Imati na raspolaganju samo tri dana za obilazak Njujorka, Grada svjetlosti, svjetske metropole koja nikad ne spava izazov je koji nije nimalo lako savladati.
Grešku koju sam napravio prvog dana nemojte ponoviti ako posjetite ovaj grad: pokušati Menhetn obići pješke! Kao strastveni šetač mislio sam da će mi pravo zadovoljstvo biti vidjeti i doživjeti grad hodajući kroz njegove najzanimljivije dijelove. Prva četiri sata hoda Brodvejom od njujorške luke prema sjeveru bila su relativno zanimljiva, ali umor je brzo prevladao, a na moje zaprepaštenje - jedva da sam se odmakao od početka dvadesetkilometarske ose sjever - jug najpoznatijeg njujorškog ostrva.
Drugi dan je taktika bila bolja: kombinacija pješačenja i korištenja vrlo dobro umrežene njujorške podzemne željeznice. Što se tiče podzemne, jedno upozorenje - zbog izgradnje novih linija i obnove postojećih stalno se dešavaju promjene, pa bi za svaki slučaj uvijek trebalo da se raspitate kod inače veoma ljubaznog i susretljivog osoblja u podzemnim stanicama o trenutnom voznom rasporedu.
Ukoliko želite uštedjeti nešto novca najbolje vam je da odsjednete u hotelu ili hostelu u nekom od njujorških predgrađa, a onda podzemnom željeznicom krenete u obilazak. Ja sam našao odličan hostel u Kvinsu, preko puta Ist Rivera, blizu stanice Kort skver, s cijenom od 50 evra za noć, ali u Kvinsu je moguće odsjesti i za nešto manje novca.
TAKSI NA SVE STRANE
Ukoliko u Njujork dolazite preko JFK aerodroma, vozna karta do centra će vas koštati 10 do 15 dolara, u zavisnosti od toga gdje idete. Ja sam se ipak odlučio za taksi, s obzirom na to da je prvog dana padala kiša, a nisam imao nikakvog znanja o Njujorku pa sam mislio da bi bilo loše lutati gradom s koferima. Ipak, računajte da će vas 40-minutna vožnja taksijem do Kvinsa koštati oko 60 dolara. Ako dolazite iz inostranstva, vjerovatnije je da ćete sletjeti na "Njuark", koji je nešto udaljeniji od JFK-a, pa je i transport do centra skuplji.
Inače, što se tiče taksija ako ste mislili da su scene iz filmova u kojima glavni glumac samo izađe na ulicu i mahne rukom a taksi odmah stane pretjerane, moram da kažem da nisu. U svakom trenutku i gdje god da se nalazite na ulicama Menhetna ćete vidjeti barem tri taksija.
Drugi dan obilaska počeo sam u osam ujutro doručkom preko puta Kort skver stanice u turskom restoranu s američkim doručkom. Kajgana od tri jajeta sa slaninom i paradajz salatom i kafom košta oko 12 dolara, što je za njujorške prilike relativno jeftino: u centru će vas samo kafa doći pet do sedam dolara. Tada sam napravio još jednu grešku: umjesto da sam kupio kartu za podzemnu koja vrijedi sedam dana za 30 dolara, računao sam da ću jeftinije proći ako platim pojedinačnu kartu od 2,5 dolara. Računica je, naravno, bila pogrešna jer sam na kraju za podzemnu platio skoro dvostruko više od cijene sedmodnevne karte.
Prva stanica obilaska je bio Tajms skver - čuveni trg negdje na sredini Menhetna. Čim sam stupio na trg shvatio sam da na ovo mjesto treba doći noću i doživjeti sjaj neonskih lampi i milijardi sijalica od led dioda po mraku.
U DRUŠTVU VJEVERICA
Sa Tajms skvera sam se pješke uputio na sjever, prema čuvenom "Central parku" - ogromnoj petkilometarskoj zelenoj oazi usred grada. Nakon samo 50 metara unutar parka buci i gradskoj vrevi mjesto ustupa čarobna tišina koju narušava samo cvrkut ptica, lagano pješačenje Njujorčana i poneki ulični muzičar. Vjeverice su u parku nevjerovatno pitome: navikle na ljude dozvoljavaju vam da im se približite na manje od metar.
Nakon jednosatne prijatne šetnje parkom već je bilo deset časova, vrijeme kada vrata za posjetioce otvara čuveni Muzej prirodne istorije, smješten na zapadnoj strani parka. U Muzeju se nalaze preparirani primjerci svih životinjskih vrsta u Sjevernoj Americi i sklopljene kosti gotovo svakog izumrlog primjerka dinosaurusa. Muzeji u Njujorku nisu jeftini i karta je koštala gotovo 30 dolara. Pred džinovskim dvokrilnim vratima strpljivo je čekalo skoro hiljadu posjetilaca, i ja sam im se uskoro pridružio u trosatnom obilasku muzejskih sadržaja.
Nakon Muzeja uslijedila je vožnja podzemnom do Grand centrala, najveće željezničke stanice na svijetu. Svakog dana ova džinovska zgrada sa peronima na dva nivoa primi između 750.000 i 800.000 putnika. Nikad i nigdje nisam vidio više restorana, šoping-centara i različitih sadržaja pod jednim krovom. Upravo su u toku radovi na izgradnji još jedne ogromne dvorane ispod postojeće.
