Dva stara grada, Budim i Pešta, spojena u jednu cjelinu. Budim na brdu, a Pešta u nizini. Zajedno čine Budimpeštu, glavni grad Mađarske, koji se nalazi na srednjem toku Dunava. Sve što se događa u zemlji ljute papričice i čardaša, kažu, doslovno počinje i završava u Budimpešti, koja pod tim nazivom postoji od ujedinjenja dva grada 1873. godine.
Prošla je mnoge vladavine, režime i ratove, a danas odiše nekom posebnom otmjenošću.
Budimpešta ima više od dva miliona stanovnika, koji kao valutu koriste forinte. Za 100 evra, odnosno 195 KM, u budimpeštanskim mjenjačnicama (u kojima morate biti jako pažljivi, jer ako primijete da ste stranac, daće vam novac po "svom kursu"), dobićete nešto više od 26.000 forinti i bar na trenutak sa toliko novca u džepu osjećati se kao bogat čovjek.
Ono što određuje ovaj "biser Dunava" kao lijep i zbog čega su mu sa pravom dali nadimak Pariz istočne Evrope, svakako su mostovi koji vežu dvije strane grada, trgovi, široke avenije, veliki parkovi, stara zdanja sa obje strane rijeke i skladna mješavina arhitektonskih stilova.
Mostovi: "Kraljica Dunava" ima mnoga obilježja, a prvo što će vam zapasti za oko kada stupite u grad svakako su mnogobrojni mostovi preko Dunava. Ima ih devet i kao nijemi spomenici vremena strpljivo vežu dvije strane grada. Svaki od njih ima svoju priču.
Najstariji, ali i najljepši je Lančani most i za njega se vežu mnoge legende i anegdote.
Najpoznatiji je po svojim kipovima lavova. Gradnju mosta je naredio grof Ištvan Šeheni, koji je odlučio da izgradi stalni prelaz nakon što je morao čekati sedmicama da prođe bura kako bi posjetio bolesnog oca.
Jedna od priča koja je vezana za ovaj most kaže ovako: Navodno je Ištvan Šeheni prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako neko nađe grešku na mostu. Neki kažu da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Ištvanova kćerka primijetila da lavovi nemaju jezik. Ištvan je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se bacio u Dunav.
I stihovi Đorđa Balaševića govore o ovoj poznatoj građevini, a i o Budimpešti uopšte: "Vodila me kud je htela... Dobar sam ja gost... Vorosmarti... Citadela... I Lančani most... Zavejani Trg heroja... Gde poželeh da je moja...I da uvek bude kao tad..."
Svakako najinteresantnija anegdota koja važi za ovo velelepno zdanje je da će se most srušiti onog dana kada jedna Mađarica vjerna svom mužu pređe preko njega.
Most je posebno lijepo gledati noću, kad se upale svjetla i obasjaju ga cijelom njegovom dužinom i visinom, a Dunav postane veliko ogledalo u kojem se vide njegovi obrisi.
Trg heroja: Trg heroja i Milenijumski spomenik dominiraju jednim dijelom grada. Veličanstveni kipovi istaknutih istorijskih ličnosti Mađarske prikazani su poput pravih heroja. A na vrhu Milenijumskog stuba, koji se nalazi na centralnom dijelu trga, raskošan je krilati kip anđela Gabrijela koji stoji na stubu visokom 36 metara, a koji je prema Bibliji jedan od trojice anđela koji objavljuju ljudima božje odluke.
U sklopu Trga heroja, na njegovim bočnim stranama, nalaze se dva značajna muzeja - Muzej lijepih umjetnosti i Muzej savremene umjetnosti, a u neposrednoj blizini je i Zoološki vrt.
Mađarski parlament: Zgrada Mađarskog parlamenta sigurno je najpoznatiji simbol Budimpešte. Treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u Evropi, odmah iza onog u Bukureštu.
Zgrada je impresivna. Ima oko 700 prozora. Uvijek su na jednoj strani tog zdanja skele za čišćenje i, taman kad se završi jedna strana, druga je prljava, pa je treba očistiti jer je izgrađena, kao i većina spomenika u Mađarskoj, od mramora. Zanimljiva priča kaže da čišćenje zgrade Parlamenta traje cijelu godinu. Počinje 1. januara i završava se naredne godine istog datuma, kada opet počinje čišćenje strane koja se do tog datuma isprljala. Zgrada Parlamente se pruža 268 metara u dužinu i 123 u širinu, gradilo ga je preko hiljadu radnika, ima 691 sobu, a u njega je ugrađeno 40 kilograma zlata.
