Katar, mala država u Persijskom zalivu, najbogatija je zemlja na svijetu, a u to se uvjerite čim nogom kročite na njeno tlo.
Iako su svuda oko vas nepregledna prostranstva pijeska, pejzaž Dohe, glavnog grada Katara, prepun je građevinskih kranova. Gdje god se okrenete vidite kranove i velike radove, javlja dopisnik "Nezavisnih" iz Dohe.
Ovdje kažu da je sve podređeno perfektnoj organizaciji Svjetskog prvenstva u fudbalu koje će se održati 2022. godine i nadaju se da će uspjeti impresionirati cijeli svijet.
Naravno, ukoliko FIFA zbog pritisaka sa raznih strana ne promijeni svoju odluku. No, takav rasplet definitivno ne bi bio pošten prema Kataranima, koji su već sada počeli s izgradnjom infrastrukture, saobraćajnica, stadiona, hotela, poslovnih nebodera..., pa čak i čitavog jednog grada Lusaila. Ovaj grad udaljen je tridesetak kilometara od Dohe i trenutno u njemu postoji samo sportska dvorana za sve sportove.
Na putu od Dohe do "Lusail arene", u kojoj je BiH odigrala prvu istorijsku utakmicu na SP za rukometaše, ne može se puno toga vidjeti. Čim napustite Dohu, dokle god vam pogled seže vidi se samo pustinja kroz koju prolazi brza cesta. Ona vodi do "Lusail arene", koja izgleda kao oaza. Naravno, uz pustinju vidljivo je i da se gradi puno toga, što će 2022. zablistati punim sjajem.
Planirano je da grad ima mjesta za oko 260.000 stanovnika, a u njemu će biti i stadion kapaciteta preko 80.000 mjesta na kojem bi se trebalo igrati finale Mundijala 2022. godine. Projekat za izgradnju Lusaila odavno je završen i, prema njemu, za njegovu realizaciju biće potrebno oko 5,5 milijardi američkih dolara. Osim dvorane koja je već izgrađena i stadiona, planirana su velika naselja, kao i luksuzne vile. Stranci će imati mogućnost kupovine nekretnina u Lusailu na period od 99 godina.
Na prvi pogled je vidljivo da se ne radi o zemlji iza koje je bogata istorija. Katarani su istraživanja vezana za nalazišta nafte i plina pokrenuli tek 1949. godine i od tada je počeo njihov ekonomski procvat.
Procjena je da naftu i plin mogu eksploatisati u narednih 360 godina, u obimu u kojem to danas rade. Struju ne uvoze, nego je proizvode u vlastitim elektranama koje rade, na šta drugo, nego na naftu i plin. Za njih definitivno važi izreka da "leže na parama".
No, isto tako stiče se dojam da znaju šta će s njima. Jako puno ulažu u prosvjetu i sport. Tako ovdje među stanovnicima Dohe možete sresti mnoga poznata sportska imena, posebno sa naših prostora. Tu su, i svoje ogromno znanje na Katarane, između ostalih, prenose Bora Milutinović, Lazar Popović, Banjalučanin Abas Arslanagić i mnogi drugi.
Vrijedi spomenuti kako se život u Kataru u zimskom periodu odvija bez problema jer se temperatura kreće oko ugodnih 20 stepeni Celzijusa. No, u ljetnim danima, kada vrućine mogu da budu čak i 50 stepeni Celzijusovih, društveni život se odvija uglavnom u tržnim centrima, koji su ogromni i nude sve i svašta... od klizališta sa ledenom plohom, do butika bilo kojeg svjetskog brenda. Naravno, treba reći da postoje i dijelovi grada koji su nešto skromniji i u kojima živi siromašnija populacija, ali među njima nema rođenih Katarana. To su uglavnom četvrti u kojima su naseljeni radnici iz Bangladeša, Indonezije, Tajlanda, Nepala, Indije, Sudana, Somalije...
U takvim dijelovima grada dosta je restorana sa brzom hranom, a kažu kako se jeftina radna snaga uglavnom hrani rižom kako bi uštedjeli što više novca. Plate im se kreću u zavisnosti od radnog mjesta i od toga iz koje zemlje dolaze i za koliko su spremni da rade.
Ima ljudi koji rade za 200 dolara mjesečno, ali i onih koji kao taksisti zarađuju po 1.200.
U svakom slučaju to je zemlja u kojoj svaki društveni sloj može naći nešto za sebe. Ukoliko vam se ukaže prilika da posjetite Dohu - nemojte je propustiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.