Geografski položaj, istorijske, a zatim i turističke vrijednosti, Beč su zasigurno svrstali u sam vrh najljepših gradova Evrope i svijeta, ali te odlike same po sebi ipak nisu dovoljne za status najkvalitetnijeg grada za život, koji austrijska prijestonica po svim relevantnim parametrima ima već godinama unazad.
LIČNOST U JASLICAMA: Oko 1,8 miliona stanovnika danas živi u Beču i to su posljednji podaci koji su "Nezavisnim" ustupljeni u Magistratskom odjelu za integracije i diverzitet grada Beča.
Objavljeni su 1. januara ove godine i obuhvataju 61,7 odsto rođenih ovdje ili 2,2 odsto onih koji su porijeklom iz BiH, dok je godišnji broj doseljenika iz svih krajeva svijeta, kao i zahtjeva za vizu, u svakodnevnom porastu.
"Nije uvijek nužno da se osjećate kao kod kuće, ali je za kvalitet života značajno da se osjećate prijatno", tako će vam reći Bečlije ili ukazati na to da je integracija dio njegove kulture i identiteta, kao i afirmacija jednakosti i ravnopravnost.
U nekom svakodnevnom bh. diskursu, rekli bismo "konstitutivnost", ali to nema apsolutno nikakve veze s ljudskim pravima i vrijednostima koje žive i promovišu svi građani Beča, pa tako i "konstitutivni", porijeklom iz BiH.
"Prve godine bile su jako teške, samo zbog nepoznavanja jezika. Kada smo to prevazišli, integracija se odvijala ubrzano i uspješno. Veoma sam zahvalna na tome, posebno na jednom uređenom sistemu koji grad Beč njeguje, odnosno investira u ključne stvari za život svakog čovjeka", objašnjava za "Nezavisne" Makbula Behlić iz Bihaća.
Osjećaj sigurnosti, ekonomsku nezavisnost i porodicu ovdje je ostvarila i Violeta Radić iz Zenice, dok je od zemlje u kojoj je rođena sve više udaljava opšta situacija.
ZAJEDNIČKO DOBRO: Beč danas ima više od 220.000 socijalnih opštinskih ili gradskih stanova, 5.400 lokala i 47.000 garaža, iako do 1920. godine uopšte nije poznavao ovaj tip gradnje i stanovanja.
Bez ijedne donacije ili spoljne finansijske podrške, između dva svjetska rata izgradili su više od 60.000 stambenih jedinica za građane rođene u Beču i one koji su ovu sredinu već tada vidjeli kao centar svog interesa i to od investiranja grada i poreza na bogatsvo, luksuz i poslugu.
"Svaka treća Bečlijka ili Bečlija žive u ovakvom stanu. Nikada se ne plaća posredniku, nije potrebna kaucija, ugovori su uvijek na neograničeno vrijeme, osnovica je zakonski precizirana i nije formirana na osnovu lokacije, pogleda i drugih kvalifikacija u privatnim smještajima", navodi za "Nezavisne" Renate Billeth, portparol Gradske jedinice za stanovanje "Wiener Wohnen" u Beču.
Primjera radi, za stan od 50 kvadratnih metara u opštinskoj stambenoj zgradi Goethehof, u izgradnji, potrebno je krenuti s učešćem od 3.400 evra, od čega se veći dio novca vraća po iseljenju, dok je bruto najam 420 evra na mjesečnom nivou ili 700 evra, ako bi se stan tražio s istim specifikacijama u privatnom aranžmanu.
Osim državljanstva EU ili stalne boravišne vize u Austriji, odnosno dvogodišnjeg života na stalnoj adresi u Beču, vodi se računa o tome da socijalne stanove koriste različitim strukturama stanovništva, u svakom smislu.
Od zahtjeva do "ključa u ruke" u redovnoj će proceduri proći najviše godinu dana, odnosno 60 dana, ako je riječ o majci s djetetom koja živi i sa svojim roditeljima, osobi s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama.., dok je "gradnja bez barijera" zaživjela od osamdesetih godina prošlog vijeka.
VAŽNOST PORODICE: Slika s ulica Beča potpuno je neuporediva s veoma stresnim prizorima svakodnevice u mnogim krajevima Evrope, djeluje kao da se na svim nivoima apsolutno sve odvija sinhronizovano i dosta tiho.
Tome svakako doprinosi i veoma razvijena svijest o ekologiji, pa i 1.300 km biciklističkih staza ili 5,3 odsto više biciklista nego 2015. godine, promocija fijakera za prevozno sredstvo, ali i čitav spektar industrijskih i privrednih investicija grada Beča na tom polju.
"Ulaganje u pojedinca počinje od malih nogu, a opšta društvena svijest koju nastojimo afirmisati je da svako ima prava na jednako obrazovanje", objašnjava mr Daniela Cochlar, rukovodilac Službe bečkih vrtića Magistratskog odjela grada Beča.
Tradicija vrtića grada Beča stara je više od 150 godina i danas ih je 365 samo na jednoj adresi. Besplatni su jer je u ovom gradu prva obrazovna ustanova za dijete oslobođena plaćanja poreza.
"Svako dijete kao pojedinac ima svoje specifičnosti i treba ga slijediti u tome, inkluzijom, integrisanošću..." dodaje Cochlarova.
Različiti profili stručnjaka, objašnjava ona, rade sa djecom.
"To znači da su sva djeca zajedno. Djeca s Dunovim sindromom, autizmom, poteškoćama u razvoju i djeca koja ih nemaju. Svako dijete je prvo ličnost s pravom na obrazovanje, a zatim osoba s poteškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom... Integracija je ključna, a inkluzija je opšti društveni stav. To je od izuzetne važnosti za svu djecu i njihov psihološki i psiho-socijalni razvoj i ulogu koju će imati u društvu. Cjelovito obrazovanje je najvažnije, napominje Cochlarova, te dodaje da se djeca usmjeravaju i na osnovu njihovih talenata, osluškuje se njegov tok razvoja u svakom smislu.
U poželjnom statusu grada Beča svakako značajnu ulogu ima i činjenica da svake godine 3,85 miliona evra grad izdvoji za likovni i pisaći pribor i sveske školarcima, besplatno im omogući najmanje 16 tona voća iz biološkog uzgoja za užinu, milionska sredstva investiraju se da bi svi mogli imati instrukcije, savjete...
Za obnovu 242 škole od 2008. do 2017. godine iznos uloženih sredstva dostići će 570 miliona evra, a za porodice slabijeg imovinskog statusa ili jednočlano roditeljstvo iz grada je moguće dobiti podršku u vidu besplatnog ljetovanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.