U nadljudskoj borbi s vodenom stihijom, hrabrošću i požrtvovanošću istakli su se brojni spasioci koji su, rizikujući vlastite, spasavali druge ljudske živote i materijalna dobra. Među tim hrabrim ljudima su i braća blizanci, Amir i Samir Šadić iz Sanskog Mosta.
Amir je strastveni motociklista i jedan od osnivača lokalnog moto-kluba, dok je Samir zaljubljenik u ronilački sport i predsjednik Ronilačkog kluba "Vir".
Oni koji ih poznaju kažu kako se radi o osobama avanturističkog duha, a sugrađani tvrde kako su u svakom trenutku spremni da drugima priteknu u pomoć. Tako je bilo i u dramatičnim trenucima kada je rijeka Sana, inače mirna i pitoma, pojačana obilnim kišnim padavinama nasrnula na obale, gradove i ljude koji žive uz njen tok.
Njeni plitki brzaci i virovi pretvorili su se u snažnu vodenu bujicu koja je nosila sve pred sobom, a ni najstariji Sanjani ne pamte da se nekada dogodilo nešto slično. Nikada u istoriji nije izmjeren toliki vodostaj ove rijeke, a pretpostavlja se kako je u jednom trenutku on iznosio preko 550 centimetara. Neće biti utvrđeno koliki je uistinu nivo Sana dostigla jer je nabujala rijeka potopila mjerne uređaje.
Kobna noć
"Cijela situacija je slutila da će se dogoditi nešto neuobičajeno i da ova poplava neće biti kao ranije. U samo nekoliko dana pale su ogromne količine kiše, a vodostaj je nevjerovatno brzo rastao. Skupa s još nekoliko drugara stavili smo se odmah na raspolaganje Civilnoj zaštiti", kažu Šadići.
Šaljivo govore kako se u Sanskom Mostu vrijeme sada dijeli na prije i poslije poplave, a 16. maj 2014. godine zauvijek će biti zapisan u istoriji ovog grada. Braća kažu kako je noć prije ovog dana bila također dramatična, kada su intervenisali na području sela Podovi, koje se nalazi između Ključa i Sanskog Mosta.
"Sana se izlila iz korita i poplavila domove u kojima žive povratnici. Trebalo je spasiti živote, a situaciju su otežavali noć i brzi riječni tok", kaže Amir.
Situaciju je dodatno usložnila okolnost da se radilo mahom o osobama starije životne dobi, a neki od njih, i pored dramatične i neizvjesne situacije, nisu željeli iz svojih domova. Braća kažu kako je naposlijetku, poslije puno muke i truda, ali i ubjeđivanja s mještanima, zadatak uspješno izvršen. Međutim, dramatična noć bila je samo uvertira u naredna dešavanja i katastrofu koja je pogodila Sanski Most. Napori da se ojačaju postojeći i postave novi odbrambeni nasipi oko grada nisu dali rezultat. Sana je u podnevnim satima pomenutog dana u blizini naselja Jezernice napustila korito, a voda je postepeno počela osvajati kompletan dio grada smješten na desnoj obali. Za vrlo kratko vrijeme ulice i sokaci postali su riječni rukavci, a muljevita voda ispunila je prizemne dijelove stambenih objekata.
"Prolazili smo kroz ulice u čamcu. Voda je dosezala i do dva i pol metra, a zbog zgrada i drveća stvarali su takvi brzaci u kojima je gotovo nemoguće bilo veslati. Imali smo čamac bez motora, veslati u takvim uslovima ponekad se zaista činilo nemoguće", pričaju braća.
Apeli za pomoć i evakuaciju ugroženih građana stizali su sa svih strana, neizvjesnost i strah su bili ogromni, jer niko nije mogao pretpostaviti šta donose naredni sati. Slike iz ranije potopljenih gradova u regiji, gdje je razina vode dosezala do krovova kuća, bile su svima pred očima. U takvoj situaciji braća Šadići, ali i ostali spasioci, pokazali su veliku hrabrost. Neumorno su plovili čamcima i evakuisali ugrožene građane gdje je god to bilo potrebno. U naselju Aganovići uspjeli su u posljednji čas spasiti život jednoj osobi koja je bolovala od epilepsije, te je usljed iznenadnog napada pala u brzu riječnu maticu.
Spasavali i životinje
"Satima nismo spavali jer je situacija bila haotična. Međutim, zbog adrenalina nismo ni osjećali umor. Nismo mogli ostaviti niti jednog ugroženog čovjeka, pa čak ni macu ili psa", pričaju braća, dodajući kako ih je posebno dirnula djevojčica koja je ulazeći u njihov čamac nosila dva mačeta i kroz suze govorila kako ih nije mogla ostaviti.
U selu Trnova, koje je dugo vremena bilo odsječeno od ostatka svijeta, spasavali su stoku mještana, odvodeći je na sigurno. Pošto se situacija smirila, građanima u odsječenim dijelovima općine čamcima su dostavljali vodu i drugu neophodnu pomoć.
"Kada nije bilo potrebe za našim daljim angažmanom, odlučili smo da idemo na druga krizna žarišta. Uputili smo se u Šamac, grad koji je u potpunosti bio poplavljen. Tamo smo se susreli sa mnogo gorom situacijom nego u Sanskom Mostu", kažu braća.
Nekoliko dana u ovom potopljenom posavskom gradiću evakuisali su i pomagali ugroženom stanovništvu. Kažu da su se susreli s brojnim opasnostima s obzirom na to da je zbog konfiguracije terena Šamac bio praktično sav pod vodom, a njena dubina je na pojedinim mjestima bila i po nekoliko metara. U jednom trenutku primijetili su ulicu za koju su mislili da niko nije ušao u nju te su preumorni na kraju dana ipak i tamo odveslali. Stigavši u nju vidjeli su da stanovnike te ulice niko nije obišao. S osmijesima spasa na licu dočekali su ih građani te im zahvalili na tome što su im spasioci pokazali da nisu zaboravljeni.
O tome koliko su braća veliki ljudi, možda najbolje govore riječi jednog spasenog kojeg su izbavili iz nevolje: "S njima bih smio i u vatru i u vodu."
Vječna prijateljstva
Braća Šadići kažu da su sklopili vječna prijateljstva i zaradili naklonost ljudi. "Bilo je tu spasilaca iz svih dijelova zemlje, bili smo svi kao jedno, niko nije pitao ko se kako zove i koje je nacije. Bilo je važno biti čovjek i pomoći ljudima u nevolji", skromno kažu blizanci. Po povratku u rodni grad, adrenalinski zov im nije dao puno mira. Već se spremaju za put u Maglaj, gdje će pomagati u humanitarnim aktivnostima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
