Umetnost i umetnik ne mogu promeniti svet i napraviti revoluciju, ali mogu uticati na svest ljudi, a to je, verujte, veliko, tako počinje razgovor Dara Stojiljković, glumica koja je na pragu devete decenije života, ali će 8. oktobra u 10 sati na Akademiji dramskih umjetnosti RS u Banjaluci odbraniti master na temu "Dramsko oblikovanje poezije na radiju".
Kako otvoreno govori za "Nezavisne", život dijeli na tri dekade - period odrastanja i obrazovanja, zatim sazrijevanja i porodice, te godine u kojima se posvećuje ostvarivanju želja koje su do tada bile na čekanju.
"Pre dve decenije i više, u Beogradu sam upisala master, ali su me životne okolnosti jednostavno sprečile da završim. Po prirodi nisam čovek koji ostavlja nedovršen posao", objašnjava ona.
Kaže da je uživala u ovom školovanju, najviše u pisanju.
"Jedini problemi koje sam imala bili su vezani za tehničke stvari koje bi me na momente usporavale. Dolazak među studente bio je zanimljiv. Rad s mentorom koji je godište mog sina takođe je veoma inspirativan. Deca bi me, kada uplaćujemo semestar, propustila da pre njih dođem na red... Iako, mnogo se toga promenilo. Sve je drugačije, ali ne želim kritikovati nove generacije, jer znam da svako vreme nosi svoje", kaže Stojiljkovićeva.
Čovjek mora i da se prilagodi, objašnjava naša sagovornica, ali i da izgradi i sačuva osobenost.
"Prirodno je da ako ne radite na sebi, ne obrazujete se, ne usavršavate i niste konkurentni, dolaze mlađi, koji, ako mogu da vam pariraju, veoma brzo će vas i prevazići. Zbog toga je važno držati tempo, biti u korak s vremenom, ali izgraditi i svoju etiku i estetiku i jednu osobenost, koja je vaša i neprikosnovena", napominje Stojiljkovićeva.
Sa 13 desetki, Dara je završila ovo školovanje i od zvanja mastera dramaturgije dijeli je još svega nekoliko dana. Iza ove ambicije, kaže ona, nije titula ili san o većoj penziji, već neke želje koje bi svrstala u opšte dobro.
"Veoma mi je važno da mladima pokažem da za rad na sebi nikada nije kasno. U godini smo kada će Univerzitet u Banjaluci proslaviti 40 godina postojanja i rada, pa se pitam može li jedna od većih ambicija svih biti i to da svi ovi naši đaci doktoriraju ovde jednog dana, da ne moraju ići u Beograd ili druge gradove. Jer, to bi ih i trajnije zadržalo kod nas", objašnjava Stojiljkovićeva.
Inače, vitalnost, kako kaže, održava jačanjem duha, vježbom, pozitivnim mislima i pjesmom.
"Ljubav prema samom sebi i samopoštovanje veoma su važne kategorije. Ja već godinama ne gledam TV i ne pratim medije, samo ponekad radio. To, tek toliko da znam u kojem vremenu živim. A, živimo svi u veoma burnom vremenu i mnoge stvari čovek ne bi trebalo ni da čuje, jer ga opterete i zatruju. Osim toga, skromno se hranim, živim na palenti, riži... Brzo hodam, puno pešačim, recitujem i pevam svako jutro, kako bih održala dikciju i izgovor. Ne prestajem čitati i pisati, jer čovek kada stari, ako ne čita i ne koristi moždane ćelije, one se gase i izumiru, ili ako se ne kreće kosti postaju krte", kaže Stojiljkovićeva.
Ambicioznost je veoma važna, napominje ona. U posljednjim pripremama za odbranu mastera u devetoj deceniji života, Dara nam otvoreno govori o mudrostima čiji je rezultat magičan osmijeh i vedar duh.
"Ambicioznost je jako važna. I disciplina, a pre svega ljubav. Najveći rezultat mog života je umerenost. U svemu, u nezi, ishrani, radu... U dobrim sam godinama, ali kada osetim umor, zastanem, malo prilegnem, dišem kako me joga naučila dok sam se tim bavila. I krenem sve ponovo. Čovek ima neslućene mogućnosti, morate to znati, i treba samo da ih prepozna i osvesti", naglašava naša sagovornica.
Bogata biografija
Završila je Pozorišnu akademiju u Beogradu, ostvarila je devet samostalnih scenskih projekata, kao i brojne uloge na pozorišnim scenama BiH i susjednih zemalja.
Potpisuje i vrhunsku kreaciju Marije Hosefe u predstavi "Dom Bernarde Albe" F.G. Lorke.
Dobitnica je medalje zasluga za narod, republičke nagrade "Zlatno kolo" za širenje umjetnosti i kulture u BiH i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva. Poslije studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, prvu knjigu poezije "Načiniću lice spokojno" objavila je 1989. godine, dok u 52. godini aktivnije piše "Kad ja izgubim tebe", "Hleb od duše", "Zvezda na dlanu", "Let u nebo", "Biću oblak", "Largo desolato", "Kad se kula zaljulja", "Krug arena" i "Što godine sabraše u meni".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
