Zdravlje

Profesor Damjanović, endokrinolog: Izbjeći starenje nije moguće

Profesor Damjanović, endokrinolog: Izbjeći starenje nije moguće
Profesor Damjanović, endokrinolog: Izbjeći starenje nije moguće

Pitanje starenja nije pitanje naše želje i šta bi trebalo da uradimo da bismo bili stalno mladi. Mi možemo da imamo zdraviji stil života i da ulazimo u nešto što se zove normalno starenje, odnosno da izbegnemo ubrzano starenje i na tome možemo da radimo, ali izbeći starenje nije moguće, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Svetozar Damjanović, profesor endokrinolog, iz Beograda, koji je boravio u Banjaluci prije nekoliko dana na kongresu endokrinologa i dijabetologa.

NN: Na kongresu ste govorili o starenju, pa ako možete malo da nam približite Vašu temu?

Damjanović: Svi naši sistemi stare i na kongresu sam pričao o načinu starenje jednog sistema i o nekim malim razlikama koje postoje između muškog i ženskog pola. Kada pričamo o toj hipotalnoj i hipofiznoj adrenalnoj osobini, ona je bitna što reguliše naš odgovor na stres. To je jedna stvar i pod uticajem je jednog sistema, svetlosti, odnosno dana, tj. smena dana i noći, direktno je pod kontrolom biološkog sata u našem ogranizmu. Da bi se to shvatilo, mora da se zna da u mozgu postoji mesto koje je vezano za ritmove u našem ogranizmu, i svi naši ritmovi su vezani za smenu dana i noći, mi smo dnevne životinje, odnosno aktivne smo preko dana. Taj sistem koji nam omogućava da budemo aktivni preko dana i sistem koji nam omogućava da odgovaramo na stres su povezani, ta dva sistema regulišu sekreciju jednog hormona koji nazivamo kortizolom, i ono što je bitno, oba ova sistema i biološki sat i sistem odgovaraju na stres te su povezani sa energetskom homeostazom, energetskim balansom koji postoji u našem ogranizmu.

NN: Koje su svakodnevne navike koje bismo mogli početi primjenjivati kako bismo usporili proces starenja?

Damjanović: Pitanje starenja nije pitanje naše želje i šta bi trebalo da uradimo da bismo bili stalno mladi. Možemo da, uslovno rečeno, imamo zdraviji stil života i da ulazimo u nešto što se zove normalno starenje, odnosno da izbegnemo ubrzano, i na tome možemo da radimo, ali izbeći normalno starenje ne možemo. Proces starenje kreće od onog momenta od kada smo se rodili i celi život je jedan intenzitet starenja. Od trenutka kada smo se rodili počinjemo da starimo.

NN: Kako nauka objašnjava to da su neki ljudi i dalje mladoliki u kasnijem dobu, da li genetika igra ulogu u tome?

Damjanović: Genetika ima važnu ulogu, kao i uloga polova. Drugim rečima, u svakoj našoj osobini ulogu ima genetika. Ima nešto što se naziva heritabilitet, odnosno naslednost i ne postoji nijedna osobina u kojoj ne postoji nasledljivost i ona se objašnjava varijabilnošću naših gena, određenih sekvenci DNK, uslovno rečeno, ako govorimo o varijabilnosti gena koje su vezane za polni dimorfizam, za razlike u polovima one su locirane najvećim delom u polnim hromozomima, tačnije X hromozomima. Najveća mogućnost da nađemo gene koji variraju u funkciji pola, locirani su tu, ali ih ima u tzv. autosomima, znači u hromozomima koji regulišu druge telesne funkcije i ne samo to, nego ceo taj genski varijabilitet ne mora uvek da se pretoči u nešto što je genetski potpuno jasno definisano, ono je takođe podložno promenama zbog života u određenoj spoljnoj sredini. Spoljna sredina utiče na pojavu onog što mi fenotipski vidimo kao pojavu, drugim rečima, ta epigenetika koja modulira to nešto što definiše čista genetika je takođe važno i ono što mi vidimo golim okom nastaje u toj interakciji između genetike i efekta spoljne sredine koja odrađuje posao preko epigenetike i genetskih promena.

NN: Kada gledamo na to da se životni vijek skratio, da li samim tim dolazi i to toga da žene ranije ulaze u menopauzu?

Damjanović: Menopauza mora da se javi kod svake žene, ali je problem kod naših žena u shvatanju. Reproduktivni period može da bude rastegljiv pojam. Postoji optimalni period za rađanje, optimalni period za fertilitet. Kada se posmatra jedna generacija, kako idu godine, kako dolazi starost, onda se povećava mortalitet i morbilitet. Ali istovremeno gubi se sposobnost fertiliteta. Kada pričamo o fertilitetu, to jeste sposobnosti razmnožavanja, odnosno mogućnosti ostanka žene u drugom stanju, ali govorimo i o pojmu koji se zove fekundacija, što znači koliko smo sposobni da ostvarimo tu svoju sposobnost. Ne znam odakle ljudima svest o tome da mogu u pedesetim godinama da ostanu u drugom stanju i ko im je to dao. Možda se to može naći na internetu, ali manipulacije koje se sprovode ne menjaju našu biologiju.

NN: I na kraju, koliko medicina može pomoći da starimo sporije?

Damjanović: U budućnosti medicina osim tehničkih stvari neće moći ništa da radi jer sama biologija odrađuje posao. Mada i uslovi života u kojima živimo utiču na to. Na Severnom polu se ljudi verovatno razlikuju. Jedna je priča o onom sa čim dolazimo na svet i kako smo pripremljeni za dolazak, a druga je priča koji je naš stil života i naša životna sredina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije