Kao što sva djeca širom svijeta znaju, samo je jedan Djed Mraz.
Upravo to je razlog zašto svake godine sve više i više turista pohodi Lapland, na sjeveru Finske, koji zvanično važi za domovinu Djeda Mraza. Naravno, najveće uzbuđenje vlada među djecom, koja ne mogu dočekati da slete na aerodrom "Rovaniemi", koji zvanično nosi naziv "Aerodrom Djeda Mraza". Sam aerodrom vas uvodi u zimsku bajku, jer je okićen jelenima, medvjedima, a snježnobijele sove vas gledaju sa visine. Čim sletite na aerodrom Djeda Mraza, vidjećete da je neophodna kompletna zimska oprema, jer se ovdje temperature spuštaju i do -20 stepeni Celzijusovih, što je poseban šok za turiste koji dolaze iz južnih krajeva i kojima je ovo prvi put da osjete ovako nisku temperaturu. Turista ima bukvalno iz cijelog svijeta - od neizbježnih Japanaca, Australijanaca do Meksikanaca i svi oni su došli samo sa jednom željom - da vide i upoznaju slavnog Djeda Mraz.
Od aerodroma do sela Rovaniemi, koje je zapravo selo Djeda Mraza, imate svega desetak minuta vožnje. Selo se sastoji od kuća napravljenih od lokalnog kamena i borovine, a iz sela se pruža fenomenalan pogled na Arktički krug.
Sasvim očekivano, najveća gužva nalazi se ispred pećine Djeda Mraza, gdje djeca i njihovi roditelji stoje u redovima, čekajući da upoznaju slavnog deku. Pored njih prolaze oni koji su ga već vidjeli i sa njima dijele svoje impresije.
"Djed Mraz je ogroman, poput džina. Ima velike cipele i jede ovsenu kašu za doručak", kaže petogodišnja Lili.
Ona i njena mama Tanja porijeklom su iz Australije, ali žive u Londonu. Tanja kaže da se i ona sama ovdje osjeća poput djeteta.
"Mislim da i sama ovdje ostvarujem jedan svoj davnašnji san. Ovo je zaista nešto što sam željela od djetinjstva", dodaje ona.
Iza njih iz pećine izlazi i Esmond (39) iz Hong Konga, koji je u Rovaniemi došao sa djevojkom Tifani, koja sija od sreće što je upoznala Djeda Mraza.
"Ovo je oduvijek bio moj san, ali nikada nisam ni pomislila da bi mi Esmond priredio jedno ovakvo iznenađenje. Ono što je on učinio, mislim da se niko ne bi sjeti; zaprosio me pred Djedom Mrazom! Mislim da je to predivno! Naravno da sam pristala", kaže Tifani.
I sam Esmond priznaje da je djedica oduvijek imao posebno značenje za njega, pa je zato želio da upravo u njegovoj pećini zaprosi svoju djevojku.
Inače, prosidbu je snimio vilenjak, pomoćnik Djeda Mraza, a za nekih 50 evra srećni par je dobio stik sa snimkom ovog srećnog događaja.
Početkom 20. vijeka, Rovaniemi je bio mjesto gdje su vladale drvosječe i oni su bili jedini stanovnici ovog zabačenog sela. Međutim, negdje pred kraj Drugog svjetskog rata, njemački vojnici uništili su cijeli Rovaniemi, spalivši sve zgrade u ovom mjestašcetu. Poznati finski arhitekta Alvar Alto redizajnirao je Rovaniemi, izgradivši grad koji iz ptičije perspektive ima oblik rogova jelena, iako je to nemoguće vidjeti sa zemlje.
Prvi znak da je u blizini Arktički krug podignut je negdje oko 1920. godine, ali tek kada je ovo mjesto posjetila američka prva dama Elenor Ruzvelt, lokalne vlasti uočile su njegov potencijal, shvativši da moraju iskoristiti svoju priliku.
Djed Mraz je taj od kojeg živi cijeli Rovaniemi. Lokalna teretana nosi naziv "Santa sport", u blizini nje nalazi se Santa tehnološki park, a naziv lokalnog fudbalskog tima je FC "Santa Klaus", njihova oprema je crveno-bijela. Ukoliko posjetite Rovaniemi, najbolji smještaj ćete pronaći u hostelu "Rudolf" i, naravno, u hotelu "Santa Klaus".
Unutar pošte Djeda Mraza turisti pišu razglednice i šalju svojoj rodbini kući, a mali "vilenjaci pismonoše" su ti koji primaju i organizuju slanje razglednica. Naravno, u poštu svake zime dođe na stotine hiljada pisama upućenih Djedu Mrazu, pa tako vilenjaci imaju pune ruke posla. Neka od pisama adresirana su na Djeda Mraza, Sjeverni pol, neka na gospodin Santa, ali kako god da ga adresirate, budite sigurni da će pismo završiti kod koga treba - baš kod Djeda Mraza.
Hajdi, jedan od vilenjaka koji radi u pošti, kaže da Djed Mraz, u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika, primi i 30.000 pisama dnevno. Obično do Božića prime i do pola miliona pisama, i to čak iz 200 zemalja širom svijeta. Najviše pisama dobijaju iz Velike Britanije, Italije i Poljske.
"U pismu djeca ne navode samo listu svojih želja. Nekada u pismu žele zahvaliti na svemu što su proteklih godina dobili, a nekada ljudi žele podijeliti svoju bol i tugu sa Djedom Mrazom, pa imamo i takvih, vrlo emotivnih pisama", kaže Hajdi.
