Banjalučanka Lidija Stajčić ljubav prema šivenju pretvorila je u svojevrsnu manifakturu, gdje nastaju originalne haljine i drugi odjevni predmeti zanimljivog kroja i dezena, a šila je i baletske kostime, kao i komplete za dječje predstave.
Prije godinu dana u ovom teškom vremenu za zanatlijski posao odlučila je da otvori malu radnju, kako bi se bavila poslom koji joj je najbliži srcu.
Njena krojačka radnja "Iglica" privlači pažnju posebnim i drugačijim, retro izlogom, koji kao da se nalazi u nekoj od uspavanih i romantičnih venecijanskih ulica.
Ovo nije obični šnajderaj jer kreativnost živi u svakom ćošku.
"Volim da budem različita, kreativna sam i volim starinski štih, a u svemu ovome velike zasluge imaju moja kćerka i moj muž", kaže nam Lidija, te dodaje da je taj duh privukao i veliki broj mušterija.
Ona kaže kako joj je jedna mušterija rekla: "Baš se vidi da ti ovo radiš iz duše i samo za sebe, ovaj izlog si ti". Kaže da to nije klasični krojački salon gdje se rade prepravke, ona prije svega voli izazove, iznad svega da šije.
Od bake, koja je bila šnajderica, inače Njemica, naučila je osnove ovog zanata.
"Mrzim prepravke, prvenstveno volim konstrukcije i modeliranje, da nečiju želju pretvorim u ono kako je zamišljena", kaže Lidija.
Kao i u svakom poslu susreće se sa raznim mušterijama, predusretljivim, ali i komplikovanim, te ističe kako u posljednje vrijeme dolazi sve više muškaraca, za koje kaže da "više sitničare nego žene kad su detalji u pitanju".
"Znaju da zakeraju i kada su dva milimetra u pitanju, postali su komplikovaniji od žena. Počeli su puno više da polažu na svoj izgled", kroz smijeh kaže Lidija.
Tokom razgovora na lutkama smo vidjeli elegantnu, ali neobičnu haljinu. Ova krojačica s ponosom ističe kako baš tu haljinu šije, vjerovali ili ne, od mebl štofa. Ne voli skupe i precijenjene materijale, kao ni one koje kupuju svi. Kad za zadatak dobije da sašije haljinu koja se i njoj dopada, nestrpljiva je i jedva čeka da bude gotova.
"Do sada nam se ništa nije otelo, a volim da šijem vjenčanice, kapute, stvari za koje se žargonski kaže - od komada, sve ono što je zahtjevnije", kaže Lidija, dodajući da voli elegantne stvari, dok se u ovom salonu kičeraj zaobilazi.
Za šivenje jedne vjenčanice potrebno je mnogo truda i vremena, dok najveće zadovoljstvo predstavlja vidjeti sjaj u očima mlade.
Prema njenim riječima, krojački posao nije onaj od kojeg se možete obogatiti, ali za normalan život može se zaraditi jer "od sjedenje kod kuće nema ništa".
"Od ovoga nećete otići na ljetovanje ili zimovanje, nema pretjerane zarade, ali je pristojno. Bitno je raditi ono što volite. Ja tražim djevojku koju bih obučila da radi, međutim one neće, njima je to iz poniženja. Misle da je sramota raditi i da ovo rade ljudi koji nemaju ni tri razreda osnovne škole", govori Lidija te ponosno ističe kako je sljedeća stepenica u poslovnom smislu neki brend.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.