Mnogi ljudi zaljubljeni u putovanja reći će vam da sebe ne smatraju turistom, nego “putnikom”. U tom iskazu leži njihov stav da pravo iskustvo sa nekog novog mjesta na planeti možete ponijeti samo ako idete neutabanim stazama.
Filozof Džulijan Bagini nedavno je napisao članak u kom polemiše o stavu Zapadnog svijeta o putovanjima. Sve je započeo Platon, smatra on, vjerovanjem da je naš svijet nesavršena kopija “stvarnog” svijeta i da prava “suština stvari leži izvan pojavnog”.
Zato kad putujemo imamo potrebu da tražimo autentična “stvarna” mjesta iza onih koje viđamo na razglednicama i daleko od hordi ljudi sa selfi štapovima.
“Ako razmislite o tome, ne postoji ni jedan razlog zbog kog se kultura ne bi mogla cijeniti u društvu, na mjestima koja su otvorena za sve”, smatra Bagini.
Azijati razmišljaju baš tako. Ako Kineza pitate za savjet šta da obiđete, on će vam reći: “Ako je mjesto popularno, onda mora da je dobro”.
To ima smisla. Trg svetog Marka je dobar. Big Ben takođe. Kineski zid. Peta avenija. Sve su to mjesta koja su bez ikakve sumnje vrijedna posjete.
Osjećanje za autentnično kod pravog putnika mnogo je fleksibilnije od onoga što smo spremni da priznamo.
Zar bi iko putovao u Kambodžu, a da ne obiđe Angkor Vat (inače, prepun turista)?
Ako sebe uskratimo za takva iskustva, dolazimo do vrlo klizavog polja koje Bagini naziva “osjećajem kulturne superiornosti”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.