Čarde: Ako niste bili u nekoj od budimpeštanskih i uopšte mađarskih čardi, kao da niste ni posjetili tu zemlju. Mađarska je poznata po odličnoj hrani, a sve češće i po vinima. Tradicionalna mjesta za isprobavanje lokalne gastronomske ponude su čarde, od kojih neke imaju istoriju dugu i nekoliko vijekova. U njima možete isprobati gulaše, paprikaše ili riječnu ribu spremane po specijalnim recepturama, nakon kojih se možete zasladiti desertima i uživati s čašom tokajca, tradicionalnog mađarskog pića. Na čardama ćete najbolje vidjeti koliko su Mađari temperamentan narod.
Tokajac: Tokajac je najpoznatije mađarsko vino koje je još francuski kralj Ludvig XIV nazvao "Kralj vina i vino kraljeva" i koje je oduševilo careve, pape i sultane. Tokajac se nekada u mađarskim apotekama mogao naći i kao lijek i bio je tada najskuplji mađarski izvozni proizvod. Danas se tokajcu pripusuju i svojstva afrodizijaka.
Balašević u svojim pjesmama pjeva i o vinu kraljeva: "Prosto... K'o u opereti... Sklopilo se sve... Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac...
A kulise... Zavejani grad..."
Ako vas put nanese u Budimpeštu, svakako ćete naići na još fascinantnih građevina kao što je Budimski dvorac, Ribarska tvrđava, Sinagoga, crkva svetog Matijaša, a takođe i na brojene prodavnice suvenira, umjereno ljubazne prodavače, ugostitelje koji još pozdravljau sa "Kezét csókolom", što u prevodu znači "ljubim ruke".
Trebalo bi posjetiti i poslastičarnicu "Gerbaud" (žarbo), koja je nekad bila omiljeno okupljalište mađarskog plemstva, a koja je ime dobila po slasnom kolaču žarbo kocke, a takođe i gradić Sveta Andrea, koji je pravo carstvo marcipana, crkvi i drugih spomenika kulture.
Nagi Djeda Mrazovi: Ako se 7. januara zateknete u Budimpešti, možete vidjeti nesvakidašnji prizor - trku nagih Djeda Mrazova, dakle, na sebi imaju samo crveno-bijele kapice.
Još jedan zanimljiv podatak u vezi sa Budimpeštom kaže ovako: U danima kada količina smoga u vazduhu pređe dozvoljenu granicu, gradski oci izdaju naredbu da jedan dan u garažama ostaju auta sa parnim brojem na registraciji, a naredni dan oni koji imaju neparni broj, i tako dok vazduh ponovo ne postane dovoljno čist.
Kada se obiđe većina gradskih znamenitosti i kada se čuju zanimljive priče o "kraljici Dunava", vrijeme je za još jedno opuštanje. To može biti šoping, večera na brodu koji plovi Dunavom koji iza sebe ostavlja predivne slike grada koje govore hiljadu riječi ili noćni izlazak u brojne klubove, po kojima je Budimpešta nadaleko poznata.
Budimpešta je najljepša noću. Ukrasna svjetla Budima i Pešte gase se u ponoć, a do tada bi trebalo obići znamenitosti toga grada, jer se u noći otkriva i mračna strana mađarske ljepotice na Dunavu. Danju prelijep domaćin turistima, a noću "mravinjak" beskućnika. Svijetla je to i tamna strana Budimpešte.
Ljuta papričica
Mađari su poznati po začinjenoj hrani, a jedan od glavnih sastojaka je ljuta crvena paprika.
Oni koju su u Budimpešti prvi put obavezno moraju probati poznati mađarski gulaš, koji je mješavina govedine i povrća.
Ljutu crvenu papričicu moguće je naći u raznim oblicima: nanizanu na konac u obliku vijenca, sušenu, u malim limenim pakovanjima koja se iz "bisera Dunava" mogu ponijeti kao suvenir, ali i koristiti kao začin.
Taksisti
Kao u svakoj metropoli, bar za nekoliko kilometara puta zatrebaće vam vožnja taksijem. U Budimpešti su taksisti posebno promućurni. Ako samo ne sekund ne gledate u taksimetar, cijena vrtoglavo sakče sa 1.000 na 4.000 forinti. Kada shvate da niste njihov sugrađanin, voziće vas svim mogućim obilaznicama do odredišta na koje treba da stignete. Ali, da se i njima doskočiti: recite da imate samo 2.000 forinti. Neki će pristati odmah, s nekima ćete se morati cjenjakati, ali će vas na kraju povesti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.