Život

Anđeo čileanskih deponija

Anđeo čileanskih deponija
Anđeo čileanskih deponija

Prije 12 godina Bernarda Galjardo je vidjela naslov u lokalnim novinama koji joj je promijenio život.

Nakon što je pročitala priču o mrtvoj bebi ostavljenoj na deponiji, odlučila je da joj mora nekako pomoći, da nađe svoj spokoj.

"Bila je to mrtva beba, bačena na deponiju", kaže ona, dodajući kako nije mogla prestati razmišljati o njoj.

Beba je pronađena u aprilu 2003. godine, a njen leš je stavljen u crnu vreću i bačen kao smeće. Ljudi koji traže sekundarne sirovine pronašli su mali leš na deponiji u čileanskom gradu Puerto Mont, piše BBC.

Galjardoova je bila zaprepaštena. Odmah je odlučila da ta beba mora biti dostojno sahranjena. Pokrenula je proces usvajanja mrtve bebe jer ju je jedino tako mogla sahraniti.

"Ako rodite mrtvo dijete, onda ga morate dostojno sahraniti, a ne baciti na deponiju. S druge strane ima i onih koji ubijaju tek rođenu djecu, što nije rijetkost", kaže Bernarda.

Ona je svjesna da postoje majke koje ne žele da zadrže svoju djecu, i na neki način ih može shvatiti. Ipak, dodaje da ne treba da rađaju djecu koju ne žele.

"Uglavnom se radi o mladim djevojkama koje ne znaju šta će s bebom ili djevojkama koje su žrtve silovanja", kaže ona.

Bernarda i sama priznaje da je silovana kao šesnaestogodišnja djevojka, sada već davne 1976. godine. Silovao ju je čovjek iz njenog komšiluka.

Nakon silovanja je ostala u drugom stanju, ali je odlučila da rodi dijete, koje je sama podigla.

"Nakon što sam silovana, moji prijatelji su bili ti koji su mi dali najveću podršku. Da nisam imala podršku sa strane, vjerovatno bih se osjećala bespomoćno, kao te djevojke", kaže ona. Drugi razlog zašto bacaju novorođenčad jeste siromaštvo.

"U današnje vrijeme jednostavno je tako, ne možete priuštiti još jedna usta koja ćete hraniti", priznaje iskreno Galjardoova.

Ona i sama kaže da je teško procijeniti koliko novorođenčadi završi na čileanskim deponijama. Zvanične statistike govore da se godišnje pronađe deset mrtvih beba, ali je ta cifra zasigurno veća jer se mnogi slučajevi ne prijavljuju. Bernardina želja da učini nešto za bebu sa deponije iz Puerto Monta bila je samo početak dugog birokratskog procesa.

Ona je shvatila da djevojčicu, koju je nazvala Aurora, prvo mora da usvoji kako bi je sahranila. Naime, prema čileanskom zakonu tijelo može preuzeti samo član porodice. Ukoliko niko ne preuzme tijelo, bebe se tretiraju kao ljudski otpad i bacaju zajedno sa medicinskim otpadom.

A da bi je registrovali kao ljudsko biće doktori prvo moraju utvrditi da je beba rođena živa jer tek tako se može pokrenuti proces usvajanja.

Inače, doktori često proglašavaju bebe kao mrtvorođene, kako bi zaštitili ranjive majke. Naime, abortus u Čileu je zakonom zabranjen i djevojkama ne ostaje ništa drugo nego da rode dijete, pa čak ono bilo i neželjeno. Galjardoova poručuje mladim ženama da ne bacaju bebe, već da ih daju na usvajanje. Nakon što je sahranila malu Auroru, Bernarda je u proteklih 12 godina usvojila i sahranila još troje djece: Manuela, Viktora i Kristobala. Trenutno je u procesu usvajanja još jedne djevojčice, koju planira sahraniti.

"Moramo toj djeci dati dostojanstvenu sahranu kako bi ona sama našla mir i spokoj", kaže na kraju ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije