Prema statistikama, jedan odsto svjetske populacije muca i taj procenat je manje-više svugdje jednak. To znači da u našoj zemlji ima blizu 30.000 ovakvih osoba.
U ovoj grupi su i neke popularne ličnosti kao što su Džo Bajden, Brus Vilis i Emili Blant.
Mogućnost izražavanja svojih misli bez ikakvih nekontrolisanih smetnji nešto je što se za većinu ljudi podrazumijeva. Međutim, komunikacija za osobe koje mucaju predstavlja svakodnevnu borbu u nastojanju da se zadovolji ova osnovna ljudska potreba. Ove osobe ulažu napor da bi nešto rekle i to ne utiče samo na ritam govora, već i na psihu, tako da se s vremenom stvara strah od govora i osoba počinje izbjegavati da govori kako se ne bi dovela u nezgodnu situaciju.
Nemogućnost da se izrazite, da kažete ono što želite stvara određenu vrstu tjeskobe. Osjećaj da nemate kontrolu nad svojim govorom dovodi do frustracije i osoba se s tim mora boriti.
Porodica
Mnogi opisuju da je najgore to što znate šta hoćete da kažete ali ne znate kako se izraziti, ali izgleda da su naši tijelo i um prilagodljiviji nego što mislimo pa se razvije i neki sistem odbrane i ublažavanja toga. Osobe koje mucaju obično su strpljivije od ostalih.
Razumijevanje i strpljenje navode se kao ključni faktori koji pomažu osobama koje mucaju da se opuste i oslobode svojih strahova. Kada je riječ o djeci, u tome najveću ulogu imaju roditelji koji bi trebalo da imaju dobar odnos prema govoru djeteta u smislu da ih ne prekidaju, da ih ne sile da pričaju tečno, da ih ne pritišću previše i da istinski saslušaju šta imaju reći.
Obrazovni sistem
Kako djeca dosta vremena provode u školi, potrebno je razviti adekvatan pristup prema onima koji mucaju kako se ne bi osjećali manje vrijednima zbog svojih govornih poteškoća i kako bi normalno obavljali sve školske aktivnosti i zadatke kao i njihovi vršnjaci.
Pogrešno je etiketirati učenike koji mucaju i tjerati ih da pišu, umjesto da usmeno odgovaraju, ili ih forsirati da ponavljaju jednu rečenicu. Što više govore u opuštenom okruženju i osjete razumijevanje govoriće bolje.
Ono što je od izuzetne važnosti za bilo koji problem, pa tako i ovaj, jeste pričati o tome, koliko god takav razgovor možda bio neugodan jer je, u suštini, veoma koristan. Dakle, ne treba ignorisati problem i pretvarati se da ga nema jer se on tako neće riješiti.
Predrasude
BiH, ali i cijeli naš region, veoma je siromašan aktivnostima kojima bi se olakšao život osobama koje mucaju. Ono što društvo u cjelini može uraditi jeste da pokaže razumijevanje prema ovim osobama i da osobu gledaju kao osobu, a ne kroz govor. A tu je i odnos ovih osoba prema sebi, one moraju mnogo više uraditi za sebe iako je problem teško prevazići. Naravno, nije lako i promjena se ne dešava preko noći ili za nekoliko sedmica, ali strpljenje i trud se isplate. Predrasude i ismijavanje okoline dodatni su teret koji nije specifičan samo za našu zemlju. Zato se osobe koje mucaju posmatraju kao manje inteligentne, što je zapravo neistina, jer, kako su pokazala mnoga istraživanja, one u stvari imaju natprosječan IQ.
Izlječenje
Ne postoji pravilo o izlječenju mucanja. Terapija nekom pomogne, a nekom ne, ali ono što zasigurno najviše doprinosi prestanku ili ublažavanju mucanja jeste pravilan odnos roditelja i okoline.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.