Putovanje

Novinarka "Nezavisnih" u posjeti Višegradu: Nijemi posmatrač istorije i svjedok vijekova

Novinarka "Nezavisnih" u posjeti Višegradu: Nijemi posmatrač istorije i svjedok vijekova
Foto: N.N. | Novinarka "Nezavisnih" u posjeti Višegradu: Nijemi posmatrač istorije i svjedok vijekova

"Od svakog grada u kome mi je prolazio život ostali su u meni samo njegovi rubovi kako se ocrtavahu noću na nebu. I tako, ja imam u sebi sve te različite noći, uvijek isto nebo i različite pruge gradskih rubova. U meni je zato vječnost i sve mi je svejedno", zapisao je veliki Miloš Crnjanski o putovanjima...

Putovanjima koja vas ostave bez riječi, a onda pretvore u pripovjedača. Jedno od takvih mojih putešestvija završilo se "u lijepome starom gradu Višegradu, gdje duboka Drina vijekovima teče"... Gradu o kojem se ima šta pripovijedati... Gradu u kojem svaka ulica i kuća u mislima putnika namjernika oživljavaju kroz riječi velikana Ive Andrića, maestralno ispisane u djelu "Na Drini ćuprija" iz 1945. godine.

Nobelova nagrada za književnost 1961. godine "za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje" pripala je upravo Andriću, a njegovi opisi koje ste čitali još kao školarci prvo su što će vas vratiti u daleku višegradsku prošlost. A prošlost, ali i sadašnjost Andrićeve kasabe obilježava njegova najveća znamenitost - ćuprija. I zaista, prvo što ćete vidjeti u Višegradu je ćuprija, neprikosnoveni vladar pejzaža grada smještenog na istoku Republike Srpske.

"Na tom mestu gde Drina izbija celom težinom svoje vodene mase, zelene i zapenjene, iz prividno zatvorenog sklopa crnih i strmih planina, stoji veliki, skladno srezani most od kamena, sa jedanaest lukova širokog raspona. Od tog mosta, kao od osnovice, širi se lepezasto cela valovita dolina, sa višegradskom kasabom i njenom okolinom, sa zaseocima poleglim u prevoje brežuljaka, prekrivena njivama, ispašama i šljivicima, izukrštana međama i plotovima i poškropljena šumarcima i retkim skupovima crnogorice", zapisao je Andrić. I zaista je tako i danas.

Višegradska ćuprija na Drini zadužbina je velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a ovo velelepno zdanje, građeno u periodu od 1571. do 1577. godine, kroz istoriju je pretrpjelo brojna oštećenja. Ali nakon svih nedaća, most bi se opet ukazivao u svoj svojoj ljepoti, te je u julu 2007. godine upisan u UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.

Posljednja velika rekonstrukcija mosta počela je 2012, a završena 2015. godine. Ali, jedan od najvažnijih kulturno-istorijskih spomenika Osmanskog carstva na Balkanu ni danas nema upotrebnu dozvolu, a zbog propusta nastalih prilikom rekonstrukcije mosta - naime, kako je pojašnjeno iz Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, treba da se zamijene pojedinačne površine fuga i pojedini kameni blokovi koji se nalaze na hodnoj površini mosta.

Most, koji je prvo odredište turista, ali i mjesto za odmor Višegrađana, broji 11 lukova sa blagim usponom prema sredini. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se vijenac iznad koga je ograda mosta. Ukupna dužina iznosi 179,5 metara, visina nad normalnim vodostajem rijeke 15,40 m, a širina mosta 6,30 m. Iznad šestog stuba nalaze se s obje strane proširenja - na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je kameni portal.

Dok smo pomno slušali vodiča potkovanog istorijom i brojnim zanimljivostima o samom gradu i mostu, opet smo mogli doživjeti svako ispisano Andrićevo slovo. Ćuprijom vam u mislima hode Abidaga, glavni vezirov povjerenik za gradnju mosta, Radisav, osobenjak koji je vjerovao da će noćnim sabotažama i rušenjem dnevnih radova obustaviti izgradnju mosta, Avdaga Osmanagić, srčan i plahovit, stasit i rumen čovjek sijede brade, njegova kćerka, Avdagina Fata, djevojka urokljive ljepote, pop Nikola, sin popa Mihaila koga su Turci posjekli na mostu… Okolo se vrzmaju i Lotika, Jevrejka, svastika Calera, vlasnika čuvenog hotela kraj mosta, Salko Ćorkan, koji je veselom društvu na mostu bio predmet zabave...

