Tradicija pripovijedanja u Marakešu ima drevne korijene i smatra se da datira još iz 11. vijeka. Iako se još održala, pitanje je koliko dugo može opstati u svijetu punom savremene tehnologije.
"Cafe de France" u Marakešu je nešto poput institucije. Riječ je o najstarijem i najpoznatijem mjestu okupljanja koje se nalazi na glavnom trgu Džma el Fna. Datira iz vremena francuskog protektorata i još izgleda kao da se baš ništa nije mijenjalo od njegovog osnivanja.
Ovdje su "radili" neki od najpoznatijih marakeških pripovjedača, među kojima i Abderahim el Makuri, visoki, mršavi starac, dubokih očiju i izraženog nosa. Abderahim za sebe ponosno kaže da je pripovjedač i jedan od od posljednjih tzv. Hlaykia, kako ih zovu u Marakešu.
RECITOVANJE: Obično predveče, kada sunce zađe i mujezin pozove na molitvu, Abderahim počinje da recituje stihove molitvi, a zatim slijede mitovi, legende i narodne priče. Kako priča postaje interesantnija, tako se sve više ljudi okuplja oko njega.
Postoji stara izreka u Marakešu koja kaže: "Kada jedan pripovjedač umre, kao da spalite biblioteku." Abderahim je tokom svih ovih godina vidio mnoge kolege kako odlaze na put bez povratka. Neki su tokom godina odustali od ovog tradicionalnog poziva, jer im je isplativije turistima čistiti cipele. Gomile koje su se nekada okupljale oko pripovjedača danas radije gledaju TV u baštama obližnjih kafea.
Krajem sedamdesetih na glavnom trgu bilo je blizu 20 pripovjedača. Danas je ostao samo Abderahim.
Abderahim se nadao da će njegov sin Zoheir nastaviti tradiciju. O njima je čak snimljen i dokumentarni film, koji je prikazan na Marakeš međunarodnom filmskom festivalu. Međutim, mladi Zoheir se nije mogao izboriti s iznenadnom slavom i dobio je nervni slom. Abderahim i njegova supruga kažu da se već godinama bore s njegovom bolešću, te da su ga morali ispisati iz škole. Danas je malo bolje, ali se roditelji i dalje bore da mu nabave sve potrebne lijekove.
NA MARGINI: Iako ne gubi nadu da će se Zoheir oporaviti i jednog dana pripovijedati priče na glavnom trgu, Abderahim priznaje da njegov poziv više nije popularan u Maroku.
"Evo, pogledajte, na ovom trgu više nema mjesta za pripovjedače. Ovdje je suviše bučno, prodaje se sve što se stigne, od afrodizijaka do lažnih zuba", kaže Abderahim, strahujući da će ga "vrijeme pregaziti".
Umjetnost pripovijedanja, koja živi već 1.000 godina, danas više ne može pratiti korak s vremenom. Gužva, buka i nova tehnologija su ih u potpunosti stavili na samu marginu.
Ipak, da sve nije tako crno svjedoči i to da je otvoren novi kafe, koji bi jednog dana mogao biti popularan kao "Cafe de France". Ovdje pokušavaju vratiti popularnost umjetnosti pripovijedanja, a mladi Marokanci redovno dolaze ovamo, slušajući stare priče, nastojeći ih prepričati na način kako su to radili vijekovima.
Da li će pripovijedanje opsati u Marakešu ostaje da se vidi, a o tome možda najbolje govori još jedna stara marokanska izreka: "Ništa nije sigurno, ali sve je moguće."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.