Džek Barski na prvi pogled je jedan sasvim običan, porodičan čovjek. Međutim, jedna era njegovog života okončana je na obalama rijeke Delaver, kada ga je iznenada zaustavila policijska patrola.
"Gospodine Barski, FBI je. Moramo razgovarati", bile su riječi FBI-jevog agenta, na šta mu je Barski odgovorio: "Jesam li uhapšen? Dugo vam je trebalo!"
Barski je zapravo bio posljednji KGB-ov agent koji je radio u Americi sve do tog majskog petka 1997. godine, piše Der Spiegel.
Bila su to tačno 6.794 dana kako je Albert Ditrih, iz istočnonjemačkog grada Jena, počeo da radi za KGB. U vrijeme njegovog hapšenja, SSSR više nije postojao, a hladni rat je bio daleka istorija. Barski se predstavljao kao običan porodični čovjek, koji je živio sa ženom i djecom u predgrađu. Svaki dan je išao na posao, rekreativno igrao košarku, a vikendima je održavao roštilje s komšijama. Tek rijetki bi uspjeli da primijete da govori sa blagim akcentom.
Ko zna, možda ga nikada ne bi ni uhvatili da bivši ruski agent Vasilij Mitrokin prilikom bijega u London nije još 1992. godine otkrio imena svih KGB-ovih agenata širom svijeta. Na njegovom spisku bio je i Barski. Džo Rajli, agent FBI-ja, koji ga je pratio pune tri godine, živio je u susjednoj kući. Iako je tokom karijere razotkrio mnoge agente, Barski mu je bio "najveća riba" do tada. Ono što je zanimljivo jeste da se Barski nikako nije razotkrivao, ali je Rajli strpljivo čekao, čak je kupio i susjednu kuću. Na kraju, tek nakon svađe sa ženom, Barski se razotkrio; u nastupu bijesa joj je rekao da je špijun. Ubrzo je uhapšen, a tokom saslušanja Barski je priznao sve što je znao o KGB-u.
Rajli je na kraju shvatio da Barski može bolje da posluži SAD-u na slobodi, nego u zatvoru. On je i omogućio Barskom da vrlo brzo izađe iz zatvora.
Ono što je najzanimljivije u cijeloj ovoj priči jeste da su Barski i Rajli vremenom postali veoma bliski, pravi prijatelji, tako da danas igraju i golf zajedno.
A, priča o Barskom počinje davnih sedamdesetih, u istočnonjemačkom gradu Jeni, gdje je mladi Albert Ditrih želio da postane hemičar. Iako je bio inteligentan i dobrog izgleda, imao je jednu manu; želio je da uvijek bude u centru pažnje.
Kada mu je KGB prišao tokom sedamdesetih, bio je fasciniran idejom da postane tajni agent.
"Shvatio sam da ću tako vidjeti cijeli svijet. Nikada nisam želio da igram po pravilima - htio sam da budem iznad zakona", prisjeća se Barski svoje mladosti.
U Moskvi je proveo dvije godine na obuci. Naučio je engleski tako dobro da niko nije mogao da primijeti njegov akcenat. Njegov američki život počinje 8. oktobra 1978. godine, kada dolazi u Čikago pod imenom Džek Barski, što je bio identitet dječaka koji je umro 1955. godine.
Iako je bio suočen sa brojnim problemima, Barski nije odustajao. Prvo se zaposlio kao kurir u Njujorku, ali državljanstvo nije mogao dobiti. Počeo je da studira kompjuterske nauke, a zatim i da radi kao programer u jednoj osiguravajućoj kući. Ukoliko bi neko primijetio akcenat, svima bi govorio da mu je majka Njemica.
Ne samo da je živio duplim životom, on je imao i dvije porodice koje nisu znale jedna za drugu. U Njemačkoj je oženio djevojku Gerlindu, s kojom je dobio sina. Došavši u Ameriku, zaljubio se u Penelope iz Gvajane s kojom je takođe zasnovao porodicu.
"Mislim da sam uspješno odvojio te dvije stvari u svom životu. Barski nije imao ništa sa Ditrihom, a Ditrih nije imao ništa sa Barskim. Kada sada sagledam stvari, mislim da sam bio dobar lažov", kaže Barski na kraju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.