Davne 1914. godine u osnovnim školama u Srbiji polagala se đačka zakletva, a i danas kada je pročitamo ona zvuči primjereno.
Đačka zakletva iz 1914. godine
Zaklinjem se da neću uništavati drveće i gaziti travu;
Obećavam da neću pljuvati na pod u školi i u kući i na putu;
Dajem reč da neću kvariti ograde ni nanositi kvara građevinama;
Nikada neću bacati hartije ni ma kakvo đubre po ulici;
Biću uvek učtiv;
Štitiću ptice;
Braniću tuđu svojinu onako kako bih želio da drugi brani moju;
Obećavam da ću biti iskren i čestit građanin.
Poslije Drugog svjetskog rata, do 1972, zakletva je glasila:
Zavjetujem se pred pionirskom zastavom i pred svojim drugovima pionirima
da ću učiti i živjeti kao vjeran sin svoje domovine
Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Zavjetujem se da ću čuvati bratstvo i jedinstvo naših naroda
i slobodu naše domovine stečene krvlju njenih najboljih sinova.
Za domovinu s Titom – naprijed!
Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine i bila je to generacija koja je u prvi razred krenula 1989.
Tekst pionirske zakletve glasio je ovako:
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku reč:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži datu reč;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
A evo kakvu zakletvu djeca polažu danas
Danas kad postajem đak, dajem svima na znanje, da ću učiti vrijedno, i steći obrazovanje.
Slova sveske i knjige, i svaki broj i znak, biće mi najdraže brige, i biću uzoran đak!
(N.N/B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.