I dok se svijet suočava sa jednom od najvećih zdravstvenih kriza savremenog doba - ebolom, bitno je znati da bolest nije neizlječiva, već da ima i onih koji su preživjeli i danas su sasvim zdravi.
Jedan od prvih koji je podijelio iskustvo s ebolom je Saa Sabas, bivši medicinski radnik iz Gvineje, koji se zarazio brinući se o drugom pacijentu. Otišao je u bolnicu kada mu se temperatura povećala i tada mu je rečeno da su njegovi testovi pozitivni na ebolu.
"Groznica je trajala dva dana, a onda sam trećeg dana dobio dijareju, a sedmog dana i dizenteriju. Na samom kraju počeo sam da štucam i to je trajalo nekoliko dana. U tom trenutku sam bio veoma zabrinut. To me zaista uplašilo - čuo sam da je veliki broj ljudi umro u fazi bolesti kad se pojavi štucanje", rekao je Sabas.
On je izjavio da je bio liječen oralnim lijekovima, infuzijom, kao i da je dobro hranjen. Vremenom je njegovo stanje počelo da se poboljšava.
"Ovaj vid podrške i brige - obnavljanje tečnosti pacijenata, borba sa sekundarnim infekcijama kada je potrebno i održavanje pacijenta u životu dovoljno dugo da njegov imunološki sistem može da se odupre eboli može da u značajnoj mjeri poboljša ishod", rekao je Sabas.
UPOTREBA ANTITIJELA: I dok se Sabasov organizam sam izborio s ebolom, danas postoji jedan stari, a možda i najefikasniji način borbe - transfuzija krvi rekonvalescenata.
Medicinska sestra Nina Pam, koja je nedavno zaražena u bolnici u Dalasu, primila je krv doktora Keneta Brentlija, koji je krvlju spasao već nekoliko života. U njegovoj krvi se nalaze antitijela koja se bore sa virusom ebole. To je možda i najefikasniji način borbe. Inače, doktor Brentli je zaražen ebolom u Liberiji početkom avgusta, gdje je kao ljekar jedne misionarske organizacije i specijalista za ebolu otišao da pomogne u suzbijanju virusa. Doktor Brentli je prebačen na liječenje u SAD, što je tada izazvalo buru u javnosti. I on je prije odlaska u SAD primio krv 14-godišnjeg dječaka koji je prebolio ebolu i to pod njegovim nadzorom. Pored dječakove krvi, Brentli je primio i jednu dozu eksperimentalnog lijeka zmap. Da li je lijek, krv rekonvalescenata ili nešto treće spasilo Brentlija, može samo da se nagađa, ali njegova krv je sigurno spasila živote drugih.
Jedan od njih je i Brentlijev kolega dr Rik Sakra, koji je pored krvi primio i dozu zmapa.
"Ja sam 29. avgusta dobio groznicu, što je jedan od prvih simptoma ebole, koja je potvrđena tri dana kasnije. Odmah sam evakuisan u SAD, u Nebraska medicinskom centru, i nakon što sam dobio eksperimentalni lijek, krvnu plazmu mog druga Keneta, uspio sam da se u potpunosti oporavim nakon tri nedjelje. Zahvalan sam svima, ne znam šta me dalje očekuje u životu jer očigledno da mi je Bog dao drugu šansu", kaže Sakra.
Jedna od onih koji su bili zaraženi zajedno sa Brentlijem je i njegova pomoćnica, medicinska sestra Nensi Rajtbol, koja kaže da je sve to bilo jako traumatično iskustvo:
AGONIJA SA SIMPTOMIMA: "Osjećala sam se kao da imam malariju. Najprije sam imala samo povišenu temperaturu i nije bilo drugih simptoma. Tražila sam da mi urade test na malariju i bila sam pozitivna. Otišla sam kući i četiri dana sam uzimala lijekove protiv malarije. Ipak, ni nakon nekoliko dana nisam se osjećala bolje. Doktor mi je onda rekao: 'Nensi, želim da te testiram na ebolu. Ne mislim da je to ebola jer nemaš drugih simptoma, ali htio bih da svi budemo mirni jer smo sve probali. Tako su me testirali i te večeri je stigao rezultat - bila sam pozitivna."
Govoreći o dilemama u vezi sa svojim novim lijekom, Nensi kaže:
"Bio je neprovjeren i pitala sam se da li želim da se na meni vrše eksperimenti? Tada sam nazvala doktora Brentlija jer je on stručnjak za ebolu. Pitala san ga hoće li on uzeti taj lijek, a on mi je odgovorio da nije siguran. Onda sam ja na to rekla: 'Ako ga ti nećeš uzeti, onda neću ni ja.'
Ipak, onda je uslijedio stepen bolesti kad sam mislila da bi bilo odlično ako ga uzmem i bude mi bolje. A ako ga uzmem i ne preživim, i to će biti u redu jer ipak neću preživjeti ebolu bez njega. Misli vam se stalno vrte u tim dilemama šta bi se moglo dogoditi".
Ona dodaje da je presrećna što će ipak imati priliku da drži novu unuku u rukama.
I Nensi Rajtbol je danas poželjan davalac krvi, jer i njena krv sadrži antitijela. Međutim, do sada nijedan oboljeli nije bio njena krvna grupa, kako bi i ona mogla spasiti nečiji život.
Među onima koji su preživjeli je i kamerman NBC-a Ašoka Mukpo, koji se danas oporavlja između ostalog zahvaljujući plazmi dr Brentlija. Njegovi roditelji Mičel i Diana su beskrajno zahvalni doktoru.
"Bukvalno nisam znao šta da kažem kad sam čuo da će primiti njegovu krv, samo sam počeo da plačem", kaže dr Mičel Levi, Ašokin otac.
Njegova majka Diana kaže da će do kraja života biti Brentlijevi dužnici, te da znaju da će njihov sin biti spreman kada dođe njegov red da nekome da krv.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.