Nakon obilaska stanice uputio sam se pješke ka Petoj aveniji, pa na jug kraj čuvenog Empajer stejt bildinga, nekad najviše zgrade na svijetu koja odavno više nije najviša ni u Njujorku. Iako nije najviša, bez ikakve sumnje ostala je najljepša. U produžetku, dalje prema jugu, na mjestu gdje se Peta avenija ukršta s Brodvejom nalazi se Medison park, koji je poslužio kao kulisa za veliki broj filmova koji se dešavaju u Njujorku. Park je bio prepun ljudi, a iz nekog nerazumljivog razloga tu se nalazio samo jedan kiosk s hranom, ispred kojeg je u redu dugom barem 50 metara nekoliko stotina Njujorčana čekalo da kupi sendvič. Silaskom do Junion skvera skrećem udesno, na 14. ulicu, da posjetim nadaleko poznati Gitarski centar, u kojem sam se zadržao dragocjena dva sata.
MEMORIJALNI CENTAR
Oko 15.30, nakon brze užine i odličnog milkšejka, nastavljam prema zapadu i penjem se na Haj lajn, bivšu liniju podzemne željeznice pretvorenu u šetalište. Ogroman broj ljudi izašao je u šetnju i iskoristio prijatno sunčano nedjeljno popodne. Na kraju linije nalazi se Pen stejšn, u kojoj sam se ukrcao na podzemnu i krenuo na dvadesetominutnu vožnju prema jugu.
Samo mjesto gdje su srušene zgrade bliznakinje WTC-a u najvećem terorističkom napadu na SAD u njenoj istoriji nije lako pronaći, dijelom zbog desetina hiljada turista koji se provlače kroz uske i saobraćajem zakrčene ulice, a dijelom zbog toga što je čitavo to područje pretvoreno u ogromno gradilište gdje se gradi novi kompleks zgrada WTC-a. Jedna zgrada WTC već je izgrađena, a njen vrh na oko 500 metara visine i s udaljenosti od 200 metara gledate skoro pod uglom od 90 stepeni.
Oznake i putokazi do memorijalnog mjesta su prilično loši i ako ne upitate nekog policajca ili mještanina gdje se mjesto nalazi, može vam se desiti da lutate satima ukrug. Mjesto gdje su zgrade nekad stajale danas je spomenik u obliku dvije četvorougaone rupe popločane crnim mramorom i vodopadom koji uranja u dvije manje rupe u sredini. Na ivici spomenika nalaze se u metal urezana imena svih žrtava terorističkog napada.
Oko kilometar dalje, prema istoku, nalazi se čuveni Fajnanšnel distrikt, čiji centar, naravno, čine Vol Strit i Njujorška berza. Nakon jednosatnog obilaska, već je bilo sedam naveče, krajnje vrijeme da se uputimo ka njujorškoj luci i Kipu slobode. Od obilaska samog kipa odustao sam zbog velikih gužvi, i umjesto toga uputio sam se na besplatnu dvadesetominutnu vožnju trajektom do Stejtn ajlanda, preko puta Menhetna.
Iako je na trajekt čekalo više od hiljadu ljudi, među kojima su većina turisti, svi smo se brzo ukrcali a na ogromnom trajektu bilo je i više nego dovoljno mjesta na palubi za sve koji su željeli uslikati Kip slobode ili obrise njujorških nebodera.
Nakon kraćeg obilaska Stejtna, vraćamo se u Njujork, a s obzirom na to da je već bilo devet naveče, bila je to prava prilika za ponovnu posjetu Tajms skveru noću, koji tek u tom ambijentu pokazuje svoju pravu veličanstvenost. Tri sata koja sam tu proveo bila su dovoljna da ovlaš obiđem neke od čuvenih barova: od legendarnog "Hard Rock Caffea", pa do bluz bara BB Kinga. Za obilazak Muzeja voštanih figura "Madam Tisons" ovog puta nije bilo vremena. Dan je jednostavno bio prekratak.
Iscrpljen i umoran, odlazim u hostel. Za naredni dan jednako ambiciozan plan: Bruklin, Kvins, Harlem i tako dalje, ali o tome drugi put.
Telefoni skupi, obuća prejeftina
Šetnju Tajms skverom sam iskoristio da obiđem radnje elektronske opreme i provjerim istinitost mita o jeftinim elektronskim proizvodima. Najnoviji smart telefoni u rangu iPhonea5 ili najnovijeg Samsung Galaxyja kreću se od 700 do 800 dolara: jeftinije nego kod nas, ali ipak veoma skupo. Galaxy 11 inčni tablet bez mobilnog interneta košta oko 450 dolara. Na Ebayu možete proći jeftinije, ali rizik od neispravne robe i reklamiranja proizvoda nešto je veći, posebno ako ste se u međuvremenu vratili u Evropu.
Odjeća i obuća su dosta jeftinije nego u BiH, pa tako najnovije markirane patike, koje bi vas u BiH koštale 300 KM, tamo su skoro tri puta jeftinije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