Plejada likova polako iščezava, a njihovu ulogu preuzima mali Rom, koji nakon vodiča preuzima riječ na mostu - okupljene turiste ispraća pjesmom "Ciganin sam, al' najlepši". Slušali smo dječaka koji pojašnjava da zna i pjesme o Višegradu, ali da je otpjevana ipak "najskuplja".

Nakon silaska sa ćuprije prema centru grada, sa njene desne strane srešćete se sa staloženim, mirnim i diplomatskim pogledom Andića u mermeru - spomenikom koji je djelo sarajevskog vajara Ljupka Antunovića, a koji simbolizuje otvorenu knjigu na kojoj se nalaze medaljoni s likom pisca.

I daljom šetnjom kroz grad na Drini sve što vidite i čujete u vezi je s Andrićem. Nedaleko od ćuprije je "Lotikin hotel", pominjan u knjizi, takođe i kuća u kojoj je pisac proveo djetinjstvo i školske dane, a koja je trenutno u privatnom vlasništvu i može se vidjeti samo spolja. Krećući se dalje piščevom kasabom dolazite do Spomen-učionice Ive Andića, za koju se ulaz plaća jednu KM, u kojoj je nobelovac naučio prva slova, a koja danas sadrži postavku školske učionice s početka 19. vijeka, kao i Andrićeve fotografije iz Višegrada.

A samo nešto dalje od učionice pogled je usmjeren ka nečem velikom i impresivnom - ka gradu koji priča stare priče i nosi Andrićevo ime - Andrićgradu, turističkom, kulturnom i administrativnom kompleksu smještenom na poluostrvu između rijeka Drina i Rzav. Nastao je kao ideja Emira Kusturice o kamenom srednjovjekovnom gradu inspirisanom djelima i likovima nobelovca, a u arhitektonskom pogledu grad je mješavina različitih epoha i stilova koji su se smjenjivali kroz istoriju ovog područja - vizantijski stil, otomanski period, renesansa, klasicizam. Šetnjom kroz kameni grad naići ćete na Andrićev institut, Gradsku kuću, ulaznu vizantijsku kulu, studentski dom, šetalište načičkano knjižarama, galerijama, restoranima, zatim na trgove, spomenike Ivi Andriću i Petru II Petroviću Njegošu, a na kraju šetališta uzdiže se crkva posvećena svetom caru Lazaru i kosovskim mučenicima.

Nakon što ste istražili grad i opet se prisjetili svih Andrićevih junaka, pazarite suvenire, pretežno magnete s motivima grada, po povoljnim cijenama - već od jednu KM. Zatim, u sklopu uličica i trgova možete da pronađete mjesto za odmor i kafu, za koju ćete izdvojiti 1,5 KM.

Ali za kraj obilaska Višegrada opet ćete se naći pred ćuprijom. Sjednite na neku od klupa sa kojih pogled puca na most i saberite utiske... A to neće biti lak zadatak! Kako sam Andrić pripovijeda: "Prva slika mosta, kojoj je bilo suđeno da se ostvari, blesnula je, naravno, još posve neodređena i maglovita, u mašti desetogodišnjeg dečaka iz obližnjeg sela Sokolovića, jednog jutra 1516. godine, kad su ga tuda proveli na putu iz njegovog sela za daleki svetli i strašni Stambol". Godinama kasnije nobelovac je Višegrad i ćupriju stavio u centar svoje priče, a još mnogo godina kasnije, danas, ostaje samo da se divimo kontrastu između trajnosti mosta i prolaznosti ljudskog života - sam most predstavlja suprotnost ljudskoj sudbini, koja je prolazna u odnosu na kamenu građevinu, koja je vječna. Nijemi je posmatrač istorije i svjedok vijekova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije