Život u megametropolama poput Njujorka, Tokija, Los Anđelesa ili Londona po mnogim stvarima se ne čini toliko atraktivnim - od visokih cijena, preko saobraćajnih gužvi, velikog broja ljudi na malom prostoru i smoga...
Ali ima nešto što život u gradovima poput Londona čini neodoljivim - činjenica da ti gradovi nikad ne spavaju.
Izađete li, na primjer, u centar Londona u bilo koje doba dana ili noći, bilo kojeg dana u sedmici, vidjećete zanimljive stvari koje se u manjim gradovima poput Banjaluke ili Sarajeva dešavaju, možda, jedanput godišnje. Ili nikad.
NACIONALNA GALERIJA
Tokom mog nedavnog boravka u Londonu odlučio sam se za jedan neobičan eksperiment: želio sam da "iskušam" London u uobičajenim, malim stvarima, sitnicama koje na prvi pogled ne djeluju nimalo atraktivno, ali na neki neobičan način možda o tom gradu govore više nego tomovi knjiga ili turističkih brošura. Tako sam se, sasvim slučajno i neplanirano, zaputio na Trafalgar skver, u centru Londona, odakle sam se odlučio prošetati gradom.
Inače, kad smo već na tom trgu, vrijedi spomenuti da se tu nalazi i jedna od najpoznatijih galerija na svijetu - čuvena "National Gallery", nacionalna galerija sa slikama još čuvenijih svjetskih majstora. Ulazak je, kao i u većinu državnih muzeja, besplatan, a posjetiocima se preporučuje da, po vlastitoj želji, doniraju pet funti za troškove održavanja.
Slike su poredane u skladu sa periodima i autorima, a u galeriji se nalaze djela Leonarda da Vinčija, Goje, Monea, Van Goga i mnogih drugih majstora slikarskog kista. Obilazak galerije predstavlja pravo zadovoljstvo, čak i ako ste, poput mene, "naturščik" kad je likovna umjetnost u pitanju. Ono što je mene fasciniralo mnogo više od same slikarske tehnike je da se na zidu pored vas nalaze umjetnička remek-djela stara 500 pa i više godina. Kada se približite platnu, jasno vidite ispucalu boju i tragove kista. Pitam kustosa da li slike vremenom, kroz restauraciju, ponovo preslikavaju kako bi im bila sačuvana boja. Kaže da su sve slike original, onako kako ih je naslikao sam autor. Pojedine boje, objasnio je, su izblijedile pa su mnoge slike izgubile originalni vizuelni identitet.
ULIČNI PERFORMERI
Ispred galerije, na Trafalger skveru, održavao se nekakav politički skup. Oko 500 Kurda je održavalo miting podrške gradu Kobaneu na sjeveru Iraka, koji se u vrijeme mog boravka (novembar 2014) nalazio pod opsadom terorista Islamske države. Okolo su prilazili znatiželjni građani Londona i uz aplauz davali podršku Kurdima. Trafalgar skver je jedan od najvećih trgova u Evropi i dobro mjesto za političke skupove.
Na stepeništu iznad trga nekoliko uličnih madžioničara izvodi trikove. Nakon aplauza oduševljenih posmatrača, madžioničar uz blagi i dostojanstveni naklon pruža svoj šeširić u koji posmatrači ubacuju male metalne novčiće kao znak da je trik bio dobar.
Nešto dalje, preko puta ulice, pravi ulični rok koncert. Grupa uličnih svirača - bubnjar, basista i gitarist, sviraju hitove "Rolling Stonesa". Nemaju vokal, a momak na fenderu kombinacijom akorda i solaža "imitira" Džegerov vokal. Voljeli ili ne voljeli muziku "Stonesa", ne možete odoljeti da se ne uklopite u ritam muzike i sami zanjišete, čak i ako niste neki plesač.
Dvoje ljudi, momak i djevojka, zagrljeni plešu uz "I Can Get No Satisfaction" izdvojivši se iz grupe, a ostatak publike ih ohrabruje dok izvode piruete. I vozači zaglavljeni u svojim limuzinama tokom uobičajenog saobraćajnog kolapsa u centru Londona znatiželjno okreću pogled ka uličnom performansu, olakšavajući na trenutak nesnošljive višesatne saobraćajne gužve.
KOVENT GARDEN
Nešto niže, kineska četvrt. Struje ljudi, ulaze i izlaze iz ogromnog broja radnji, a ulicom se širi neodoljivi miris začina kineske kuhinje. Ulazim u Konvent garden - prostor omeđen pabovima, radnjama, šoping centrima. Velika gužva je pred prodavnicom ajfona. Ni cijena od 800 funti za telefon I6 čini se da ne može "otjerati" znatiželjnike u želji da isprobaju posljednje čudo tehnike.
