Zdravlje

Vjeruj onoj ljubavi u sebi

Vjeruj onoj ljubavi u sebi
Vjeruj onoj ljubavi u sebi

Još kao klinka sam pjevala ovu Arsenovu pjesmu: "Znat ćeš, znat ćeš po svemu i znat ćeš po dodiru mom..." Kad dođe kraj ljubavi, osjetićeš po svemu. Samo nemoj da obmanjuješ taj tajni arhaični jezik koji će te polako uvoditi u tajne života i ljubavi. Zato, ne ispituj, osjećaj, gledaj, vjeruj, vjeruj onoj ljubavi u sebi i znaćeš.

Onda, kasnije kao žena, pitala sam sebe otkud ta moja intuicija, po kojem čulu sam tada naslućivala ono što se kasnije potvrdilo - to je predosjećaj.

Znači, to je neko saznanje prije nego što naša čula registruju neki novi događaj. I evo, danas najnovija istraživanja dokazuju da je svako biće, u stvari svaka ćelija u stanju da "saosjeti vibracije" drugog tijela i promjene kod njegovih događaja i misli. Koristim ovaj termin "vibracije" jer bi naučni termin bio "primarne ili primitivne percepcije" pa mi to nekako ne liježe u kalup. A taj "bioemotivni" kalup ili "emotivna mjera" o kojoj pričam je svojstvena ne samo kompleksnim organizmima kao što smo mi, već i sama ćelija jednog spermatozoida, pa čak i jedna najobičnija salata u bašti predosjeti promjenu u ponašanju onoga s kim je u relaciji.

Jedna istraživačka grupa je dokazala kako se sperma jednog davaoca mijenja u ponašanju dok je u epruveti, zavisno od toga što se dešava davaocu, čak i na daljini od nekoliko kilometara. A isto se dokazalo da je salata u stanju da osjeti kad joj se prilazi sa nožem ili vodom za zalijevanje. Tek toliko o nekim naučnim, moglo bi se reći kvantnim otkrićima, koja potvrđuju da materija nije mrtva, čak ni kad se radi o kamenu, nego baš suprotno - sve je živo i dok je aktivno prenosi različitom vibracijom misli, osjećaje i dijele ih s onima koji su u njihovoj sredini.

To je pogotovo jako s onima koje voliš, za koga si doživljajima i osjećajima vezan. Prema tome, ne možemo pričati o spoznaji sebe a da ne kažemo da postoji jedan "primitivni osjećaj" koji vibrira i zaleprša na laganom vjetarcu i koji u sebi već donosi vijesti o oluji ili o dobroj kišici koja će polako da natapa zrno pa klicu pa rod. A mi smo jedan od tih rodova, mi smo klica i zemaljska i nebeska, ne možemo negirati da nas zaboli tuđa bol kad je u pitanju neko do koga nam je stalo. I bombe u Siriji i Ukrajini ostavljaju u nama strah. U vezi sa svim ratovima koje sam doživjela ili o kojima sam čula imam osjećaj da su neke moje osovine poremećene ili zauvijek promijenjene.

 Ali ostanimo pri temi ljubavi jer je ona poslije rata i nepravde najveća ljudska avantura. I kako se može vidjeti iz Sanskrita, samo oni koji vole su besmrtni, oni koji vole ne umiru (a-mirti).

Prema tome, treba se navikavati, polako kao nekoj molitvi, toj prirodi u nama koja nosi božansku klicu i od koje mi rastemo i širimo naše grane i korijenja. Da bi nam to sve uspijevalo bolje, treba da jačamo naše saznanje o nama jer je to jedini način da saosjećamo i predosjećamo s drugima. Treba se privikavati da izostavljamo ono što je loše i privikavamo polako na ono što će neka vibracija u nama da ukaže da je to dobro.

Nije lako i jednostavno, ali treba "vjerovati u sebe" jer svi imamo tijelo koje je u stanju da "primitivno" prepozna osjećaje za dobro, kao da je onaj koji je sijao naše sjeme već sve to znao. Kasnije će, ako se ta navika povjerenja nastavi, osjećaji dospjeti do uma. Na tom dugom putu nije važno koliko puta smo se zaljubili u "pogrešnu" osobu, ako nije bio onaj pravi, važno je da je princip naše ljubavi bio naš vodič i da smo možda baš zahvaljujući toj drugoj osobi, koja nije bila ona prava, shvatili ili razumjeli nešto što će biti naše i što će nas dalje voditi sigurnije kroz život.

Neka svaka ljubav bude naše polje. Bilo da idemo tamo u boj ili u susret važno je da je princip koji nas tamo vodi pravedan. Niko ne može da kaže kako će se ta priča završiti, ali je važno da znamo da smo igrali korektno pa ko god pobijedio uspjeh je i od onih koji izgube.

Važno je kad već počneš neku igru da to radiš na najbolji način, kako bi rekao Šopenhauer, to što sada radite nije samo vaše, vaša djela se prenose i na buduće generacije. Treba imati snage vjerovati u dobre razloge, dobre i zdrave principe, a ljubav je ta koja u sebi nosi sve: altruizam, saosjećanje, participaciju, etiku, moral i zdravlje duševno i tjelesno.

Postavite pitanje

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabbadini možete slati na mail deskŽnezavisne.com. Dr Starčević-Sabbadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autorka je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Napisala je više knjiga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije