Život

Dalida Burzić za NEZAVISNE: Nema emocija u poslu tužitelja

Dalida Burzić za NEZAVISNE: Nema emocija u poslu tužitelja
Dalida Burzić za NEZAVISNE: Nema emocija u poslu tužitelja

SARAJEVO - Ko god se odluči da radi ovaj posao mora biti spreman na izazove i teškoće, ali ovo je moj odabir. Ovaj posao se mora voljeti da bi se radio, a ja se trudim da ga radim predano i požrtvovano. Smatram da se samo tako mogu postići rezultati, kazala je na početku razgovora glavna tužiteljica sarajevskog Kantonalnog tužilaštva Dalida Burzić.

Tužioci su, po prirodi posla, okruženi kriminalom i beskrupuloznim ljudima, ali glavna tužiteljica nema osjećaj da je to "zvjerinjak" niti se obazire na to šta će sve sresti u svome poslu, jer je, kako kaže, fokusirana na ono što joj je zadaća.

"Ovo je posao kao i svaki drugi, koji traži malo više odricanja, angažmana, predanosti, bez radnog vremena, što je u stvari cijena ovog posla", kaže tužiteljica Burzić.

Na pitanje kako usklađuje privatne i poslovne obaveze, odgovara: "Teško. Često čujem - uspješna žena, sve je poredala u životu i sve stigne. To je nemoguće, ja ću iskreno reći, ovakav posao raditi, stići sve, ne odricati se ničega, to je nemoguće, ako ćemo ga raditi kako treba."

Naravno, dijete i porodica, kao i kućne obaveze prioriteti su koji se usklađuju, ali nema vremena za opuštanje i druženja: "To pošteno priznajem. Uvijek od nečega morate uštinuti da bi neke druge stvari bile namirene. Ovaj posao je pun odricanja i izazova zato što radeći ga niste obični građanin, morate voditi računa gdje ćete izaći, popiti kafu, s kim... Ono što je meni, osim mog djeteta, prioritet u životu jeste ovaj posao, što ne znači da sam oštećena, sretnem se i s prijateljima i s društvom, ali ko god misli da se ovaj posao može raditi, a stići na sve, griješi."

Njeni prijatelji, objašnjava, razumiju, neke prijateljice nije vidjela godinu, ali nema ljutnje. "Međutim, meni je najvažnije da moje dijete nije zanemareno i da sam ja prvo majka pa onda sve ostalo. Ko vas voli, razumije kakvu vrstu posla radite i tako se ponaša prema vama", dodaje.

Ističe, kroz smijeh, da se žena ne može odreći položaja koji joj je Bog dao, od nje se očekuje da je skuhan ručak, opran veš, pospremljen stan.

"Ja to sve doživljavam kao neku vrstu rekreacije, jer je teško naći slobodno vrijeme kada provodite na poslu 12 ili 14 sati, a ja sam tako počela jer sam se uhvatila u koštac s velikim problemima u Tužilaštvu. Onda je stvarno manjak vremena, pa štipate od spavanja, prozujite kroz pijacu, nekad nešto i zaboravite kupiti, ali jednostavno naučite tako živjeti", priča glavna tužiteljica.

Uvjerena je da samo rad, znanje i rezultati mogu pomoći karijeri i to su principi kojih se uvijek držala.

"Meni kao ženi nije bilo lako ostvariti ovo što jesam, jer živimo u malo čudnom društvu. Za ženu je obično malo neobično da sve trudom i radom postigne u životu, imala sam i tih problema, spočitavano mi je svašta, ali sam uvijek bila svjesna sebe i išla naprijed", kazala je Dalida.

Živimo u društvu u kojem ženama treba puno više truda, rada, odricanja i zalaganja nego muškarcima, ali to je specifikum sredine koja puno više od žene traži u poslu da bi se dokazala. Rad bi trebalo da se vrednuje isto, ali obično kada žena postigne rezultat - svi budu začuđeni.

Glavna tužiteljica nam je isričala kako je izgledao njen prvi izlazak na uviđaj:

"Na ovu poziciju sam došla s pozicije sudije, a prije toga bila sam i tužilac tri i po godine. Izmjenom zakona tužioci su počeli da idu na uviđaje i rukovode uviđajem. Ranije su na uviđaj izlazili istražni sudija i tužilac, a kasnije sam tužilac. Obično se izlazi na uviđaj gdje su teže posljedice. Naučite da se nosite s tim. Moj prvi uviđaj bilo je jedno grozno samoubistvo na Ilidži na -23 stepena. Ali postavite stvari tako kao kada gledate foto-dokumentaciju, koja nije nimalo ugodna za gledanje. Kao što doktor operiše, tako smo i mi naučili da je to svakodnevica u našem poslu. Kao glavni tužilac više ne izlazim na uviđaje. Jednostavno, emociju, što ne znači da nema empatije, u ovom poslu ne smijete imati jer biste previše sve proživljavali i ne biste mogli ovaj posao da radite. Isto kao hirurg koji napravi 10 operacija i poslije toga dođe i ruča normalno. Isto kao obducent koji uradi obdukciju i nakon toga dođe kući. To je posao, morate ga raditi predano i pošteno."

Ističe da je tužilački posao jedan od najzahtjevnijih u pravosuđu i veoma težak. "To mogu da kažem i kao bivši sudija, kada uporedite oba ta posla, koja su beskrajno odgovorna, tužilački je puno zahtjevniji i traži veći angažman nego sudački", kazala je Burzićeva.

Na pitanje da li joj se dešavalo da dobija prijetnje zbog posla kojim se bavi, odgovorila je da jeste, ali posao traži da se čovjek oslobodi takvih stvari, jer ako ih počne primjećivati, one mogu rezultirati strahom, susprezanjima, a onda od posla nema ništa. "Ja se ne bojim, a kada bih osjetila taj strah, onda bih se zapitala da li sam u stanju da nosim ovo na leđima", zaključila je Burzićeva.

Najvažnije joj je da njeno dijete nije zanemareno i da je prvo majka pa onda sve ostalo. Njen radni dan počinje i prije sedam ujutro, jer je ranoranilac. S posla ide u neko doba uveče. Posao je, kaže, vrlo dinamičan, bez pauze.

"Zaboravim da jedem, onda kad me zaboli glava shvatim da je to od gladi. U stalnoj sam komunikaciji s tužiocima i meni vrijeme brzo prođe. Često prošetam po kancelarijama, razgovaramo, formiramo grupe... Često se radi i neka subota i nedjelja, poneki 1. januar... Meni je to sve normalno, ne znam da li bih se dobro osjećala da nisam toliko angažovana. Volim da radim i volim svoj posao, nije mi ništa teško, kad vidim rezultate onda znam da trud nije uzalud. Dođem kući umorna, ali zadovoljna", kaže Dalida Burzić.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije