Vašington, glavni grad Sjedinjenih Američkih Država, po mnogo čemu se razlikuje od većine drugih glavnih gradova i administrativnih centara u svijetu. Vjerovatno je najvažniji razlog za to činjenica što je grad od početka dizajniran i planiran kao jedan veliki spomenik koji treba da pokaže ne samo reprezentativnost te američke metropole, nego ujedno da predstavi čitavu američku istoriju i sve ono najvažnije.
Ako stanete ispred spomenika Džordžu Vašingtonu - 170 metara visoki mramorni stub posvećen prvom američkom predsjedniku, sve ono što je bitno u gradu u odnosu na spomenik naći će se tačno na četiri strane svijeta. Pogledate li na sjever, na nekih 300 metara ispred vas ugledaćete obrise Bijele kuće i Južnog travnjaka. S druge strane kuće je Avenija Pensilvanija na kojoj se od ranog jutra do kasno u noć turisti fotografišu ispred Bijele kuće, dolaze školske ekskurzije, ali i demonstranti kojih uvijek ima ispred tog zdanja. Upravo je taj fenomen jedno od najznačajnijih obilježja američke demokratije - da svako ima pravo da stane ispred Bijele kuće i američkom predsjedniku "u lice" kaže sve što misli.
PROTESTI ISPRED BIJELE KUĆE: Upravo na jednom od takvih protesta upoznajemo Džeka, koji kaže da je bivši državni službenik i tvrdi da su američka vlada i Centralna obavještajna agencija (CIA) ubili američkog predsjednika Džona Kenedija. Džek i njegovi prijatelji traže od Baraka Obame, aktuelnog američkog predsjednika, "da objavi dokumenta CIA koja to dokazuju".
"Kenedija je ubila naša vlastita vlada. Mi zahtijevamo da CIA prestane da laže i da da javnosti na uvid dokumente koje sakriva", rekao je Džek tokom protesta.
Iako nismo najbolje razumjeli šta je tačno problem i zbog čega smatraju da je vlast odgovorna za Kenedijevo ubistvo, upalo nam je u oči koliko je normalno da svako slobodno iznese svoje mišljenje, ma koliko se činilo kontroverzno. Džeku skrećemo pažnju na činjenicu da bi u mnogo drugih zemalja mogao završiti u zatvoru. Činio nam se malo zbunjen, jer je, kaže, za Amerikance nešto najnormalnije da kritikuju koga hoće i koliko hoće, te ponavlja da je u SAD sloboda govora svetinja.
Još upečatljiviji primjer se desio nekoliko dana kasnije. Ispred Bijele kuće došao je čovjek u islamskoj vjerskoj odjeći, noseći transparente na arapskom. Ispred ograde prostro je tepih, kleknuo, stisnuo prijeteći šaku, a zatim uputio bujicu prijetnji i gnjevnih riječi na arapskom jeziku prema Bijeloj kući. Niko od građana koji su se tu zatekli, turista, policajaca na dužnosti i agenata Tajne službe na kapiji se nije ni okrenuo. Nakon desetak minuta, taj čovjek je smotao svoj tepih, stavio ga na rame i mirno otišao.
Ponovo smo ispred spomenika Džordžu Vašingtonu. Okrećemo se desno, prema istoku. Na oko dva kilometara ispred nas vidimo ogromne konture Kapitol hila - američkog Kongresa i centra američke demokratije. Sve adrese u gradu kreću upravo s tog mjesta. Tu je Vašington podijeljen na četiri zone i svaka ulica se računa prema stranama svijeta, tako da uvijek nepogrešivo tačno znate gdje se nalazite u gradu u odnosu na zgradu Kongresa.
PODJELA VLASTI: Slično evropskom uređenju, i u Americi postoji trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ono u čemu se razlikuje u odnosu na evropski kontinentalni sistem je da u SAD funkcija predsjednika države i premijera objedinjena u jednu funkciju, a ne postoji klasična vlada. Sličnije je njemačkom kabinetskom sistemu, ali s još većim ovlaštenjima predsjednika, koji ima skoro potpunu izvršnu moć.
Nasuprot njemu, američki Kongres je podijeljen u dvije komore - Predstavnički dom, koji predstavlja američke građane, i Senat, koji predstavlja savezne države. Kako su nam objasnili naši domaćini, Džejms Medison, otac američkog ustava, želio je stvoriti sistem državne vlasti u kojoj će postojati ravnoteža moći između tri grane. I tu sam shvatio možda najvažniju crtu američkog pogleda na državno uređenje. U njegovom srcu je debata, konstruktivni konflikt različitih grupa od kojih se svaka bori za svoje interese. Medison se nadao da će ti konstruktivni konflikti dovesti do sistema u kojem neće biti zloupotreba moći jer će svi jedni druge kontrolisati. Shvatio sam i da je trenutno najveći konflikt u Americi - borba između republikanskog kongresa i demokratskog predsjednika koja se, dijelom, ogleda i u činjenici da Kongres odbija da imenuje Obamine ambasadore - u stvari normalna epizoda dinamičkog američkog političkog života. Za Evropljane bi ovakav sukob bio u najmanju ruku neprijatan, ali za Amerikance, kako sam vidio na terenu, to je sasvim normalno i niko se zbog toga pretjerano ne uzbuđuje.
