Rođenje djeteta ogromna je sreća za svaku porodicu, ali i izazov.
Rođenje blizanaca dvostruka je sreća, kao i izazov.
Doktor Branislav Lolić savjetuje da je potrebno kod svakog blizanca podstaknuti da postane nezavisna ličnost, te daje još korisnih smjernica.
Takođe, otkriva šta u kojoj fazi znači osmijeh bebe, kao i gukanje.
BLIZANCI
Cijelog života imati nekog vrlo bliskog, istog ili suprotnog pola - blizanca brata ili sestru je neizmjerna radost, te uvijek imati društvo za igru.
Iako se tome često pridaje značaj, nije bitno koji blizanac je rođen prije. Moguće je da postoji značajna razlika u težini i rastu. Takođe je moguće da postoji izražena dominacija jednog blizanca. Kako fizičke, tako blizanci, uprkos istom genetskom nasljeđu, mogu imati i različite intelektualne osobine ukoliko su u odgoju primijenjene drugačije metode. Koliko god da je korisno stalno biti u društvu brata ili sestre blizanca, toliko može da bude i opasno. Naime, blizanci usljed prevelike upućenosti jedno na drugo i činjenice da jedno drugo najbolje razumiju mogu da kaskaju u komunikaciji s okolinom. Potrebno je kod svakog blizanca podstaknuti da postane nezavisna ličnost - povremeno ih razdvajati tokom raspusta, oblačiti ih različito, nuditi različite igračke, ne treba ih upoređivati, niti im se obraćati kao da su jedno.
OSMIJEH
Čini se da se bebe smiješe od rođenja, ali koliko nam je poznato, to nisu osmijesi kojima je cilj socijalna komunikacija. Oni ne uključuju oči i čini se da se radi o refleksnim radnjama.
Tokom prve dvije sedmice bebe se uglavnom smiješe kad su pospane: kako im se opuštaju mišići, tako se javlja osmijeh. Ukoliko se prenu, biće ponovo uzbuđene i osmijeh će nestati: umirite ih i osmijeh će se možda vratiti.
U periodu od dvije naredne nedjelje neke bebe se mogu navesti na osmijeh kad su budne ako ih lagano stimulišete.
Do trenutka kad imaju oko šest sedmica, većina beba će se osmjehivati ako vidi nasmiješeno lice ili ako čuju poznat glas. Ovo pokazuje da beba prepoznaje one koji su joj najbliži i počinje da povezuje prizore sa zvukovima.
Do trećeg mjeseca beba se ne samo lakše osmjehuje zbog stvari i ljudi koji su joj poznati, nego definitivno zna i više voli vidjeti osobe koje brinu o njoj.
GUKANJE
Do trećeg mjeseca bebe već počinju da guču i život se čini jako uzbudljivim. U početku je gukanje samo glasovna igra, bebe otkrivaju bogatstvo zvukova koje mogu proizvoditi jezikom, zubima, nepcem i glasnim žicama. One beskonačno dugo vježbaju pravljenje tih glasovnih kombinacija, u istoj mjeri u kojoj vježbaju hvatanje predmeta ili prevrtanje.
One čak proizvode zvukove koje nikad prije nisu čule i koje neće koristiti kad nauče da govore.
Gukanje dojenčeta tokom prve godine isto je širom svijeta, bilo da je beba član porodice u kojoj se govori engleski, kineski ili hindu.
Sposobnost gukanja ugrađena je u razvojnu šemu i čak i vrlo zapuštena ili gluha dojenčad će gukati.
Bebe se rađaju s urođenim interesovanjem za ljudski glas i urođenom tendencijom da proizvode vlastite zvukove gukanja.
Sredinom prve godine većina beba vodi duge razgovore s odraslima kojima guče. Bebe putem tih razgovora uče pravila smjenjivanja u razgovoru, što je obrazac koji uključuje proizvodnju zvuka, pauzu kako bi se drugoj osobi omogućilo da odgovori, a zatim ponovo odgovaranje.
Većina ovih ranih vokalizacija su zvukovi gukanja koji se sastoje od jednog sloga, kao što su "taa" i "maa" i "buu". Bebini razgovori su puni radosti, a ako je uznemirena ili uplakana, ne želi da govori.
Tokom sedmog mjeseca beba postaje sve više svjesna govornih zvukova.
Gukanje se počinje ponavljati i zvuči više kao riječ od dva sloga, kao što su "ala", "amam", "mam" i "bubu". Ove riječi se polako diferenciraju i iza njih slijede novi zvukovi kao što su "imi", "aja" i "ipi". Beba je sve zadovoljnija glasovima koje sama proizvodi i nastavlja da se zabavlja uz uzbuđenje koje donose te nove vještine.
U osmom mjesecu bebe već žele da aktivno učestvuju u razgovoru odraslih i često galame da bi privukle pažnju kao da žele da se uključe u razgovor.
U devetom mjesecu bebin govor odjednom postaje razrađeniji i ona proizvodi duge razvučene nizove slogova kao što je: "lu-lu-lu".
Ubrzo nakon toga slogovi se kombinuju u duge komplikovane rečenice kao što su: "ah-di-da-bu-ma". Pojava ove vrste izražajnih, tečnih, raznolikih žargonskih signala signalizira da će uskoro doći do proizvodnje riječi.
Bebama je najviše potrebno da osobe koje brinu o njima odgovaraju na ove rane jezičke vještine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.