Ako mislite da je kod nas hladno onda biste svakako trebalo da posjetite selo Ojmjakon i, vjerujte, vrlo brzo biste promijenili mišljenje.
Naime, to istočnosibirsko selo je veoma neobično mjesto. To je najhladnije naselje na planeti, ali u njemu sunce uvijek zasljepljujuće sija i srećni stogodišnjaci na - 70 stepeni Celzijusovih napasaju jelene.
S prosječnim januarskim temperaturama od - 50 Celzijusovih ovo je definitivno najhladnije stalno naseljeno mjesto na planeti.
Poznato još i kao "pol hladnoće", ovo je mjesto gdje je najniža izmjerena temperatura iznosila - 71,2 stepena Celzijusovih, što je najniža temperatura izmjerena u jednom naseljenom mjestu na sjevernoj hemisferi.
Ovo selo je dom za oko 500 žitelja, a tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka je bilo svojevrsna stanica gdje su odmarali nomadi koji su vodili svoja stada na ispašu i gdje su stoku napajali vodom.
U Ojmjakonu se i voda čudno ponaša: ne zamrzava čak i na - 60 stepeni. Nema tu nikakvih vradžbina ili šamanizama. Dubina zamrzavanja tla u ovom regionu je najveća na svijetu - do 1.500 metara u dubinu. Smrznuta zemlja se širi i potiskuje podzemne vode na površinu. Inače, riječ ojmjakon na jeziku ovdašnjih Tungusa upravo to znači - rijeka koja se ne smrzava.
Ovo mjesto je naseljeno za vrijeme sovjetskih vlasti, koje su ovdje stvorili uslove za život uglavnom nomadskim zajednicama. Vremenom, ovo je postao dom za članove stotina domaćinstava.
Iako je teško zamisliti da ljudi uopšte mogu živjeti u tako teškim klimatskim uslovima, taj kraj je zapravo čuven po svojim dugovječnim žiteljima. Na dužinu života vjerovatno utiču već poznati faktori: savršeno čist vazduh, savršeno čista voda, aktivan način života i zdrava ishrana. Ljudi ovdje jedu uglavnom ribu, konjsko meso i mliječne proizvode. Nedostatak voća kompenzuju divljim plodovima.
U najhladnijem naselju na planeti sunce uvijek zasljepljujuće sija i srećni stogodišnjaci na - 70 stepeni Celzijusovih napasaju jelene
Tungus Andrej Danilov ima 102 godine. Čitav život je čuvao jelene, to mu je bio posao. Tungusi su prestali da prave kolibe od jelenske kože, tako da Andrej noćiva u šatoru od cirade na - 70 stepeni Celzijusovih i uvijek je bodar i raspoložen. Otac mu je živio 117 godina, a majka 108. Andrejevi prijatelji, bračni par Arjan i Afrosinija, žive u okruglom šatoru koji tamošnji žitelji nazivaju jurta. Nikada nisu imali djece, pa su nedavno, kad su napunili 90 godina, usvojili jednu djevojčicu. Sada se Arjan i Afrosinija bave uzgojem stoke. Kažu da nikada u životu nisu bili bolesni.
Oboje vjeruju da su uzrok njihovog zdravlja dva mliječna proizvoda: hajak i kjorčeh. Hajak po ukusu i boji podsjeća na punomasni puter, dok kjorčeh po recepturi liči na naš sladoled: svježe kravlje mlijeko se umuti sa voćnim plodovima, a zatim se dobijena masa zamrzava i od nje se prave lepinje. Inače, doktori priznaju da ovdje ne možete pronaći neuhranjenog čovjeka, jer mlijeko koje se ovdje koristi sadrži nevjerovatan broj mikronutrijenata.
Inače, žitelji Ojmjakona se i danas griju isključivo na drvo i ugalj i jedina prodavnica u selu im pruža neke od blagodati savremenog života poput higijenskih proizovda i ostalih kućnih potrepština. Žitelji Ojmjakona su vremenom "oguglali" na teške životne uslove, a krzno ovdje nije luksuz nego jedina stvar koja vas može zaštititi od zime. U selu postoji i škola koju zatvaraju samo ako se temperatura spusti ispod 52 stepena.
Selo se nalazi na 750 metara nadmorske visine. Dužina dana varira zavisno od godišnjeg doba pa tako u decembru imaju svega tri sata dnevnog svjetla, dok ljeti dan traje čak 21 sat.
Zanimljivo je da ovdje nema vjetra, vrijeme je uglavnom sunčano, u dolini između planina prostire se mješavina tundre i stepe, gdje mirno lutaju kosmati konji koji nisu veći od cirkuskog ponija i nimalo ne liče na svoje srodnike iz toplijih krajeva: njihova gusta dlaka zimi bude duga i po 10 centimetara, a griva im ne pokriva samo vrat, nego i dio leđa. Izdaleka se ne može lako odrediti da li je konj ili medvjed. Ovi jedinstveni jakutski konji su vršnjaci mamuta. Za Tunguse, ovdašnje žitelje, oni su vjerni saborci u preživljavanju na "polu hladnoće".
Na mrazu ispod - 60 stepeni za nekoliko sekundi može da promrzne lice ako se ničim ne zaštiti - dovoljno je da samo malo dune vjetar. Živa se u termometrima zamrzava, a kad se vrela voda sipa u šolju i prospe u vazduh, pretvara se u snježni oblak. Vrlo je teško upaliti automobil na takvom mrazu. Strani automobili po takvom vremenu uopšte ne mogu upaliti, a ruski ural ili UAZ mogu da se zagriju samo uz pomoć otvorenog plamena iz let-lampe. Kad se automobil tek zagrije, ono mora prvih nekoliko kilometara da ide samo pravo, jer prilikom skretanja može da otpadne točak. Zapravo, automobile rijetko kada i gase, jer ih onda teško mogu upaliti.
Uprkos nevjerovatnim zimama, ljeta su ovdje veoma prijatnja i u junu i julu nerijetko bude i po 30 stepeni Celzijusovih.
Ovdje se i voda čudno ponaša: ne zamrzava čak i na - 60 stepeni
I dok stariji žitelji žive u šatorima ili tzv. jurtama, mlađi žitelji su izgradili čvrste kuće. Ipak, jedina mana je što su im toaleti i dalje vani pa je malo teško zamisliit odlazak u poljski WC na - 60 stepeni Celzijusovih, ali to je za ove ljude nešto sasvim normalno. Lokalnu trafo-stanicu pokreću na ugalj, a kad nema uglja, onda lože drvo. Ukoliko samo na nekoliko sati prestanu ložiti, cijevi mrznu i pucaju.
Najbliži grad je Jakutsk, koji se nalazi na dva dana vožnje od Ojmjakona, i to je ujedno i regionalni centar, ali i najhladniji grad na svijetu. Ima dva aerodroma, te Univerzitet, osnovne i srednje škole, pozorište i muzeje.
Svakodnevno problemi žitelja ovog sela su ti da, recimo, ne smiju piti vodu vani, jer će im se čaša automatski zalijepiti za usne, ili to što olovke i pera ne mogu da funkcionišu da ovim temperaturama, jer se tinta ledi pa ih moraju grijati samo da bi se potpisali. Čak i da ovaj kraj ima signal mobilne telefonije, mobilni telefoni ne bi mogli raditi u ovim uslovima, tako da niko od seljana nema taj aparat.
Jedan od velikih problema seljana svakako je i sahranjivanje mrtvih. Naime, ukoliko neko umre na niskim temperaturama, seljani znaju da kopaju raku i po tri dana, jer je zemlja zamrznuta. Da bi sebi, koliko-toliko, olakšali posao, na mjestu gdje kopaju satima pale velike logorske vatre, sa ciljem da se zemlja ugrije. U zavisnosti od temperature, kopanje zna da potraje i po nekoliko dana, ali obično traje tri dana.
Inače, selo je postalo i turistička atrakcija pa ga turistički radnici reklamiraju kao svojevrsnu avanturu za sve one koji žele da iskuse život u nezamislivim uslovima. Interesantno, ali zainteresovanih ima više nego što je smještajnih kapaciteta.
Stroganina u slast
I dok žitelji Ojmjakona važe za veoma dugovječene i zdrave ljude, ovo je najpopularnije njihovo jelo koje se zove stroganina i koje nije moguće napraviti nigdje osim ovdje. Priprema počinje još dok se lovi riba. Sprema se isključivo od delikatesnih vrsta ribe: kečige, mladice i "čira" (Coregonus nasus), s tim što riba mora biti ulovljena pod ledom. Tek ulovljenu ribu ubijaju jednim preciznim udarcem i puštaju da se zamrzne, ali je sve vrijeme ispravljaju, jer ako se zamrzne iskrivljena, teško će je poslije strugati. Stroganina se jede skoro isto kao španski hamon. Zamrznutu ribu unose u kuću i odmah počinju da je stružu (na ruskom strogat, otuda i naziv stroganina). Ribu stružu tako da svaki sloj bude prošaran potkožnim masnim tkivom - upravo ono sadrži masne kiseline omega-3, koje poboljšavaju rad srca i usporavaju starenje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
