Putovanje

Nezaboravni susret s nultim meridijanom

Nezaboravni susret s nultim meridijanom
Nezaboravni susret s nultim meridijanom

Boravak u Londonu za mene bio bi nepotpun da nisam posjetio Kraljevsku opservatoriju u Griniču, mjesto kroz koje prolazi nulti meridijan i na kojem se donedavno računalo svjetsko vrijeme.

Sve do dolaska interneta i globalnog satelitskog sistema za pozicioniranje (GPS), najpogodniji način da podesite tačno vrijeme bio je da slušate radio. Čuvenih šest "bipova" uoči vijesti na puni sat na BBC radiju - pet kratkih i jedan dugi - preuzele su i druge radio stanice širom svijeta i to je predstavljalo najpogodniji način da ljudi podese tačno vrijeme. Početni signal na osnovu kojeg su radio-stanice puštale "bipove" dolazio je upravo iz Griniča.

VOZ BEZ MAŠINOVOĐE

Iz Londona prema Griniču sam se uputio DLR vozom, koji centralni dio grada povezuje s južnim predgrađima. Ovaj voz zanimljiv je sam po sebi zato što nema mašinovođe - vozom upravlja kompjuter potpuno automatski.

Pomalo sablasno djeluje da sjedite na prvom sjedištu na kojem biste očekivali vozača, a koje je potpuno prazno, i gledate kako se voz, sam bez ljudske pomoći, s milimetarskom preciznošću zaustavlja na stanicama. DLR linija zanimljiva je i zato što su ti dijelovi Londona ranije bili najsiromašniji jer su to bila mjesta s kanalima pomoću kojih su se prevozili ugalj, drvo i ostale sirovine. Danas su to uglavnom luksuzni stanovi, pa bi se gotovo moglo reći da predstavljaju najljepši dio savremenog Londona.

Grinič je dio Londona u kojem se čini da se vrijeme zaustavilo u XVIII ili XIX vijeku. Stare ukusno uređene zgrade, brojni pabovi i spomenici s istorijskim građevinama podsjećaju na predviktorijansko doba.

Put do Opservatorije vodi kroz ogroman park, kojih, inače, u Londonu ima veoma mnogo. Relativno toplo ranonovembarsko jutro i opadajuće lišće s velikih hrastova u parku atmosferi daju dodatnu ljepotu i draž.

Za cijenu ulaznice u Kraljevsku opservatoriju od 8,5 funti dobijate pristup nultom meridijanu, obilazak prostorija Opservatorije i kolekcije satova pomoću kojih se vijekovima čuvalo "griničko srednjoevropsko vrijeme", kao i obilazak dijela kolekcije satova u Kraljevskom pomorskom muzeju, koji se nalazi na ivici parka.

REDOVI ZA FOTOGRAFISANJE

Sam nulti meridijan je najveća atrakcija muzeja, koja je predstavljena u obliku metalne trake utisnute u betonski pod u dvorištu Opservatorije, tačno ispod velikog teleskopa pomoću kojeg je mjeren meridijan. Toliko je turista da je potrebno stajati u redu za fotografisanje na meridijanu. Obično turisti imaju dvije poze - ili da stanu raskoračenih nogu, tako da vam je jedna noga na istočnoj, a druga na zapadnoj strani Zemljine kugle, ili da kleknu i jednom rukom dodiruju meridijan, koji je taman širine ljudskog dlana.

U muzeju se nalazi i originalna uniforma kapetana Kuka tokom njegove najčuvenije ekspedicije u australijska mora, ali i svi satovi koji su u nekom istorijskom trenutku igrali ulogu "nultog" sata pomoću kojeg su podešavani svi ostali satovi na svijetu.

Nulti sat nije imao samo ulogu da mjeri vrijeme, nego je služio kao nezaobilazno sredstvo za pomorce koji su mjerili svoju poziciju na moru. Naime, svakih 15 stepeni u geografskom smislu znači jedan sat vremena, pa su pomorci mjereći koliko je vremena prošlo od isplovljavanja uvijek mogli znati svoju poziciju, pod uslovom da im je sat bio neprikosnoveno tačan. A upravo je to predstavljalo ogroman problem. U XVII vijeku satovi su imali klatno, a klatno je bilo potpuno beskorisno na moru jer je ljuljanje broda onemogućavalo mjerenje tačnog vremena.

NAJBOLJI SAT

Zato je kralj Čarls II osnovao opservatoriju i raspisao konkurs za izradu sata koji bi mogao biti savršeno precizan na moru. Najbolji sat izradio je Džon Harison, a sat je i danas izložen u muzeju. Kasnije je napravio modernije, još savršenije satove koji su svi našli mjesto u izložbenom prostoru.

Kilometar dalje, na kraju parka, nalazi se Kraljevski pomorski muzej, u kojem su izloženi eksponati iz slavne britanske istorije, a u sklopu muzeja nalazi se dio izložbenog prostora Kraljevske opservatorije, u kojoj zbog skučenosti nije bilo dovoljno prostora.

Na mene je najveći utisak ostavila originalna uniforma legendarnog admirala Horacija Nelsona, koju je nosio tokom bitke kod Trafalgera protiv francuske mornarice, a u kojoj je poginuo. Na izloženoj uniformi jasno se vide tragovi krvi i rupa na lijevoj strani kragne njegove košulje kroz koju je ušao metak koji je Nelsonu presudio.

U Griniču je bilo toliko zanimljivih stvari da bi se o njima moglo pričati i pisati danima. Zato savjetujemo da, ukoliko vas put nanese u London, obavezno prođete ovaj dio grada koji će vam ostati u najljepšem sjećanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije