BEOGRAD - Disleksiju, teškoću i savladavanju čitanja i pisanja, ima do deset odsto djece u Srbiji ali se ta smetnja kod mladih najčesće ne prepoznaje na vrijeme pošto se pripisuje njihovoj lenjosti, razmaženosti, a takav pogrešan pristup ima negativne posljedice po psihički razvoj djeteta i čitavo društvo.
Ukoliko se na vrijeme prepozna problem, disleksično dijete može mnogo da postigne tokom školovanja i u životu jer je često riječ o osobama sa natprosječnom inteligencijom, rekla je Tanjugu predsjednica Prvog srpskog društva za disleksiju Gordana Babić Cvetković.
Ona je navela primjer studenta koji ima disleksiju a prije nekoliko dana je na Matematičkom fakultetu diplomirao sa desetkom.
Disleksija se otkriva u školi, kada djete uči da piše i čita ali te vještine ne može da savlada poput njegovih vršnjaka. To često nailazi na nerazumjevanje učitelja, nastavnika, pa đaci dobijaju loše ocjene jer se ocenjuju po kriterijumima koji nisu prilagođeni njima.
"Sa tim lošim ocenama njima pada samopouzdanje, ne mogu da daju svoj maksimum pa se dešava da zbog nerazumevanja okoline napuste školu, a to za društvo znači možda i gubitak genijalca", rekla je Cvetković i istakla da u udruženju imaju djecu sa koeficijentom inteligencije 145, 160 iako ne mogu da prepišu lekciju na času.
Podsjetivši da se ovih dana obilježavaju Evropski dani svjesti o disleksiji, Cvetković ističe da je za disleksično djete najvažnije da određene stvari radi na način na koji to može.
"Ako ne stigne sve da prepiše na času, ne mora ali može da zapamti lekciju i sutradan tu lekciju da zna. Treba ih pustiti da rade ono što mogu. Neka od naše dece nisu imala nijednu zapisanu stranicu u svesci a iz tih predmeta su imala četvorke, petice", rekla je Cvetković.
Ona ističe da je u školama situacija nešto bolja uvođenjem inkluzije ali da disleksija i dalje nije sasvim prepoznata kod pedagoga, psihologa pa ni kod roditelja. Oni izbjegavaju da traže individulani obrazovni plan za djete jer ni sami nemaju svijest o tome da mu je potreban drugačiji pristup zbog specifičnog misaonog procesa.
Disleksična djeca imaju problem u lijevo-desno orijentaciji, često umaju ukrštenu dominaciju, desna ruka im je dominantna, a lijevo uho, lijeva noga. Posjeduju visoke sposobnosti za konstruktivno rješavanje vizuelnih problema i sve razumiju trodimenzionalno, ali se teže snalaze sa podacima koji su dati u jednoj ravni, dvodimenzionalno.
Često se dešava da, ukoliko ne uče slova kao trodimenzionlane simbole, ne mogu da ih nauče, sporije čitaju i pišu ili permutuju slogove, zamjenjuju slična slova, kada započnu red završe ga nekoliko linija niže jer ne mogu da kontrolišu taj prostor.
U pružanju podrške toj djeci veoma je važno da se djete ne osjeća inferiorno i da se podrže njegove jake strane, tako što će na primjer da odgovora usmeno, pismeni zadaci mogu tako da se naprave da djete malo piše a da zaokružuje, povezuje ili da mu se čita lekcija...
Cvetković je ukazala i da je rad prvog i za sada jedinog društva u Srbiji koje se bori za prava djece sa disleksijom poslednjih mjeseci zamrznut usljed nedostatka sredstava.
Humanitarna Fondacija Novi Beograd prepoznala je napore i želju udruženja za opstankom i omogućila je da se putem SMS poruke prikupljaju sredstva za nastavak normalnog rada udruženja.
Dovoljno je da se u poruci upiše 48 i pošalje na broj 3030, čime se društvu pomaže sa 100 dinara, rekla je Cvetković i istakla da "biti disleksičan nije sramota, ne znači da je neko manje vrijedan već znači drugačiji pogled na svijet, a to treba iskoristiti za dobrobit svih nas˝.
Društvo je do sada pokrenulo sajt "Disleksija Srbija" koji ima 60.000 poseta, a članovima je besplatno na raspolaganju elektronski priručnik "Šta svaki prosvetni radnik treba da zna o teškoćama u učenju˝. Održalo je mnoštvo okruglih stolova i tribina na temu lošeg tretmana disleksičnih učenika, organizovalo susrete roditelja, stručnjaka i disleksičara...
Cvetković je podsjetila da je među najuspešnijim ljudima u svijetu, biznismenima, naučnicima, glumcima, pjevačima, njih oko 30 odsto disleksično ali i da 40 do 60 odsto osuđenika na izdržavanju zatvorske kazne takođe ima disleksiju.
Poznati disleksičari su i Bil Gejts, Stiv Džobs, Tom Kruz, Kira Najtli, Pikaso, Dali, Čerčil, general Paton, Kenedi, Buš, Edison, Ajnštajn...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.