SARAJEVO, BAZEL - Katarina Neretljak nije obična mlada osoba. Umjesto zabave, skupe odjeće i putovanja, koji su interesovanje većine njenih vršnjaka, ona će uvijek prije izabrati da pomogne nemoćnim bićima.
Ljubav prema životinjama, pogotovo onim u nevolji, tako ju je nedavno iz Bazela, mjesta u kojem živi i gdje se rodila, dovela u Bosnu i Hercegovinu, gdje je sedam dana predano pomagala u spasavanju napuštenih životinja sa sarajevskih ulica.
"Pošto sam bila bez posla nisam baš mogla puno da pomognem, jednom sam poslala pakete hrane i lijekova, kao i nešto malo novca, ali sam sve vrijeme bila u kontaktu s ljudima koji spasavaju životinje u BiH. Onda sam jedan dan sakupila nešto para, nešto pozajmila i krenula u Sarajevo", kaže Katarina.
Stanje na sarajevskim ulicama i azilima za nju je bilo poprilično težak zalogaj, koji je morala progutati, tako da joj ni najmanji problem nije bilo čišćenje prljavih boksova, prepunih izmeta i mokraće.
"Žalosno je bilo vidjeti pod kojim uslovima cuke žive po azilima u Sarajevu. To je jedna tuga velika. Situacija je takva da je svaki pas bio zahvalan samo i kada ga dodirnete nježno i posvetite mu malo vremena, svi su strašno željni ljubavi. Takođe, nijedna napuštena životinja s kojom sam vrijeme provela na ulici nije bila agresivna, kako to znaju predstaviti u medijima", priča ona.
Katarina je sada našla posao, ali je, kaže, odlučila da uzme godišnji i opet dođe u Sarajevo da pomogne životinjama.
"Odlučila sam se baš za Sarajevo ponajviše zbog Fahrudina Brava, zvanog Čaki, koji je čitav život posvetio spasavanju životinja. To što on radi je božji dar, kad sam se upoznala s njegovim radom bilo mi je jasno da moram otići i bar kratko učestvovati u svemu tome", rekla je Katarina.
U šali kaže da gdje god ode, u bilo koji grad, više od raznih znamenitosti vrijeme joj uzmu životinje koje sretne na ulici. Tako joj se i godišnji odmor pretvori u traganje za napuštenim kucama i macama.
A tolika ljubav prema životinjama datira još od malih nogu, za šta je, kako kaže, najviše zaslužna njena baka, koja je uvijek imala mačke i pse. Katarina se, što nekako i ide uz njenu ličnost, sa svega 12 godina odrekla užitka jedenja mesa i postala vegeterijanac.
"Zbog ljubavi prema svim životinjama prestala sam da jedem meso. Nije bilo lako, skoro svi iz familije su me zezali, ali to je bilo jače jer ja nisam mogla više dopustiti da životinje stradaju zbog mene", kaže ona.
Ono što je kod ove djevojke možda i najpohvalnije je visoka doza empatije i saosjećanja. Jedna njena rečenica je rekla mnogo toga: "Ne mogu ja da uživam dok se na svakom ćošku neko pati."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.