Na putu ka pećini Djeda Mraza susreće vas Elfina, vilenjak koji tvrdi da ima 79 godina. Iako joj svi govore da izgleda kao da ima 20, ona im odgovara da se to od vilenjaka i očekuje.
"Ja sam Elfina, da to sam ja, vilenjak Elfina. Mislim da je Djed Mraz sada spreman da vas primi", kaže ona kad se susretnete.
Do Djeda Mraza prolazite kroz "hodnik tajni", a cijeli hodnik je pretrpan poklonima. Iz hodnika se popnete uz stepenice, skrenete iza jednog ugla i evo ga, Djed Mraz - glavom i bradom!
"Ho, ho, ho! Dobrodošli u Lapland i Arktički krug", kaže veseli dekica, koji sjedi na drvenoj stolici, smještenoj između mape svijeta i velike police sa knjigama.
"I, da li ste bili dobri ove godine", sljedeće je što će vas pitati.
Na pitanje šta je to što najčešće traže od njega, Djed Mraz kaže: "Dosta ljudi od mene traži da im dam više slobodnog vremena koje bi proveli sa porodicom i prijateljima, tako da im ja to svima želim u narednoj godini".
Kaže da mu ne smeta kada pored djece dolaze i odrasli u njegove odaje.
"Naravno da ne. Zapravo, veliki broj mojih posjetilaca su odrasli. Kako i sam živim u svijetu snova i bajki, sa sigurnošću vam mogu reći da čovjek nikada nije prestar da vjeruje u njih", dodaje Djed Mraz.
I na kraju, neizbježno pitanje za Djeda Mraza svakako je šta bi poželio u narednoj 2013. godini.
"Iz sveg srca želim svakom od vas srećan Božić i Novu godinu", zaključio je on.
Jedan deka, dvije kulture i mnogo poklona
Prvi zapisi o episkopu i dobročinitelju porijeklom iz Male Azije, Svetom Nikoli, potiču iz četvrtog vijeka nove ere. Korijen anglosaksonskog termina kojim je označen Djed Mraz (Santa Claus) mogao bi se naći i u tradiciji holandskih doseljenika koji su naselili predjele Sjeverne Amerike, donoseći sa sobom kovanicu "sinterklass".
Iako se svake zime iznova radujemo Djedu Mrazu i za njega pripremamo čarape i pravimo mjesto pod jelkom, malo nas zna kako je nastao lik ovog simpatičnog deke, a još manje ko je bio njegov predak - Sveti Nikola.
Od ovog sveštenog lica, poznatog po nesebičnoj pomoći i humanosti, nastale su brojne legende i priče o današnjem Djedu Mrazu.
Posebno je bio naklonjen djeci, a zabilježeno je da je pomogao trima djevojčicama kako bi ih zaštitio od prostitucije. Legenda kaže da je tri večeri zaredom prolazio pored njihove kuće i kroz prozor ubacivao vrećice sa novcem, ne bi li im poklonio dovoljno novca kako bi preživjele bez prostituisanja.
Njegov grob danas se nalazi u Bariju u Italiji i godišnje ga posjete hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta.
Na jednoj ruskoj ikoni iz 1924. godine Nikola je prikazan kao svetac. Za razliku od zapadnog svijeta, koji je dobrim dijelom prihvatio Djeda Mraza, izgrađenog upravo na priči o Svetom Nikoli, istočni dio Evrope, mahom pravoslavno stanovništvo, proslavlja ga kao jednog od najvećih svetaca.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi Sveti Nikola slavi se 19. decembra i za njega se smatra da je zaštitnik putnika i moreplovaca, djece i studenata.
Ukoliko se pomjerimo nekoliko meridijana zapadno i nekoliko vijekova unaprijed, do Velike Britanije i 1686. godine, ovog plemenitog dobrotvora naći ćemo u liku Božić Bate (Father Christmas), koji je tokom 17. vijeka postao dio britanskog folklora, povezan sa tradicijom darivanja i prazničnog radovanja.
Čak je i nekadašnji Novi Amsterdam, današnji Njujork, 1804. godine za svog sveca zaštitnika izabrao baš Svetog Nikolu. Upravo se u tom periodu Sveti Nikola "preobrazio" u Djeda Mraza, a kao jedan od "krivaca" pominje se Aleksandar Anderson. Upravo je on bio zamoljen da naslika Svetog Nikolu za prvu večeru održanu u čast tog sveca u Njujorku 1810. godine. Od tada su duga bijela brada i oreol oko glave postali zaštitni znak sveca. Krzneni ogrtač dobio je u drugoj polovini 19. vijeka, kada je njegov lik počeo da se pojavljuje u pjesmama, a sada već tradicionalna crvena boja zamijenila je prvobitnu žutu 1868. godine kada su Djedu Mrazu dodate kočije i irvasi.
Početkom 20. vijeka Djed Mraz je postao stalni "posjetilac" knjiga, časopisa i brojnih reklama, polako poprimajući izgled koji danas poznajemo. Presudnu ulogu u tome odigrala je kompanija "Koka-Kola", koja je tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka osmislila praznične reklamne kampanje čiji je glavni junak bio djed rumenih obraza i duge bijele brade u crvenom ogrtaču.
Vremenom je Djed Mraz na reklamama počeo da pije koka-kolu, a koju godinu kasnije uz pomoć umjetnika Hadona Sendbloma dobio je džakove pune igračaka i radosna dječja lica kojima ide u susret. Njegov lik ubrzo je prihvatila cjelokupna istorija zabave pa danas skoro i da nema djeteta koje ne zna ko je bradati čiča u crvenom kaputu.
