Nijemci su jedna od najvećih imigrantskih grupa u SAD, ali njihova kultura i tradicija skoro da su nestale - osim u jednom gradiću u Teksasu koji izgleda više kao njemački, nego kao američki grad. Zapravo, ovakvi gradići su danas rijetkost čak i u Njemačkoj.
U samom centru grada nalazi se Vereinskirhe (crkveni klub), Markplac, restoran Lindenbaum, koji se nalazi nasuprot Birgartena. I sve bi ovo djelovalo sasvim uobičajeno da su ovi nazivi u Njemačkoj, a ne u srcu Teksasa.
Moto na ulazu u grad je u skladu s njegovom istorijom: "Teksaška gostoljubivost, njemačka kultura". Riječ je o gradu Frederiksburgu, koji još neki nazivaju i Frictaun. Stanovnici ovog gradića na sve načine nastoje da sačuvaju svoju tradiciju i kulturu.
"U Teksasu možda živi i najviše njemačkih doseljenika u SAD", kaže Majkl Hage, koji je nekad bio general u američkim marincima, a danas rukovodi Nacionalnim muzejom pacifičkog rata.
"Muzej se nalazi upravo u Frederiksburgu iz razloga što je Čester Nimic rođen ovdje", kaže on. Inače, Nimic je bio admiral koji je porazio Japan u Drugom svjetskom ratu.
"Nimic je govorio njemački, baš kao i većina stanovnika u ovom gradu", kaže Hage i dodaje: "Čak i tokom Drugog svjetskog rata, kada su Nijemci bili ozloglašeni, ovdje se govorio njemački bez obzira na sve", kaže Hage.
Inače, Nacionalni muzej pacifičkog rata se nalazi na trgu koji nosi ime Nimicplac, a većina radnji na ovom trgu ima njemačke nazive.
Inače, ovdje je nekad djelovao "Adelsverein", klub njemačkih aristokrata koji su 1842. godine pokušali da uspostave novu Njemačku, koja bi bila u granicama današnjeg Teksasa.
"Tu grupu je predvodio baron Orfrid fon Meusebah. On se tokom te borbe odrekao titule, ali se nije odrekao aristokratskog pristupa i držanja", kaže Hage. Ipak, Nijemcima koji su emigrirali u Ameriku po svemu sudeći se svidjela okolina Frederiksburga. Svi su bili oduševljeni Amerikom jer se radilo upola manje nego u Njemačkoj, a živjelo sasvim dobro.
"U ovom gradu se oduvijek pričalo na njemačkom i veoma smo ponosni na to", kaže gradonačelnica Linda Langerhans, koja dodaje: "Vremenom, ovdje je nastao jedan zaseban jezik, koji je bio mješavina njemačkog i engleskog. Uglavnom su se koristili dijalekti koji su bili aktuelni u Njemačkoj u 19. vijeku, kada je većina doseljenika i došla u ovaj grad". Međutim, kako je ova zajednica bila izolovana od ostatka njemačke kulture, nisu znali kako Nijemci nazivaju neke inovacije pa su oni sami smišljali nove riječi.
"Recimo, kada se pojavio avion nisu znali kako ga u Njemačkoj zovu, pa su oni skovali svoj naziv luftšif", kaže Langerhansova.
Gradonačelnica kaže da pripada generaciji koja zna svega nekoliko njemačkih riječi: "Moja generacija nije toliko insistirala na učenju njemačkog. Većina njih je radije učila španski, koji je dosta zastupljen u Teksasu", kaže ona. Danijel, koji ima 20 godina, takođe priznaje da mu je žao što ne zna više njemačkih riječi.
"Moji djed i baka su tečno govorili njemački. Ja tek možda mogu naručiti pivo i reći 'dobar dan'", kaže on.
Ipak, bez obzira na sve, stanovnici Frederiksburga nastoje da sačuvaju tradiciju, koliko god je to moguće. Većina njih u svojim domovima i danas koristi namještaj svojih predaka, a čuvaju i vrijedne suvenire koje su njihovi preci donijeli iz Njemačke, kako bi ih podsjećali na domovinu.
(NN/The Local)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.