SVEMIRSKA KAPSULA: Između Vašingtonovog spomenika i zgrade Kongresa nalazi se Nešnl Mol, velika zelena površina na kojoj se tokom vrućih ljetnih mjeseci okupljaju mladi dok uživaju u svom slobodnom vremenu. Nije rijetka slika da vidite i ponekog biznismena u kravati i odijelu kako je skinuo sako, izuo cipele i čarape dok sjedi na travi sa koka-kolom i hamburgerom u ruci.
U tom dijelu nalaze se čuveni "Smithsonian" muzeji, a među najzanimljivijim je svakako "Air&Space" u kojem se nalaze svi najvredniji eksponati iz istorije američke avijacije i svemirske tehnike - od originalne kapsule "Apolla 11" iz misije na Mjesec, originalnog prvog aviona braće Rajt i drugih čuda tehnike. Zanimljivo je da su Amerikanci u saradnji sa Rusijom u muzeju izložili vrijedne primjerke sovjetske svemirske tehnologije. U muzeju se, naime, nalazi i sovjetska kapsula "Sojuz" i jedno od originalnih odijela Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru, prema kojem se kustosi muzeja odnose s velikim poštovanjem i divljenjem.
Inače, rijetko je da federalna vlada finansira muzeje, u koje je, usput rečeno, ulaz besplatan. Većinu muzeja vode privatne fondacije i građani. Ideja je da sami građani nađu novac i organizuju muzeje, i razne druge inicijative, a federalna vlada onda donatore oslobađa plaćanja poreza za donirane iznose.
LINKOLNOV CITAT: Lijevo od Vašingtonovog spomenika je Linkolnov memorijal - spomen na Abrahama Linkolna, vjerovatno najpoznatijeg i najpopularnijeg američkog predsjednika, koji je ukinuo ropstvo, vodio naciju u Građanskom ratu od 1861. do 1864, ali i svojom politikom kompromisa i pažljivog postupanja sa otcijepljenim južnim zemljama spasio SAD od izvjesnog raspada.
U memorijalu se na zidu nalazi ugraviran najpoznatiji Linkolnov govor posvećen palima u ratu, pomirenju i obnovi nacije, a koji je održan u Getisburgu nakon završetka Američkog građanskog rata. Zadnju rečenicu vam naizust može izgovoriti svaki obrazovaniji Amerikanac: "Pred nama je veliki zadatak, da odamo počast palima, da njihova žrtva nije bila uzaludna i sa najvećom odlučnošću učinimo sve da ova nacija pod kapom nebeskom bude ponovo rođena u slobodi, i da narodna vlast, od naroda, za narod, nikada ne nestane sa ove zemlje."
Između Linkolnovog memorijala i Vašingtonovog spomenika nalazi se Reflekšn pul - pravougaoni bazen koji je svjedok mnogih istorijskih događaja, uključujući i čuveni govor velikog borca za ljudska prava Martina Lutera Kinga za jednakost crnaca u Americi.
ARLINGTON GROBLJE: Suprotno od Bijele kuće, na južnoj strani Vašingtonovog spomenika, nalazi se rijeka Potomak, a preko puta nje već je savezna država Virdžinija i čuveno Arlington groblje posvećeno palim borcima. S vašingtonske strane rijeke nalazi se još nekoliko memorijalnih grobalja i spomenika, uključujući i spomenik palima u Korejskom ratu, Drugom svjetskom ratu i Vijetnamskom ratu, čija je izgradnja bila prožeta kontroverzama. Kako su nam rekli naši domaćini, s obzirom na to da je Vijetnamski rat bio užasno nepopularan među Amerikancima, bilo je mnogo prepirki o tome kakvu vrstu počasti treba da dobiju vojnici poginuli u njemu. Spomenik, koji je na kraju izgrađen u obliku tri crna obeliska na koja su uklesana imena oko 60.000 poginulih vojnika, bio je toliko nepopularan da su vlasti jedno vrijeme odbijale da izdaju građevinsku dozvolu za njegovu izgradnju. I nakon što je izgrađen bilo je dosta nezadovoljstva, pa je spomeniku kasnije dodata velika skulptura tri američka vojnika. Međutim, nakon nekoliko godina ljudi su shvatili snažnu, pozitivnu simboliku spomenika i danas je to jedan od najpopularnijih spomenika američkim vojnicima koji dnevno posjete na hiljade turista. Interesovanje je toliko poraslo da je u međuvremenu izgrađen "pomičan zid" - kopija originalnog zida koji putuje Amerikom i postavlja se u raznim gradovima kako bi svi mogli da ga vide. Snažna simbolika je u tome da je spomenik izgrađen tako kao da izvire iz zemlje, predstavljajući besmrtnost i vječnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
