Sarajevo će vam kao turisti samo ispričati svoje priče. Pokazaće vam istorijsko gradsko jezgro s kulturno-istorijskim građevinama koje vrve od turista. Turisti, ali i putnici namjernici su se nekoliko mjeseci unazad "slili" u grad na Miljacki kako bi obilježili stogodišnjicu atentata na Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, da bi prisustvovali Sarajevo film festivalu, uživali u sadržajima "Baščaršijskih noći", a i prije dvije sedmice za vrijeme Internacionalnog pozorišnog festivala MESS Sarajevo je "neznancima" pružilo ruke.
Stihovima Vojislava Ilića "Kad ponoć caruje svudi, diže se prošlosti duh. Ozaren buktinjom slave, on tajom žudi, il' kroz noć sumorno bludi i tihom pjesmom i blagim nebeskim glasom, on s tugom budi prošlosti davno vrijeme" mogao bi se opisati prvi pogled na Sarajevo, jer, zaista, grad i danas, u nekim dijelovima, prvenstveno u dijelu na Baščaršiji i oko nje, izgleda kao da duh prošlosti čuva od modernizacije i evropeizacije stare uličice i kuće, fasade, katedrale, crkve, ali i vedri duh Sarajlija.
Pored najvećih stjecišta turista - cijele Baščaršije, Sebilja, Gazi Husrev-begove džamije, Vijećnice, saborne crkve posvećene rođenju presvete Bogorodice, katedrale Srca Isusova - Sarajevo se može pohvaliti i, za turiste, manje poznatim lokacijama, ali koje svakako zalužuju da im se posveti pažnja - Despića kuća, Svrzina kuća, "Inat kuća", "Velike daire" i "Male daire", Stara pravoslavna crkva, "Kuća sevdaha", Sahat-kula, Gazi Husrev-begov bezistan, te mnogobrojni mostovi koji spajaju obale Miljacke.
Despića kuća: Muzejsko-izložbeni objekat u Sarajevu, koji prikazuje kulturu stanovanja bogate, trgovačke, pravoslavne porodice je Despića kuća. Nalazi se u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Latinske ćuprije. Porodica Despić je kuću poklonila gradu, a danas je u vlasništvu Muzeja Sarajeva, i koristi se kao njegov depandans, te se može posjetiti po cijeni od tri KM. Kuća je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Svrzina kuća: Pored Despića kuće, depandanse Muzeja Sarajeva čine i Muzej Jevreja BiH, Brusa bezistan i Muzej Sarajevo 1878 - 1914, te Svrzina kuća, koju možete obići, takođe, za tri KM. Kuću je sagradila sarajevska porodica Glođo, a ista kasnije prelazi u vlasništvo porodice Svrzo. Svrzina kuća predstavlja tipični primjer arhitekture starog vremena, podijeljena na selamluk - javni dio, i haremluk - porodični dio.
"Inat kuća": Kada je Austrougarska monarhija došla na vlast u BiH, izgradila je mnoge zgrade. Ali kada su počeli izgradnju Vijećnice, iskusili su inat i tvrdoglavost bosanskog čovjeka. Lokacija za gradnju Vijećnice je bila na samoj desnoj obali rijeke Miljacke, a gradnjom su predviđena rušenja okolnih kuća uz obeštećenje, među kojima je bila i kuća starog Benderije. On nije dao da mu ruše kuću, te je nakon pregovora starac zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci kuću na drugu stranu rijeke, ciglu po ciglu. Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada Benderijina kuća je prozvana "Inat kuća", po njegovom inatu. Kuća je 1997. godine pretvorena u restoran bosanske kuhinje.
Stara pravoslavna crkva: U samom srcu starog grada, u neposrednoj blizini baščaršijskog trga nalazi se Stara pravoslavna crkva (crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila). Prvi put se pominje 1539. godine, ali se pretpostavlja da je izgrađena na temeljima još starije bogomolje. Opasana je zidom čije dvorište nadahnjuje posjetioca da u mislima odluta nekoliko vijekova unazad. Ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija bilježi da je tadašnji namjesnik Bosne Gazi Husrev-beg dao dozvolu za gradnju crkve na molbu svog roba Matijaša.
Za crkvu se veže legenda koja kaže kako je na istom mjestu postojala crkva koju su Osmanlije srušile prilikom osvajanja Bosne. Na zahtjev hrišćana turski sultan ispuni njihovu želju da se na tom mjestu sagradi nova crkva, ali postavi i uslov - crkva ne smije biti veća od volovske kože. Neki mudri starac se dosjeti pa izreza kožu na tanke kaiševe, njima označi zemljište i omogući da se sagradi dovoljno velika crkva i da se ispuni sultanov uslov.
Godišnje ovaj spomenik kulture posjete hiljade turista, a ulaz je četiri KM.
"Velike daire": Sarajevski trgovac Hadži Ibrahim dao je oko 1776. godine sagraditi "Velike daire". Od tog vremana pa do danas daire (daira je arapska riječ i znači krug, a u arhitektonskom smislu označava grupu trgovačkih magaza formiranih oko zajedničkog dvorišta pod jednim krovom i sa jednim zajedničkim ulazom s ulice u dvorište) su prošle kroz mnogobrojne restauratorske zahvate, te danas u ovom objektu možemo uživati u kafi i tradicionalnoj kuhinji.
"Male daire": Prolazeći kroz filigaranski niz baščarsijskih ulica, naići ćemo, negdje na desnoj strani od Sebilja, na neobično i egzotično mjesto - orijentalnu kafanu "Halvat", ili "Male daire", kako se nekad zvala. Neobavezno postavljeni stolovi u omanjoj bašti tog pomalo skrovitog mjesta samo su varka za manje pronicljive posmatrače. Iza tog gotovo svakodnevnog baštenskog inventara sa drvenim stolovima i stolicama krije se zanimljiv i čudnovat svijet - udaljene zemlje Orijenta isijavaju sjaj svojih tradicija u ovom skrovitom dijelu Sarajeva. "Halvat" je i bosanska kuća u kojoj se može popiti turska kafa, ali i tipična orijentalna zajednica koja, uz nargilu, nudi i desetak vrsta čajeva.
Sahat-kula: Jedna od najprepoznatljivijih građevina u starom dijelu grada je Sahat-kula, visoka 30 metara, a koju svi pamtimo iz filma "Valter brani Sarajevo".
Današnji satni mehanizam na kuli u Sarajevo su iz Londona donijeli trgovci Hašimaga Glođo i Mehaga Kapetanović 1876. godine, a posebnost kule je u tome što je ona vjerovatno jedini javni sat u svijetu koji mjeri lunarno, "a la turca" vrijeme, usklađeno prema vremenu islamskih molitvi.
Posjetite Sarajevo, a ono će vam kao u stihovima Đorđa Balaševića pružiti ruke - "A Sarajevo... Lakoverno, detinjasto... Zato ono prvo i pruža ruke...", a duh prošlosti s početka priče sigurno će i dalje čuvati autentičnost grada na Miljacki.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