U blizini još jedan ulični performer. Sjedi na ogromnom biciklu s jednim točkom i na visini od barem 2,5 metra. Sa strane bicikl pridržavaju dvojica dobrovoljaca iz publike, dok performer odbrojava do trenutka kad će ga pustiti. Nakon što su ga pustili, zapanjena publika, zadržavajući dah, posmatra kako žongler vješto pedalira biciklom s te ogromne visine...
Nešto dalje na Ridžent stritu poseban događaj - izložba oldtajmera. Cijela ulica zatvorena je za saobraćaj, a na cesti se nanizali automobili s početka 20. vijeka i ponosnim vlasnicima koji se hvale svojim limenim ljepotanima. Nekoliko vlasnika dovelo je svoje porodice, a svi su obučeni u odijela iz istog vremenskog perioda, da upotpune ugođaj. Za trenutak sve izgleda kao da ste se nekim vremeplovom vratili u taj period. Grupa uličnih plesača, djevojaka i dječaka u crnim hlačama i suknjama, plešu uz ritmove "Shut Up And Drive" pjevačice Rijane, dok ih znatiželjna publika bodri u taktu "sladunjave" pop melodije.
BOEMSKA ČETVRT
Nešto dalje, promocija tesla S, najpoznatijeg električnog automobila iz SAD, koji je dobio ime po našem velikom naučniku.
Možete ga kupiti za cijenu od oko 50.000 funti. Sa jednim električnim punjenjem baterije možete preći oko 600 kilometara. Sve izgleda kao na sajmu automobila, tu su i nezaobilazne hostese čiji šarm pomalo skreće pažnju sa glavne limene atrakcije.
Nakon razgledanja automobila upućujem se ka Sohu - čuvenoj londonskoj boemskoj četvrti. Tu možete naći sve za zabavu, ali i poroke - od noćnih klubova, barova i javnih kuća pa sve do muzeja i poznatih filmskih studija i kina. U to vrijeme u Muzeju filma bila je otvorena izložba rekvizita iz filmova o Džejmsu Bondu, koju ste mogli posjetiti za ulaznicu od 7,5 funti.
Mene je zanimao čuveni klub "Bag O'Nails", mjesto u kojem je nekad davno prvi put svirao tada obskurni američki gitarista u potrazi za novcem i slavom. Zvao se Džimi Hendriks. U klub se, nažalost, nije moglo ući. Objasnili su mi da je ulaz samo za članove. Nije pomogla ni pres-akreditacija.
PODZEMNA ŽELJEZNICA
Ulazim u obližnju stanicu podzemne željeznice Oksford Sirkus. U susret mi dolazi prava ljudska bujica, koja bukvalno šiklja iz podzemnog okna. I sam upadam u bujicu s kojom ponirem u prokop ispod zemlje ka željezničkoj stanici. Fascinantno je da, uprkos tolikoj gužvi, nema guranja, galame niti nervoze. Svi ulaze strpljivo, iako se pomjeramo milimetar po milimetar.
Zamimljiv je podatak da u prosjeku svake sedmice jedna osoba izvrši samoubistvo bacanjem pod voz. Ali takve vijesti ne nalaze prostor u lokalnim medijima. Jednom sam se i sam zatekao u podzemnoj željeznici kad se desilo samoubistvo. Na razglasu ste mogli čuti samo sljedeće obavještenje: "Zbog incidenta sa putnikom zatvorena je linija Pikadili. Sve ostale linije rade normalno".
London je toliko ogroman grad da ni "manje" saobraćajne nesreće ne nalaze lako put do medija. U blizini stanice London Bridž nekoliko dana ranije vidio sam mjesto nesreće i ženu koja je nepomično ležala na cesti nakon što je na nju naletio autobus. Pored nje su bila kola Hitne pomoći i nekoliko policijskih vozila sa upaljenim rotacijama, a bolničari su stajali nepomično pored tijela, očigledno svjesni da se više ništa ne može učiniti. Kasnije sam vijest o tome bezuspješno pokušao naći na internetu. Ljudi su mi rekli da se takve stvari rijetko nalaze u novinskim člancima.
Bez obzira na to koliko dugo boravili u Londonu, svaki dan ćete naći nešto novo, zanimljivo i fascinantno. Bilo da se odlučite za posjete pozorištima, galerijama ili koncertima, ili samo da šetate ulicama i srećete ljude, sigurno vam nikad neće biti dosadno.
Nekako se čini da svi oni problemi koji prate život tog velegrada ne mogu suzbiti svu živost, dinamiku i multikulturni identitet koji London nosi sa sobom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
