dana.
Jedan od svakako najpotrebnijih kozmetičkih preparata je dezodorans. Iako se već sada mogu naći oni koji ne sadrže parabene i aluminijum (potencijalne uzročnike raka dojke), lista sastojaka koja se na njima nalazi i dalje je zabrinjavajuće duga. Međutim, srećom po nas, ipak i dalje možemo uživati u svježini tokom cijelog dana, a da ne koristimo fabričke dezodoranse.
Potrebno vam je samo nekoliko sastojaka da napravite prirodni dezodorans.
Sastojci:
- 20 grama sode bikarbone
- 16 grama skroba
- 35 grama djevičanskog kokosovog ulja (možete da ga nađete u boljim prodavnicama zdrave hrane).
U maloj posudi pomiješajte sodu bikarbonu i skrob. Dodajte kokosovo ulje i miješajte dok ne dobijete glatku i kremastu smjesu. Prebacite u manju plastičnu posudu (možete i u papirni kalup za mafine) i ubacite u frižider. Sačekajte dok se ne stvrdne.
Kada se smjesa stvrdne, izvadite je iz kalupa i dobili ste dezodorans. Ukoliko imate praznu tubu od fabričkog dezodoransa (na dnu se nalazi točkić pomoću kojeg se dezodorans pomjera ka gore), smjesu možete ubaciti i u nju.
Dobijeni dezodorans možete čuvati u hermetički zapakovanoj posudi u frižideru, ako želite da bude čvrst ili na sobnoj temperaturi i ako želite da ga koristite kao losion.
Ovaj dezodorans djeluje podjednako efikasno kao bilo koji kupovni i ne ostavlja tragove na odjeći.
Ako se držite mjera, ova količina bi vam bila dovolja za mjesec i po do dva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.