Ako za ostatak Njemačke vrijedi deviza "arbajt, arbajt i samo arbajt", za prijestonicu - Berlin - važi baš suprotno "opušteno, opušteno i samo opušteno".
Tokom naše posjete Berlinu nismo vidjeli vidljive tragove stroge njemačke preciznosti, discipline i upornog rada, već ležernost i lakoću svakodnevnog življenja.
Na svakom uglu vidjeli smo ljude s flašom piva ili čašom vina u rukama, popodnevna kafa je obavezna i ne pije se onako italijanski, na eks, nego više nekako s merakom, i niko u tome ne vidi ništa nedolično ili čudno.
Poznata je činjenica da ostatak Njemačke zamjera Berlinu i njegovim građanima kako zbog njihovog nerada ili ležernog ponašanja, tako i zbog činjenice da veliki dio kolača koji vrijedne radničke ruke stvore odlazi upravo u prijestonicu, isključivo zbog činjenice da je glavni grad. Ipak, da biste vidjeli o koliko "neobičnom" gradu i ljudima se radi, osvrnućemo se na odgovor jednog od ranijih gradonačelnika Berlina na zamjerke.
"Berlin je siromašan, ali seksi", bio je odgovor Klausa Voverajta, bivšeg gradonačelnika.
Berlin je i danas lepršav, opijajući, nonšalantan, ali i s više problema kako kažu njegovi stanovnici.
Tako da nemojte se iznenaditi ako vam se dogodi da tokom posjete ovom gradu uđete u podzemnu željeznicu, krenete u željenom pravcu, ali vas već poslije stanicu-dvije dočeka neugodno iznenađenje: "Linija nije u funkciji, dalje nastavljate autobusom", kao što je grupi novinara saopštila jedna od zaposlenih.
Na švercovanje u prevozu zaboravite, dnevna karta je sedam evra, a kazne su ogromne, pritom postoji čak i opcija odlaska u zatvor. Zvuči čudno, ali svaki treći zatvorenik u Berlinu se našao iza rešetaka upravo zbog šverca u prevozu.
Berlin vole svi, skejteri, alternativni umjetnici, hipiji, mladi, stari, milioneri i poslovni ljudi… Neće vas na prvu očarati kao Pariz, nema plaže kao Ibica, niti čarobne predjele kao Toskana. Ali zato ima duh slobode, histeriju boja, bezbrižnost novog dana, kvartove koji opijaju mirisima, bojama i ukusima, malene alternativne lokale s kafom koja je došla iz Kenije i Čada i najviše nepoznatih, a u isto vrijeme vrhunskih vrsta piva koje potiču iz "home made", kraft pivara.
Berlin je i grad noćnih klubova, njihov broj se mjeri hiljadama, a najpoznatiji je "Molotovljev koktel", gdje je nepisano pravilo da se iz njega ne izlazi prije šest ujutro, a i tada kažu da ste odustali. Poslije cjelonoćnog izlaska i isprobavanja njemačkih piva, obavezno se ide na jedan od štandova po nadaleko poznati berlinski čili vuršt, koji, pored fenomenalnog ukusa, vraća u život.
Zanimljivo je da čak 180 km kanala presijeca Berlin, ima ih više od Amsterdama, a kada su u pitanju mostovi, sa njih 1.700 prevazišao je i Veneciju.
Ipak, ono što najviše interesuje sve turiste, i zasigurno je prva destinacija kada dođu u Berlin, je definitivno čuveni zid. Podignut je kao žičana ograda 1961. i nakon toga je, sve do 1989, "unapređivan" i ojačavan. Tokom njegovog postojanja bilo je 5.000 prebjega u Zapadni Berlin.
Danas je od zida ostao samo jedan mali dio, a nalazi se na više mjesta u gradu. Takođe, ostatak zida pretvoren je u galeriju grafita - "East Side Galleri", koju su oslikali umjetnici iz cijelog svijeta.
Još nisam čuo za putnika iz Berlina koji sa sobom kući nije donio dio zida kao suvenir, nažalost u najvećem broju slučajeva lažnog.
Još jedan od poznatih suvenira su razni predmeti sa, ni manje ni više, semaforskim znakom. Kao i sve u Berlinu, i iza ovoga se krije fantastična priča. Naime, u vrijeme podjele grada, u istočnom Berlinu se semaforski čika razlikovao od zapadnog, koji je bio standardan. Istočni čikica ima čak i svoje ime - Ampelman, i ima izgled ozbiljnog čovjeka sa šeširom u hodu, na našu sreću i danas je ostao nepromijenjen.
Pored zida, prilikom posjete Berlinu apsolutni "must see" je i Čekpoint Čarli, najpoznatiji granični prelaz na zidu, najpoznatiji iz više razloga.
Bio je jedini gdje su vojni službenici i diplomate mogli da prelaze bez kontrole, ali u atmosferi koja je u svakom trenutku bila na ivici sukoba, a do jednog je i moralo doći. Zbog nepropuštanja američkog oficira, prvo su potegnuti tenkovi sa američke strane, nakon čega je "baćuška" odgovorio istom mjerom. U jednom trenutku preko 30 tenkova je gledalo jedni u druge sa dozvolom da pucaju, na svu sreću na tome se i završilo poslije razgovora Nikite Hruščova i Džona Kenedija.
Sada je Čekpoint Čarli turistička atrakcija, na sredini puta nalazi se vojni punkt s vojnicima obučenim u američke uniforme, spremnim za fotografisanje.
Da biste došli do Čekpoint Čarlija, ako se dobro organizujete, usput su vam i Brandenburška vrata, moćni Rajhstag, Memorijalni centar Evrope posvećen holokaustu nad Jevrejima i druga zdanja.
Naravno, za ovakav grad i sve utiske ne bi bilo dovoljno ni pet stranica, zato ćemo se ovdje zaustaviti. Do nekog sljedećeg druženja…
Dileri u prolazima!?
Tokom naše posjete Berlinu, u podzemnim prolazima i metro stanicama često smo sretali tinejdžere i mlađe muškarce, pretežno tamnije puti, koji čim primijete da ste stranac, kreću za vama s povicima: "Hej, Englez, hoćeš trave, najbolja u Berlinu", što nam je bilo iznenađujuće. Srećom, nisu bili naporni ili uporni. Kad im kažete da ne želite tu robu, rado će vam pokazati put do lokalnog bara, reći gdje koja linija metroa ide ili usmjeriti ka nekoj od mnogih znamenitosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
